Page 82 - STAV broj 317
P. 82

APOKRIFNI FRAZARIJ


                                            Korespondencija je zaista tajnovita

                                            ADRESANT



                                            BEZ ADRESATA





                                            Sve je moguće poručiti. Tako i hadžijski ćevap koji ga sad gleda
                          Piše:             primamljivo dok on smišlja novo pismo, novu poruku. Dok je uzimao
                          Irfan HOROZOVIĆ   jelo od dostavljača, začudio se i sam kako je odjeven. Potom se
                                            pogledao u ogledalo. Na koga li to samo podsjećam? Na pisca
                                            Pohvale ludosti? I kiselo se nasmiješi u ogledalo.

                 apisao je pismo starom prijatelju   pogledao u ogledalo. Na koga li to samo   postojala i u to vrijeme. Sigurno su je sad
                 kojeg zaista dugo nije vidio. Po-  podsjećam? Na pisca Pohvale ludosti? I   osavremenili. Zašto mi ne bi odgovorio?
                 tom je strpljivo čekao odgovor.   kiselo se nasmiješi u ogledalo. Crna kapa   Dugo je to bilo pismo, zaista dugo, kao
         NIpak, predugo je trajalo. Razmiš-  koja se preobražava u kapuljaču. Erazmo   knjižica, o glupostima i ludostima novog
         ljao je šta se sve moglo dogoditi. Možda je   Roterdamski? Ili samo mršavi, koščati i   vremena. Nastavak Erazmove priče na
         bolestan? Ili adresa nije ispravna? Možda...   zbunjeni stari čovjek koji više ne razumi-  drugi način. Ispričao mu je sve o nama,
         Ne, to nije moguće, stari su doduše... Svi   je svijet. Odraz nikako nije izgledao laž.   naravno, s mnogo sočnih primjera kojima
         se dopisuju sa svima. Ponekad poželimo   Samo kao slika nekog starog majstora.  bismo se slatko smijali kad bismo imali
         napisati otvoreno pismo javnosti. I odmah   Neki misle da je to ludost ili glupost,   prepis tih dugih njegovih razmišljanja.
         se suočimo s problemima. Ko će nam pi-  a drugi, ne obazirući se na to – historija   Nije spominjao imena, ali jeste zaduže-
         smo objaviti? Šta im znači naše ime? Pi-  civilizacije. Jedino ne možeš naručiti od-  nja određenih ljudi i svih onih koji idu
         sma čitalaca nisu najbolja rubrika. U njoj   govor na pismo. Mnogo je pisama tako   kao svita uz njih. Iz toga se moglo vidje-
         se očekuje da ćemo nešto demantirati ili   bljesnulo i zaputilo se u svijet.  ti kako se pogled na svijet preobražava i
         dati neki koristan novi podatak. A to nas   Neke je od svojih poznanika prezi-  ukazuje sa sasvim novim licem.
         ne zanima. Mi želimo samo kazati da nam   rao. Vidio je u njima samo gadost. Takvi   – Zašto ne napišeš...
         je došlo do grla ili dogorjelo do nokata.   su oni. Uvijek vješti. Patriotski plaču, a   – Kome?
         Mi koji značimo sebi toliko mnogo – sve.   onda uskoče u krilo dobrostojećeg do-  – Možeš i Sebastijanu ili...
         Njima – ništa. Totalni nesporazum s vre-  bročinioca. I njihov je život za određeno   – Kojem Sebastijanu, ili?
         menom i prostorom u kojem živimo. Zato   vrijeme osiguran. Biraju između ponu-  – Što voli biti mučen, proboden i pri-
         nas predstavljaju izabrani ljudi. Kad nam   da. Kao... Jedan se među njima naročito   kovan, kao što se volio slikati onaj japanski
         se čini da nije tako, pokušavamo shvati-  isticao. Nekad ga je smatrao prijateljem.   pisac zaljubljen u tradiciju i u svoje tijelo.
         ti. Pomišljamo kako smo opet prevareni.  Dugo ga nije čuo. Niti vidio. Samo u po-  I Narcis je bio takav...
            – Zašto niste izabrali druge?   pisima zajedničkih članova tog i tog druš-  – Ali to nije ili.
            Tako će nam odgovoriti svako. Šta na   tva. To je bio znak koji je zatravio neko-  Nije. Ili je Prometej.
         to odgovoriti?                     liko mozgova i mozgica s kojima je prije   Jadan on. Patio je što je postao vatro-
            – Koje druge?                   toga pričao. Ipak mu je napisao pismo.   nosac ljudima, a onda su taj njegov zaslu-
            Svaki grad ima bar jednu dragocje-  Bez odgovora, naravno.         ženi nadimak ljudi dali otjelotvorenju zla
         nost u koju vjeruje. Neki čak vjeruju u   Nova vremena, novi običaji. Mnogo   i ogovarali ga kroz stoljeća i stoljeća. Kako
         svoje pohvale običajima i lopovima. Time   griješimo. Bremenita su sjećanja. Zato   mu mogu poslati pismo?
         se bave i filmovi i televizijske serije. Če-  valjda ovo ispisujem? Čak bi se i odred   – A kako si mogao Erazmu? Znaš li ti
         sto je to igra inteligencije. Ponekad zai-  koterije epigona složio s tim. Iako je nji-  šta je to pismo?
         sta inspirativno. O tempora, o mores. O,   hov zadatak da neprekidno, javno ili taj-  – Mislio sam da znam.
         vremena, o, običaji.               no, kroz neshvatljivu mrežu konfidencije,   Nije prestao pisati. I uvijek mu je bila
            Nemam više kome da pišem, pomisli   ali uporno, na sve moguće načine, dovode   nevolja s potpisom. Šta da kaže? Ko je
         adresant s početka priče. Jeste da živimo u   u pitanje svoj uzor iz kojeg uzimaju ono   on? I šta bi adresatu kojem piše to moglo
         globalnom selu, ali izgleda da su svi koje   što misle da je njihov identitet.  značiti? Prijateljima je pisao i potpisivao
         sam poznavao u njemu – umrli. Ili su me   – Zašto ne napišeš pismo Narcisu?  se svojim imenom. To očito ništa nije
         zaboravili. Možda sam i ja mrtav, ali toga   Ko je to rekao? Ili je to bila samo primi-  značilo. Nakraju se potpisivao samo kao
         još uvijek nisam svjestan. Kakve misli!   sao. Možda Erazmo s kapuljačom iz ogle-  Korespondent. To je djelovalo uvjerljivo
         Zaslužuju čašicu okrepe. I iskapio je svo-  dala? Odmah je napisao pismo Erazmu (“I   i gotovo tajnovito.
         ju čašicu. Ipak, nije mu bilo ništa bolje.   ti si upoznao pandemiju...”, napisao je po-  Jedno od tih pisama stiglo je i do mene.
         Samo malo toplije.                 nešto tugaljivo i turobno u uvodnom dijelu   Nisam ga u potpunosti shvatio iako je u
            Sve je moguće poručiti. Tako i hadžij-  svog opsežnog pisma, gdje se još jedanput   njemu bilo naznaka neke lucidnosti. Od-
         ski ćevap koji ga sad gleda primamljivo   osvrnuo na kugu). Nikad nije na nj dobio   lučio sam da ne odgovorim jer bi sigurno
         dok on smišlja novo pismo, novu poruku.   odgovor. Kako i bi. Doduše, da ne skri-  uslijedila rasprava koja bi stvar još više
         Dok je uzimao jelo od dostavljača, začu-  jemo ništa – nije ga previše ni iščekivao.   zamrsila. Korespondencija je zaista taj-
         dio se i sam kako je odjeven. Potom se   Iako bi ponekad pomislio: valjda je pošta   novita. I nepredvidiva.    n



         82  2/4/2021 STAV
   77   78   79   80   81   82   83   84