Page 57 - STAV broj 317
P. 57

spava. Jedino slabije čuje pa u razgovoru s   dva litra vode. I usred ljeta doručkujem i   “U moje vrijeme ašikovalo se na pen-
          njim morate malo glasnije pričati.   večeram. Nisam prigonio ni u radu. Eto,   džeru, a u kolu se igralo s maramicama.
                                            to ti je to. Iako me sirotinja uvijek trala,   Momak uzme jedan, a djevojka drugi kraj
          ČITAV ŽIVOT OSTAO VJERAN          uvijek sam normalno radio. Imao sam svoj   maramice i tako igraju u kolu. Nije bilo
          POLJOPRIVREDI                     hajvan, svoje obradive njive, bašče s voćem.   dodirivanja ruku. Danas nema nekadaš-
            Čitav je život Uzejir vezan za poljo-  Imali smo najbolju krušku jeribasmu, pa   njih sijela, svadbi. Kad uporedim kvalitet
          privredu i stočarstvo. Od svog rada od-  šljivu požegaču. Nekad sam na konju tje-  življenja nekad i sad, mogu reći da danas
          gojio je i iškolovao osmero djece. I, kao   rao jeribasme i ošlame (ašlame) na pijacu   ima svega ko nikad, ali i više nezadovolj-
          što je rekla jedna njegova kćerka, nikad   u Ostrožac, pa čak i u Sarajevo preko Bi-  stva u narodu.”
          im ništa nije falilo. Živjeli su kao i ostale   tovnje i Tarčina. U Tarčinu je bio nekakav   Prisjetio se i nekadašnjih šala i anegdota
          porodice u Bukovlju i šire. Imali su svoje   han gdje bi se prenoćilo i odmorilo konje.   u tamošnjem narodu. Jedna od njih odnosila
          žito, povrće, meso, voće. Djeca su poslije   Kad su napravljene ceste, onda sam voće   se na hodžu Babića iz Glodnice, koji je bio
          školovanja odlazila za svojom nafakom u   kamionima i kombijima vozio do Konjica,   imam na Ostrošcu. U Zejirovoj naraciji ta
          Buturović-Polje, Konjic, Sarajevo, Kana-  Mostara, Sarajeva. Ranije je voće mnogo   šala izgledala je ovako: “Na Ostrošcu je bio
          du. Uzejir je s hanumom ostao na topraku   bolje rađalo. Ja bih posljednji gonio šljive   neki hodža Babić, koji je jednom prilikom
          i nastavio se baviti zemljoradnjom, stočar-  i jeribasme u Mostar na pijacu. U bivšoj   na putu do džamije ugledao špuga (puža) i
          stvom, voćarstvom i tako ubirati plodove   Jugoslaviji nije bilo čaršije kakav je bio   upitao ga: ‘Ima li iko sporiji od tebe’, a on
          zdrave hrane. Donio bi njegovih proizvoda   Ostrožac. Nigdje nije bilo pijace kakva je   će: ‘Ima Mujo Šoljić što peče kahve kod
          i za njihovu djecu, pa i za pijacu. Nikada   bila na Ostrošcu. Nije bilo plodnije zemlje   Himze Alibegovića.”
          nije želio raditi u fabrici ili bilo gdje drugo   kao od Ostrošca do Konjica i Buturović-Po-  Jedna od anegdota odnosila se i na nje-
          u društvenom ili privatnom sektoru. Vodio   lja. Eh, kakva su žita bila, pa kukuruz, ni u   gov matični džemat Džaniće. Naime, kad
          se mišlju da zemlja, ako je čovjek s ljubav-  Banatu ih nije bilo takih. Nažalost, prije 66   su majstori postavljali ozvučenja na muna-
          lju obrađuje, može dati prihoda od kojih   godina potopiše čaršiju Ostrožac, plodne   ri, jedan je probao ton riječima jedan, dva,
          se može solidno živjeti. Na moje pitanje   oranice i bašče pune voća, naša mezarja i   jedan, dva, a šaljivdžija mještanin će na to:
          kako danas živi, kazao je:        džamije u Ostrošcu i Lisičićima. Potopiše   “Toliko će ti, otprilike, i dolaziti u džamiju.”
            “Dobro, hvala Bogu. Nejmam se na šta   najplodniju zemlju u Bosni i Hercegovi-  Međutim, Uzejira humor nije mnogo
          žaliti. Nejmam penziju. Djeca uvijek pita-  ni koja je većim dijelom bila bošnjačka.”  interesirao. Težački život mu je nametnuo
          ju treba li ti para. Kažem im da ne treba.                           ozbiljnost od koje, kako on kaže, nije imao
          Pomislim, oni su u kreditima, dosta im   KLANJA I POSTI OD SEDME GODINE   vremena za besposlice.
          njihove muke. I danas ja sve radim. Sutra   Razgovarili smo i o odlasku mladih iz   Valja kazati da Uzejir od sedme godine
          (28. marta 2021, op. a.) ću, ako Bog da, po-  zemlje te migraciji sa sela u grad.   života, s izuzetkom dvogodišnje obaveze u
          četi s čišćenjem, trijebljenjem bašči i nji-
          va, a onda posaditi kompjere, luk, mrkvu
          i drugo povrće. Iako mi je, na hajr, 95 go-
          dina, sve radim. Ranije sam imao volove i
          s njima bih orao strništa i drugim domaći-
          nima. I kopam, i sijem, i plijevim, i berem
          voće. Bog mi je dao dobro zdravlje. Proš-
          le godine sam prvi i jedini put otišo dok-
          toru. Išo sam mu radi sluha. Propisao mi
          je slušni aparat od kojeg sam, zbog čestog
          uzimanja abdesta, odusto. Iskreno, volim
          i da sve ne čujem, bolje je. Bolan ne bio,
          nikada nisam ni tabletu popio. Zdrav sam
          ko drijen. Kad je zdravlje u pitanju, osje-
          ćam ko da sam tek rođen.”
            Na moju pretpostavku i konstataciju
          da mu ni korona ne može ništa, Uzejir se
          blago nasmiješio i rekao:          Uzejir s našim
            “Ne bojim se korone. Čak neću ni   saradnikom
          vakcinu primiti. Meni ne treba. Dok smo
          bili u utrobama naših majki, zapisano nam   “Žalosno je da je sve manje naroda u   JNA, posti sve ramazane i klanja sve namaze.
          je kako i koliko ćemo živjeti. Allah je reko:   našim selima. Sve nekako leti u grad. A ne   U privrženosti namazu i postu vidi tajnu
          Čuvaj se, čuvat ću te i ja. Ja mojim svakod-  mere sve živjeti u gradu. Evo, Konjic se   svog fizičkog i mentalnog zdravlja. Stoga
          nevnim životom sasvim se pridržavam mjera   za ovih nekoliko godina skroz napunio, a   je njegova poruka: Držite se namaza, jer
          koje su potrebne. Pet puta se abdestim, ne   mnoga sela su ispražnjena. Plodna zemlja   namaz čuva zdravlje! Kad je u stanu u Bu-
          idem u gužve, u kafane i restorane. Nisam   zarast će u korov, a voćnjaci podivljati u   turović-Polju, pješke odlazi na namaske
          ti se ja, bolan ne bio, bavio sportom, a te-  mahovinu. Kad sam nekada davno u Sara-  vaktove u mjesnoj džamiji. Do džamije i
          žački poso na njivi korisniji je od nekakvih,   jevu bratu pravio kuću, auta su bila rijetka.   nazad kući prepješači više od kilometar i po.
          kako ih mlađi nazivaju, relaksacija. Znao   Mogo si vidjeti tramvaj. Sada su velike gu-  Mladima savjetuje da rade i slušaju
          sam se pridržavati pravilne ishrane. Čitav   žve. Imam osjećaj da je sada više auta nego   starije, da se žene i udaju. “Bog daje nafa-
          život jeo sam dva obroka. Nikad se nisam   ljudi. Ne znam gdje to vodi?!”  ku i berićet. Oni se uvećavaju kad mladi
          prijeo niti prislanu hranu jeo. Čak da je i   Zanimljivo je bilo i njegovo kazivanje   zasnuju brak. Može se živjeti ko hoće ra-
          janjeće pečenje u pitanju, ako je prislano, ne   o nekadašnjem ašikovanju i nekim dru-  diti. Uvijek je moglo”, preporučuje naša
          bih ga okusio. Cijelu zimu možda popijem   gim običajima.            starina Uzejir.                n


                                                                                                    STAV 2/4/2021 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62