Page 43 - STAV broj 164-165
P. 43
Mnogi koji prvi put dođu u Odlaze, ali se i vraćaju. Tako je bilo i prije ovo biti posljednje putovanje. Željezni-
Cazinsku ili Ljutu Krajinu stotinu godina. Trbuhom za kruhom, kako com stigoše do Beča, izbaviše potreb-
kažu da nadaleko nema ljepšeg bismo ovdje rekli, odlazili su Krajišnici u nu dokumentaciju, a onda se zaputiše u
i prijatnijeg mjesta za život od tuđinu kako bi sebi i svojim porodicama švicarski Zürich. Kupili su karte za brod
ovog dijela Bosne i Hercegovine. Bistre osigurali bolju egzistenciju, koju im ta- kod službenika Viktora Klausa Wildija za
zelene rijeke, bujne šume, blaga talasasta dašnja “najdržava” Austro-Ugarska nije 293 švicarska franka. Preračunato u bh.
brda, srčani i zanimljivi ljudi... Ukratko, mogla ili nije htjela pružiti. konvertibilnu marku, karta je iznosila
u Krajini možete naći skoro sve ono za nešto oko 1.800 maraka.
čim žudi ljudsko srce i izgleda nevjerovat- KARTE KOŠTALE 1.800 KM
no da neko može napustiti sve ovo i otići Brod koji je četvericu Bošnjaka tre-
negdje u tuđinu. Nažalost, i danas mnogi Daleke 1906. godine jedan Krajišnik, bao odnijeti u daleku Pennsylvaniju bio
Krajišnici odlaze iz zemlje svojih očeva. Ejdo Rekić iz Ostružnice kod Bosanske je “Titanic”, tadašnje čudo ljudske tehni-
Krupe, odlazi u potragu za boljom buduć- ke. Ogroman i impozantan brod kretao je
nošću. U Ostrožnici je ostavio porodicu, na svoje prvo i posljednje putovanje. Bio
ženu i šestero djece. Trebalo je tolika usta je to najluksuzniji brod svog vremena, s
hraniti i osigurati im budućnost bolju od bazenom, bibliotekom, luksuznim restora-
njegove. Pomisao na to davala mu je snagu nima namijenjenim za uživanje elite koja
i volju da izdrži. Put ga je odveo u Harri- je skupo platila karte za ovo jedinstveno
sburg, gradić u Pennsylvaniji, u dalekoj putovanje. Smatrali su ga nepotopivim.
Americi. Zajedno s mnogim Bošnjacima Sama izgradnja broda trajala je tri godine,
iz Bosanske Krajine, tamo se zaposlio u a više od 3.000 radnika bilo je angažirano
rudniku i nekoliko godina trpio, radio i na izgradnji. Procjenjuje se da bi, prema
sakupljao novac. Nedostajala mu je po- današnjim vrijednostima novca, gradnja
rodica, rodbina, prijatelji, njegovo selo i koštala blizu 167 miliona dolara.
žudio je da ih ponovo vidi. Tako se 1912.
godine vratio da posjeti familiju. Lijepo Ejdo i njegovi prijatelji susreli su se s
odjeven i s puno para, izazvao je pažnju. ovim plovećim gradom prvi put u Sout-
Mnogi su poželjeli da postanu kao on, hamptonu, u Engleskoj. Osjetili su neku
posebno njegovi prijatelji koji ga stadoše vrstu divljenja i strahopoštovanja kada su
nagovarati da i njih povede u Ameriku. ga vidjeli i kada su se ukrcali u njegovu
Ejdo (38) pristade, i tako jednog aprilskog utrobu. Takav sjaj i takvo bogatstvo ni-
dana s trojicom prijatelja krenu na put. kada do tad nisu vidjeli, a bili su tek put-
Poveo je sa sobom Huseina Sivića (40), nici trećeg razreda. O tome kako je bilo
Redžu Delalića (25) i Ćerima Balkića (25). u prvom razredu mogli su samo maštati
Svi su bili oženjeni. i nagađati, jer su putnici trećeg razreda
bili fizički odvojeni od prvog kako svo-
Oni su bili iz susjednog sela Badić i jim prisustvom ne bi uznemiravali one
poznavali su se odranije. Moguće je da koji su imali para i koji su svoje putova-
su bili u rodbinskoj vezi. Oprostiše se nje masno platili.
od svojih najmilijih, uzeše svoje stvari i
krenuše na put. Nisu ni slutili da će im Kada su napokon krenuli prema
Americi, kapetan Edward John Smith
STAV 26/4/2018 43
