Page 13 - STAV broj 230
P. 13

ovdje branio državu Bosnu i Hercegovinu ne
                                                                               može govoriti. Ne mogu to ni ja. O njoj može
                                                                               govoriti samo ona, autentično, onako kako
                                                                               je živjela te dane i kako živi današnje. Ništa
                                                                               manji heroji nisu oni iz perioda od 1992. do
                                                                               1995. godine od onih koji su danas ovdje.
                                                                               Svako dijete rođeno ovdje je odmah heroj
                                                                               i to moramo znati kao džemat, kao narod, i
                                                                               moramo se naspram toga pravilno i odno-
                                                                               siti. Zahvalan sam za svaki kamen koji je ov-
                                                                               dje očišćen od mahovine, ponovo stavljen
                                                                               na svoje mjesto i koji ponovo svjedoči naše
                                                                               bosansko, muslimansko prisustvo u ovom
                                                                               kraju. Svima vama koji ste danas ovdje i koji
                                                                               ste pomogli da se ovo šehidsko obilježje u
                                                                               našoj Žepi izgradi koje će biti svjedok pro-
                                                                               hujalih vremena neizmjerno hvala.
                                                                                  Ali, nemamo pravo živjeti u prošlosti, jer,
                                                                               oni koji žive u prošlosti, oni nikako ne žive.
                                                                               Tamo u prošlosti nema života. Bog dragi, a
                                                                               to svi vidite, nikome od nas nije lice okrenuo
                                                                               na leđa. Lice je naprijed okrenuto i valja ići
                                                                               naprijed. Moramo stazu koja nam je određe-
                                                                               na preći, noseći teret. Ono što Kur’an kaže
                                                                               da je svakome od nas objesio torbu o vrat.
                                                                               Moramo tu torbu nositi, moramo je iznijeti
                                                                               na biljeg. Znate i vi i ja gdje je biljeg, znamo
                                                                               gdje moramo doći. Do tog je biljega trnovit
                                                                               put, moramo ga prelaziti i jedni druge hra-
                                                                               briti i pomagati. Ne mogu svi isti teret nositi,
                                                                               to znajte. Oni koji više tereta mogu ponijeti,
                                                                               više su i obavezni da to učine. Svima se ov-
                                                                               dje želim zahvaliti i kazati da je još dug naš
                                                                               put i ništa se skoro na tom putu promijenilo
                                                                               nije. I dalje su zasjede, i dalje su prepreke,
                                                                               i dalje su uzbrdice, i dalje su klisure, klanci
                                                                               i strmine, pa su nam i dalje potrebni hrabri
                                                                               čuvari naših bosanskih kula, naših gradova
                                                                               i sela, naših polja i planina. Tako moramo
                                                                               odgajati djecu. I zapamtite, nikada to neće
                                                                               prestati. Nikada. Ali nemojte da nas to ra-
                                                                               zočara. Naši pradjedovi, kako oni prije isla-
                                                                               ma, tako i oni u islamu, imali su iste ove iza-
                                                                               zove. Nemojte misliti da ih neće imati naša
          će ga stići kazna Božija, ne ljudska. A Bog   Moram vam kazati, puno toga smo učinili.   djeca, naši unuci i naši praunuci. Imat će ih
          kad kažnjava, to je najteže i nema teže kazne.   Imamo državu. Kažu da je slaba, a ja kažem:   sigurno, a mi im moramo ostaviti samo jed-
          Ona nije trenutna, tiha je, puzajuća, ali kon-  bolje slaba nego da je nemamo. Ali i ako je   no, pouku koja će im više koristiti nego bilo
          stantna. Jer Bog, kao što kažu naši alimi, trpi   slaba, moramo je osnažiti tako što ćemo teret   šta drugo. Ona će ih dozivati sebi i kad nas
          kufur, nevjerstvo, a i zulum, zločin. A dragi Bog   rasporediti i pravilno ga učiniti na našim pleći-  ne bude. Kada budu pogledali u sve niša-
          to nikome ne oprašta. On, kao što naš narod   ma, podjednako. Moramo vraćati i poboljšavati   ne kao što i mi danas gledamo u bosan-
          kaže, ima dana. Bog dragi će namiriti svima.  uvjete života. I oni se, naravno, iz dana u dan,   ska mezarja, mezarluke, i uzimamo pouku iz
            Ono što je na nama kao narodu, jeste   hvala Bogu, poboljšavaju, imajući u vidu ovo   njih, i kada gledamo u šehitluke i uzimamo
          da dižemo život u Bosni. A zapamtite, život   što sam kazao da uvijek tu za vratom imamo   pouku i iz njih, tako i nove generacije neka
          u Bosni mogu samo Bošnjaci na svojim le-  one koji bi život u Bosni i Hercegovini ugasili.   uzmu pouku i neka znaju da je život borba.
          đima iznijeti. Ne mogu to drugi. Nemojte ni   Da ga nikako nema. Dvostruka je naša borba,   Tako je Bog htio.
          očekivati od njih. Oni imaju drugu zadaću, a   nije jednostrana i zato i jeste teška. Ali, teš-  I još nešto. Nemojte se dijeliti. Ovi, narav-
          to je da ovdje života ne bude. Hoćemo li se   koća nije za slabiće. Ovdje na ovim prosto-  no, žele da nas podijele. Razumijem da mo-
          predati njima? Hoćemo li se s time složiti?   rima ne može živjeti izuzev Bošnjak, zato što   žemo biti u različitim političkim partijama, ali
          Nećemo! Mi nemamo pravo da se s tim slo-  ga je dragi Bog predodredio da ovu tegobu   jedan je bosanski duh. Nemojte izdati bo-
          žimo. Mi naš život u Bosni, život bosanskog   nosi hrabro, pouzdano, strpljivo, jer Allah, dž.   sanski duh, on je jedan. A jedna je i vjera u
          čovjeka na svojim plećima moramo iznijeti.   š., kaže: “Pomozite sebi namazom i strpljivo-  Boga, pa nemojte izdati ni vjeru islam, niti
          Ima li neka druga generacija? Nema. To je   šću.” Dakle, moramo stalno biti svjesni naše   Allaha i Njegovog Poslanika, stoga ne izda-
          ova sada generacija, i ovih mladih, i nas sta-  uloge kao naroda ovdje na ovim prostorima.  jite ni svog brata na ovom putu na koji mi
          rih, dokle god pužemo, i puzajući, moramo   O Žepi, vjerovatno, niko izuzev nje same   svakako kao narod moramo poći, do biljega
          život u Bosni podizati.           i njenog čovjeka koji je ovdje ponikao i koji je   do kojeg moramo doći.   n


                                                                                                    STAV 1/8/2019  13TAV 1/8/2019  13
                                                                                                    S
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18