Page 15 - STAV broj 144

Gotovo je nevjerovatno da parlament jedne lamentirao nad “gnjusnim” reakcijama “gnjusnih” Praljkovih
članice Evropske unije počinje minutom žrtava zbog izrečene presude i samoubistva.
šutnje za presuđenog ratnog zločinca kojeg
se pritom još naziva i “žrtvom rata”, čime Reakcije širih masa na društvenim mrežama gotovo da nije
se, ustvari, ratni zločinac Praljak stavlja u potrebno ni spominjati, ali je dovoljno napomenuti da su se one,
istu ravan sa žrtvama njegovih zločina pored naricanja o nepravdi i veličanja Praljka, uglavnom svodi-
le na govor mržnje prema Bošnjacima. Mogao se pročitati već
način kako to zamišlja Čović, i budućnost Bosne i Hercegovi- uobičajeni repertoar o Turcima, balijama, prijetnji nestankom,
ne biti neizvjesna. U sličnom tonu, manje ili više ostrašćeno, ponovnim padanjem guste magle, nezahvalnim muslićima, bi-
oglasili su se i ostali hrvatski političari u Bosni i Hercegovini, jesnim balijskim džukcima koji grizu ruku koja ih je branila i
od Vjekoslava Bevande, zamjenika premijera BiH, koji smatra hranila i ostale šovinističke gluposti.
ovu presudu pravno neutemeljenom i politički obojenom, preko
Marine Pendeš, ministrice odbrane BiH, koja je izrazila nesla- Nimalo bolji nije bio postupak raznih estradnih i javnih lič-
ganje s presudom i negirala postojanje udruženog zločinačkog nosti od kojih bismo izdvojili Mirjanu Hrgu, koja se svojevre-
poduhvata, pa do Bože Ljubića, predsjednika Glavnog odbo- meno najela jako skupog hljeba u sarajevskoj redakciji Al Jaz-
ra HNS-a, koji je presudu nazvao neutemeljenom i šamarom zere, i boksera Damira Belje, do tada omiljenog sportiste svih
Hrvatskoj. Ljubić se, zajedno sa Željkom Ragužem, u svojstvu naroda u Bosni i Hercegovini. Hrga je ponavljala uobičajene
zastupnika HDZ-a BiH obratio i Hrvatskom saboru ocijenivši floskule i predstavljala Hrvate kao najveće žrtve, dok je Beljo
Praljkovo samoubistvo “sokratovskim činom” i poručio da će više puta postavljao statuse podrške Praljku, prozivao Bošnja-
Praljak ostati legenda i uzor Hrvatima kako se treba boriti za ke za nezahvalnost i pritom ostrašćeno branio svoje stavove u
slobodu. Da li to ugledanje na Praljkov lik i djelo podrazumi- komentarima.
jeva i oponašanje zločinačkih metoda zbog kojih je Praljak i
osuđen, Ljubić nije pojasnio. Raguž je, pak, poput Plenkovića Ipak, najveće neprijatno iznenađenje priredili su članovi
i Čovića, stavio presudu u kontekst navodne borbe za hrvatska biskupske konferencije Bosne i Hercegovine koji su presudu
prava za koja Raguž misli da se najbolje mogu ostvariti putem protumačili na način da se Hrvatima šalje poruka da Bosna i
oživljavanja Herceg-Bosne. Da li Raguž govori ono što Plen- Hercegovina nije njihova domovina. Najprije izjavivši da ne
ković i Čović misle, mogli bismo uskoro saznati. žele komentirati presudu, ali da se zbog nje oglašavaju, stavili
su je u kontekst dugačke liste navodnih nepravdi prema bosan-
Ništa bolje nije bilo ni na nižim nivoima hrvatske politike skohercegovačkim Hrvatima, čime su se sasvim jasno i nimalo
u Bosni i Hercegovini, pa su se u mnogim većinski hrvatskim indirektno izjasnili da ona po njima nije pravedna. Pozvali su se
ili čak i mješovitim općinama, pored organiziranih molitvi za
Praljka, spuštale i zastave na pola koplja, i to čak i zastave Bo-
sne i Hercegovine, države protiv koje je Praljak ratovao. Moglo
se pročitati i da će Čapljina, pored već postojećeg Mosta Franje
Tuđmana, dobiti i trg Slobodana Praljka, čime bi se ironično i
topografski obilježio zapovjedni lanac UZP-a.

“POSKOK” SAM SEBE UJEO

Gotovo podjednako ostrašćeno nastupili su i prohrvat-
ski mediji u Bosni i Hercegovini. Po neumjerenosti, mogli
bi se izdvojiti oni ekstremniji poput Dnevnik.ba ili Poskoka.
Dnevnik.ba obilovao je hagiografskim naslovima poput Praljak
se tri puta žrtvovao za hrvatski narod, ne smijemo pristati na preda-
ju, Praljak će biti legenda i uzor Hrvatima kako se bori za slobodu,
Heroju i generale, zbogom i hvala!, dok se Poskok najprije zavio u
crninu pa smo u monohromatsku ugođaju mogli čitati naslove
poput Kafkin proces je završio: Preminuo je, Mučenik i Hrvatska i
tome slično. Vrhunac je uslijedio u nedjelju, 3. decembra, kada
se portal Poskok odlučio samougasiti do daljnjeg, objasnivši to,
između ostalog, ugroženošću slobode riječi, jer se “na hrvatske
portale vrše pritisci i prijetnje privođenjem”, a cijelu žalopo-
jku objavljenu na crvenoj podlozi završavaju karikaturalnim
i patetičnim: “Dobro došli u Sjevernu Koreju. Ili Balkansku
AraBiju. Svejedno.”

Sasvim očekivano, ovi su portali, na kojima je govor mržnje
svakodnevni oblik djelovanja, najviše vremena povodom izrica-
nja presude posvetili napadima na Bošnjake. Sasvim pomirljive
poruke bošnjačkih političara, poput one Bakira Izetbegovića,
dočekane su naslovima kakav je Poskovov: Nikad optuženi sin
zapovjednika El-Mudžahida provocira i danas, a Dnevnik.ba se,
poput hrvatskog medija direktno.hr, najviše bavio nemogućno-
šću suživota s Bošnjacima, pa je u tekstu Evo s kim trebamo ži-
vjeti: Gnjusne reakcije bošnjačke javnosti na smrt generala Praljka

STAV 7/12/2017 15