Page 13 - STAV broj 144
P. 13
Skandalozne reakcije hrvatske jav- Odbijanje da se tuđmanovska agresija na Bosnu i
nosti na presudu Žalbenog vijeća Hercegovinu i zločini koji su pritom izvršeni prihvate kao
Haškog tribunala hercegbosan- ono što jesu, kao udruženi zločinački poduhvat, izuzetno
skoj šestorki za udruženi zloči- je problematičan fenomen jer se time ideja podjele Bosne
nački poduhvat pokazale su da katarze i Hercegovine održava živom i sasvim legitimnom u
na ovim prostorima neće biti još zadugo, hrvatskoj političkoj kulturi, pa i u samoj hrvatskoj javnosti
pogotovo ako se za to budu pitale ličnosti,
stranke i politike koje su taj zločinački Budući da riba smrdi od glave, i s ob- Hrvatska pokrenula “Oluju” da bi spri-
poduhvat vodile ili u njemu učestvovale. zirom na to da se norme onoga što je pri- ječila genocid u Bihaću, kako su trupe
Dok je, donekle, razumljiv šok hrvatskog hvatljivo javno reći spuštaju od političke Hrvatske vojske, valjda i dok su rušile
društva zbog rušenja dosadašnjeg domi- elite ka širim društvenim slojevima, po- Mostar, Stolac i Gornji Vakuf, bile tu na
nantnog službenog narativa o domovin- đimo najprije od reakcija najviših hrvat- poziv Alije Izetbegovića itd. Ipak, kao
skom ratu, u kojem je Hrvatska imala skih dužnosnika. sukus cijelog obraćanja mogla bi se uzeti
status žrtve i gdje se glorificirala odbra- ultimativna izjava hrvatske predsjednice
na Hrvatske, ali i sasvim negirala agresija MINUTA ŠUTNJE ZA RATNOG ZLOČINCA da niko drugi, pa ni Haški sud, neće pi-
Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, ipak su sati hrvatsku povijest, što podrazumijeva
nevjerovatno skandalozne poruke odasla- Nakon izricanja presude, hrvatska odbacivanje bilo kakvih dokaza i presuda
ne iz gotovo čitavog hrvatskog društva, uz predsjednica Kolinda Grabar-Kitarević koje nisu u skladu sa službenim hrvat-
rijetke časne izuzetke. U tim reakcijama odlučila je prekinuti posjetu Islandu i skim narativom.
ne samo da nema izraženog kajanja zbog vratiti se u Hrvatsku. Njeno obraćanje
zločinačke politike ondašnjeg hrvatskog koje je uslijedilo nakon povratka u zemlju U gotovo istom tonu bilo je i obra-
ratnog vodstva prema Bosni i Hercego- stavilo je na prvo mjesto egzibicionistič- ćanje hrvatskog premijera Plenkovića,
vini i Bošnjacima nego se i sama presu- ki suicid pa se javnosti obratila izrazivši koji je također najviše potencirao Pralj-
da apriori odbacuje, a, što je najbolnije, sućut Praljkovoj porodici. Odmah je za- kov čin izražavajući sućut, nazvavši ga
potpuno je izostala i bilo kakva empatija tim i otvoreno negirala donesenu presu- događajem bez presedana i stavljajući ga
za žrtve Tuđmanovih suludih pretenzija du tvrdeći da Hrvatska nije bila agresor u kontekst čina visoko moralnog čovjeka
prema Bosni i Hercegovini. na Bosnu i Hercegovinu, a odgovornost koji je nepravedno osuđen samo zato što
za zločine izmjestila je na nespecificira- je radio ono što je mislio da je najbolje
Čitav narativ pokušava se sa same pre- ne “sunarodnjake”. Zatim se požalila da za njegov narod! I Plenković je presudu
sude prebaciti na čin samoubistva Slobo- navodno bošnjački i srpski zločini nad nazvao nemoralnom, i to ne samo prema
dana Praljka, koji se tumači kao čin nepra- Hrvatima nisu sankcionirani. Ironično, osuđenim zločincima nego i prema kom-
vedno osuđenog mučenika, čime njegova nakon toga traži da se presuda, koju samo pletnom hrvatskom narodu, tako praktič-
“žrtva” postaje simbol kolektivne nevino trenutak ranije odbacuje, ne zloupotre- no izmiještajući odgovornost s tadašnjeg
potvorene hrvatske žrtve. bljava, a zatim slijede uobičajene litani- hrvatskog političkog vrha na kompletan
je iz osebujne mitologije o domovinskom hrvatski kolektiv. Agresorsku, zločinačku
Nije ni potrebno spominjati da se time ratu, tj. kako je Hrvatska dobrodušno i i hegemonističku politiku Franje Tuđma-
potpuno izbjegava bilo kakav katarzični filantropski primila bošnjačke izbjeglice na u Bosni i Hercegovini, kojoj je ustva-
proces samosagledavanja vlastitih postupa- bez računa i posljednje namjere, kako je ri i presuđeno u Hagu, sasvim ozbiljno
ka, već ti isti postupci, ma kako zločinač-
ki odvratni bili, sada dobijaju još i oreolu
pravedničke i mučeničke borbe. Da ovaj
svojevrsni transfer savjesti i saosjećanja
nije bez odjeka, pokazuju i neki od novin-
skih članaka i komentara hrvatskih medi-
ja koji su toliko s one strane normalnog
i pristojnog da se uvrijeđeno, i to iz po-
zicije žrtve, bave bošnjačkom reakcijom
na Praljkovo kukavičko samoubistvo, tj.
navodnim bošnjačkim ismijavanjem “hr-
vatskog mučenika Praljka”. Pritom sasvim
zaboravljaju da je taj “mučenik” osuđen
upravo zato što je počinio gnusne ratne
zločine nad Bošnjacima.
Čitav narativ pokušava se sa
same presude prebaciti na
čin samoubistva Slobodana
Praljka, koji se tumači kao
čin nepravedno osuđenog
mučenika, čime njegova
“žrtva” postaje simbol
kolektivne nevino potvorene
hrvatske žrtve
STAV 7/12/2017 13
