Page 78 - STAV broj 297
P. 78

KULTURA



          IZ UREDNIČKE BILJEŽNICE
         Širenje svakodnevice


          POVIŠENI VID PJESNIČKE




         SAMOSVIJESTI






         Piše: Almir ZALIHIĆ                Redžep Nurović, DIKTIRANE PJESME, KR Balkan, Beograd, 2020.

                 ovor, pjesnički govor, jedan je
                 od povlaštenih predmeta u no-
                 voj zbirci pjesama Redžepa Nu-
         Grovića, kojom ovaj pjesnik rođen
          1945. godine ulazi u prostore zrele autor-
          ske prepoznatljivosti. Čak i u trenutačnoj
          poziciji obnevidjelog / izgubljenog vida, to
          je sasvim očigledno – dovoljno je osjetno
          prisustvo svijesti o pjesmi, njenoj realnosti
          i, nerijetko, svijesti o njenoj materijalnosti:
          povišeni vid pjesničke samosvijesti u vrlo
          brižljivo, smjelo bi se reći maniristički gra-
          đenom tkanju stihova.
            Nurović se svrstava među naše pjesnike
          s odnjegovanom frazom, u njegovim stiho-
          vima nerijetko ćemo čuti odjek iskustava
          poznog pjesništva Huseina Bašića, ne u
          smislu uzora već u smislu dometa.
            Ovo zapažanje poslužit će nam kao pu-
          tokaz da bliže odredimo Nurovićevo mjesto   meditacije, ili se razvijaju u složenije sine-  U pjesmi Otac i majka čitamo neku vr-
          na nekoj mogućoj poetičkoj mapi savreme-  stezijske spojeve, a dinamika pjesme mahom   stu pjesničke ispovijesti, kazivanje nato-
          nog bošnjačkog pjesništva; za razliku od   se zasniva na kontrastu između bogatstva   pljeno blagom ironijom i skepsom spram
          većine pjesnika svoje generacije, koji su se   jezičkog izraza i siromaštva “stvarnosti”,   vlastitog udesa.
          priklanjali različitim varijantama veriz-  koja stoji u pozadini.
          ma, Redžep Nurović nesumnjivo je jedan   U nekoj otvorenoj kritičkoj postavci, re-  Kad sam oslijepio,
          od izdanaka (neo)simbolističke grane. To   cimo onoj koja odlikuje socijalno angažiran   nije bilo oca i majke.
          ne znači da se njegova pjesma kloni govora   verizam jednog Kemala Mahmutefendića,
          o “običnoj” stvarnosti i stvarima koje nas   ovaj kontrast bi izazvao protest i pobunu;   Nijesam vidio ko je zaplakao.
          svakodnevno okružuju, ali znači da će se ta   u svojim gustim jezičkim nanosima Nu-  Rekli su mi država će ti dati
          stvarnost i te stvari lahko i uglavnom bez-  rović se zadovoljava time da ponovi svoju   trideset hiljada –
          bolno stopiti u omamljujuću, gustu muzi-  predanost, koja zapravo predstavlja oblik   skupe su kapi za oči,
          ku pjesničkog govora.             odvraćanja od svijeta. Biti slijep, a vidjeti:   jer su i oči skupe.
            Nurović je blizak simbolističkoj poetici   “Bože, / Kako si me, moći svojom, osobio
          i po nastojanju da pjesmu gradi kao jedin-  od svih drugih!// ... Sve obojim svojom bo-  U pjesmama koje tematiziraju nedo-
          stvenu cjelinu smisla i zvuka, i po povla-  jom / i bez straha da ko prijekor ne hitne   statak vida (odnosno levitiranje na granici
          šćivanju tematskih u odnosu na formalne   mi. // Drugima su moje boje nevidljive.”  dvaju svjetova), ta granica, taj prijelaz koji
          aspekte pjesme. Tome pomaže i – namjerna   U toj spoznaji, koja nam se čas čini   nagovještava ono iza, kao središte uvijek od-
          ili slučajna, svejedno – svedenost njegovih   krajnje skromnom, a čas htijenjem koje će   sutnog kruga, javlja se i kao onaj posljednji
          tema: nestanak vida, vjera, prijatelji, ko-  istrošiti sve životne snage, vidimo ključ za   iskaz i posljednji trenutak iza kojeg presta-
          lege, poezija, žena, ljubav, sjećanja, boje...  razumijevanje poezije koju ispisuje Redžep   je naše znanje.
            To što uopće iz tako banalnih inicijal-  Nurović. U njoj se stječu njena preimućstva   Granice, dakle, i u geometrijskom, ali
          nih slika uspijeva da izvede pjesmu svje-  i njena ograničenja.      prije svega u egzistencijalnom smislu, stva-
          doči o Nurovićevom umijeću, a moguće   Čini nam se da je kritične tačke svoje   raju duboku sumnju i melanholiju kao nei-
          je da su ovdje u igri izvjesne kritičke pri-  poetičke pozicije i sam pjesnik dobro svjestan,   zbježno ishodište pjesnikovog ispovijedanja o
          misli, svakako ne jako naglašene, koje ci-  i da upravo zato tako uporno, sistemski sije   traganju za smislom. I sumnja i melanholija
          ljaju na ispraznost savremene egzistencije.   po svojim pjesmama upozorenja i svjedočan-  kod Nurovića se ne zgrušavaju u odustajanje
          Početne slike ili se raspliću tragom lirske   stva o znanju pjesme za sebe samu.   niti u rezignaciju. Napor za premašivanjem



         78  12/11/2020 STAV
   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83