Page 82 - STAV broj 213

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Ogledalo ljeta

SAN ZIMSKE NOĆI

Niko ne očekuje da će biti bolesnik. Dogodi se kao kad otvoriš oči
i shvatiš da si živ, te da tvoj život iščekuje šta ćeš sad učiniti. Vrlo
je zanimljiv svijet kad živiš u njemu kao bolesnik. Bolnik, kako bi se
reklo na slovenskom. Prostor bolesničke sobe. I prostori u kojima
Piše: su bili mnogi ljudi koje sam poznavao. Prisutnost koja nam kazuje
Irfan HOROZOVIĆ nešto htjeli mi to čuti ili ne

tara mjesta mnogo pamte. U glasovi- Ili u snu. Iako ga nikad nisam upoznao, znam
tim svjetskim središtima ona su nalik A sve je počelo s tom malom parafin- da bi morao postojati.
na žive muzeje. Ručao sam jednom u skom šibicom koju sam uzeo te noći iz Ne sjećam se kad sam to prvi put
SNürnbergu otprilike onako kako je to neke stare kutije uspomena. primijetio. Ne sjećam se da sam to uop-
stoljećima ranije običavao Albrecht Dürer. A onda sam se sjetio sličnih prizora će ikad posebno primijetio. Mislio sam
Kažu da je samo ploča velikog drvenog sto- iz bolnice. da sam to oduvijek znao. Bilo je samo
la promijenjena jer ju je vrijeme nagrizlo. Niko ne očekuje da će biti bolesnik. pitanje kad sam prvi put vidio.
To su fascinacije s kojima, vjerujemo, Dogodi se kao kad otvoriš oči i shva- Ni toga se zapravo nisam mogao
živimo kompleksniji život. tiš da si živ, te da tvoj život iščekuje šta sjetiti.
Šetao sam jedanput sarajevskom čarši- ćeš sad učiniti. Kakav je to čovjek, pitao sam se,
jom s prijateljem, a onda smo ušli u lokal. Vrlo je zanimljiv svijet kad živiš u nadajući se da ću dobiti jedan od onih
Bilo je poluprazno. Pošao sam prema jed- njemu kao bolesnik. nejasnih, neobavezujućih odgovora,
nom stolu gdje mi se činilo dobro mjesto, Bolnik, kako bi se reklo na slovenskom. koji bi bio posve dovoljan za neke bu-
a on je viknuo za mnom. Prostor bolesničke sobe. I prostori u duće nejasne odgovore i neka buduća
– Ovdje ćemo. kojima su bili mnogi ljudi koje sam po- nejasna razmišljanja.
Bilo mi je to malo čudno, ali prihvatio znavao. Prisutnost koja nam kazuje nešto Mnogi su rođeni obilježeni. Neki
sam. Sad smo gledali na ono mjesto gdje htjeli mi to čuti ili ne. Mjesto gdje sam te svoje znakove vole, neki baš i ne.
sam mislio sjesti. ponovo čitao neke od najdražih i vjero- Taj čovjek u bolničkom hodniku
– Vidiš, tu su uvijek sjedili... – pričao vatno najvažnijih knjiga u mom životu. imao je pjegu.
mi je potom i naveo njihova imena. Neke Pitam se jesu li Euripid, Hajjam, Sha- I ona je bila kao tetovaža koju sam
sam poznavao, a druge čitao i znao ponešto kespeare ili Voltaire bili drukčiji dok sam nekad davno negdje vidio i iz koje sam
o njima. Bio je to stol za kojim su sjedili sta- ih tamo čitao. Naravno da jesu. mogao pročitati nešto, kao i iz razjaš-
ri pisci. – Mi smo bili ovdje. Naizgled mali Vidio sam u tekstu nešto što dotad njenih hijeroglifa ili kineskog znaka.
prostor između nas, ali zapravo ogroman. nisam vidio. Stol za kojim su sjedili stari pisci
I vrijeme. Nismo im prilazili. Čak nismo Slično je to čitanju u situacijama kad bio je još nepopunjen.
sjedali za taj stol kad ih nije bilo. Nismo osjetiš kako ti se tekst obraća, nešto što Kao da su ga svi gosti zaobilazili.
smjeli. Samo smo ih povremeno gledali u ranijem čitanju nisi ni naslutio, a ka- Tad sam izgovorio uobičajeno svoje
i pokušavali shvatiti šta govore. Bilo je to moli primijetio. pitanje. Ne znam kad sam to prvi put
nešto nevjerovatno... Usudov program htio je da sam neke kazao. Ono što je važno upravo je u tim
– Zašto? stvari ondje i zapisao. Nije ih teško pre- riječima, ne u rečenici: izgovorio sam
– Iz poštovanja. poznati. Uostalom, neke sam od njih i to sam sebi. I otad sam to izgovarao če-
– Znaš, poštovanje je u redu, ali – ka- objavio. sto. I kad ima i kad nema smisla, čini
žem mu – prošlo je mnogo vremena otad. Zima je čudno godišnje doba. se. Postala mi je neizbježna poštapalica.
I svi koje si spomenuo su mrtvi... Kao i ljeto. – Je li ti sad žao?
– Za mene nisu. Kao da ih još vidim... Ponekad je ogledalo ljeta. Prijatelj me je pogledao gotovo s
Taj stol je bio neka vrsta pozornice. Zimski karnevali su u tom jasan znak. iznenađenjem.
I katedre. Vidim to dok se ne usuđujem izići – Nije. To je bilo naše poštovanje
Šibica. zbog klizavice i drugih opasnosti koje kakvog više nema, znaš i sam...
Kad sam upalio cigaretu, sva je prosto- sam nekad vidio kao ugodan razlog za – Oni su davno otišli.
rija bljesnula i pretvorila se u neki svijet u pustolovinu. – Znam.
kojem dotad nisam bio. Posve suludo. Kao Razmišljao sam i o čitaču pjega. Kao – I opet ne želiš ondje sjesti?
da sam bio zatravljen. Što je, naravno, bilo zanimanju. Kao stručnjaku koji bi se u – Još uvijek ih vidim. Još uvijek ih
više nego moguće. tom dobro snalazio. gledam. n

82 4/4/2019 STAV