Page 44 - STAV broj 231-232

KURBAN-BAJRAM

Suljić ističe da je jako važno to da se ovce stočarstvo jako zapostavljena grana. “Ne-
razdvajaju od ovnova kada se vode na is- davno sam bio na Visočici, pošto i gore
pašu i kada su zatvoreni u torovima, jer imam ovaca. Razgovarao sam s jednim
za kurban ovca ne smije biti gravidna. čobanom i on mi je ispričao da se prije 10
godina počeo baviti tim poslom. Kada se
PRODAO KRAVE I KUPIO OVCE u njegovom selu čulo da je postao čoban,
Priča nam Mensud da je ranije imao i više se nijedna cura iz sela nije htjela uda-
krave muzare, ali znalo se dešavati da po ti za njega. Nažalost, to je kategorija ljudi
devet mjeseci ne dobije poticaje za mlije- koje se smatra bezvrijednim, lošim itd. A
ko, onda jedan kvartal dobije, pa sljede- nije tako, to su zaista vrijedni i divni ljudi.
ći ne dobije, zatim su počeli smanjivati Ali u svakom pogledu, stočarstvo je zapo-
poticaje, prvo je poticaj bio 30 posto od stavljeno i ti ljudi koji se time bave nekako
cijene mlijeka, potom 28, pa 27, i sada je nemaju ni životno iskustvo kako da razviju
26 posto. “Čak sam uzeo kredit da kupim taj posao niti imaju stručno iskustvo, ne
četiri visokomliječne krave, muzilicu... posvećuje im se nikakva pažnja da dobiju
Proljetos sam sve prodao i kupio još ovaca. morala da nastave raditi taj posao. Kada
Više pojedu četiri krave za godinu nego sam ušao u ovaj posao, bilo mi je bitno
50 ovaca. Ovce su isplativije zato što se da nastavim se baviti ovim makar bio na
mogu dobro prodati za Bajram, ako ima nuli, bez ikakve zarade. Pričali su da je
bilo gdje državne zemlje, otjeraš na ispa- prije rata na Visočici na ispaši zabilježeno
šu i čuvaš, ne moraš im kupovati sijeno.” 70.000 grla stoke, sada ih nema ni dvije
Amar Adilović već se dugo bavi in- hiljade. To je žalosno, od tog posla lijepo
formatičkim biznisom, mrežni je inži- se može zarađivati, razvijati, školovati se.
njer. Istovremeno, Amar je i vlasnik stada Kada hodate planinom, teško da ćete vi-
ovaca. Ispričao nam je kako je došlo do djeti stado ovaca. Nepotrebno propušta-
toga da počne uzgajati ovce: “Jedan ko- mo dobre prilike, a fali nam toliko mesa
lega, isto informatičar, nagovorio me da na tržištu. S druge strane, nema porodica
kupim 10 janjadi. Bio sam nekako zbu- koje se bave stočarstvom i taj čoban kad
njen, nisam znao šta da radim, da kupim završi svoj životni vijek, nema ko nasta-
ili ne, jer svidjela mi se ideja, taj izazov. viti taj posao”, naglašava Amar Adilović.
Kako puno sjedim za ekranom, gledam Kao i u svakom drugom poslu, i u
u te crne ekrane, shvatio sam da bi mi to stočarstvu je problem to što se sve radi rada, ljudi nisu spremni na inovativnost
bila super relaksacija i hobi. I kupio sam na malo. Jedno stado trebalo bi da bro- nego taj posao biraju iz razloga što nema-
janjad. Bilo je to prije sedam godina. Danas ji najmanje 1.000 ovaca, a koliko je uop- ju ništa drugo raditi, nemaju motivaciju,
sam došao do 60 grla. Naučio sam mno- će kod nas ljudi koji imaju više od 1.000 nema entuzijazma.”
go o stočarstvu, kako se odgaja i održava ovaca, objašnjava Adilović i dodaje: “Pri- Adilović tvrdi da se itekako isplati
stoka. Prezadovoljan sam, imam svoj sir mjećujem da se to vrti uglavnom oko sto- baviti stočarstvom, posebno kada se ovce
i meso, obilazim ovce s vremena na vri- tinu ovaca. Nije mi jasno kako australij- čuvaju u prostranstvima planina poput
jeme, to je kao safari-tura, to gdje ovce ska ovca, zaklana, sređena, dođe kod nas Vlašića ili na Kupresu.
borave daleko je od civilizacije. Trenut- za 270 maraka, a mi kad zakoljemo i sve “Mislim da je to jako dobar biznis. Pa-
no su između Kupresa i Glamoča, blizu spremimo, ona je 350 maraka. I ja se ras- radoksalno je da imamo toliko nezaposle-
planine Cincar, u nedođiji. Imam čobane pitujem koliki je kapacitet, koliko mo- nih, a nema ko da radi oko ovaca. Kako
koji ih čuvaju. Čobani također imaju svoje žemo primiti ovaca i niko ne zna da mi ćete zaposliti čobana, kako ćete znati da
ovce, a čuvaju i moje, zajednički radimo.” odgovori, niko ne zna koliki su nam ka- zna brinuti o ovcama, gdje je certifikat za
Amar kaže da je u ovih više od pola paciteti. U tom učenju o poslu vidim da čobana, zašto je bogohulno tako razmiš-
decenije u stočarstvu primijetio da je ima puno neznanja, puno tradicionalnog ljati? Ljudi ne shvataju koliko vještina
treba imati da se nosite sa stotinu ovaca,
kako da im održavate higijenu, kako da
prepoznate bolesti. To je bitna grana za
nas, izvor prihoda, a mi nemamo ni certi-
ficiranog čobana. Kod nas je to uvredljiva
kategorija, kada hoćete nekoga uvrijediti,
nazovete ga čobanom, ali to je zanat koji
zahtijeva zaista izuzetne vještine preživ-
ljavanja i brige o životinjama. Danas je
to mnogo lakše s blagodatima postindu-
strijske revolucije, povoljnih materijala i
jednostavnih, povoljnih gadžeta. Prije je
bilo puno teže. Čobani imaju samo nekoli-
ko mjesta na kojima nisu dostupni za ko-
munikaciju sa svijetom. Inače, imaju sve
alate koji su im potrebni. Fali nam dosta
inovativnosti u vođenju ovih biznisa, ovo
je vrlo perspektivna grana, mnogi mladi
mogu živjeti od toga”, uvjeren je Adilović.

44 8/8/2019 STAV