Page 44 - STAV broj 164-165
P. 44
DRUŠTVO
namjerno je krenuo kraćim kursem, sje- godine, u 23:40 sati, nepotopivi “Titanic” životu. “Ovdje Titanic! Ovdje Titanic!
vernijim od propisanog, i time zanema- i njegovi putnici suočili su se sa svojom U opasnosti smo, tonemo”, očajnički je
rio potencijalne opasnosti od sudara sa sudbinom. ponavljao telegrafista Jack Phillips. Brod
santama leda. Uradio je to u nastojanju “Carpathia” čuo je očajnički poziv i kre-
da osvoji “Plavu vrpcu Atlantika” u svom Nakon sudara s ledenim brijegom u nuo u pomoć, međutim, bilo je kasno,
prvom putovanju u New York. Posada se sjevernom Atlantiku, u vodama nedaleko vode Atlantika zauvijek su poklopile “Ti-
u početku nije osvrtala na upozorenja koja od Newfoundlanda, brod je počeo tonuti. tanic” dok je plovio ka New Yorku. Bila
su stizala s drugih brodova da su se u toj Putnici iz Bosne s mnogim nesretnicima je to najveća tragedija na moru. Od 2.227
regiji pojavile ogromne sante leda. I dok “Titanica” nikada nisu stigli do svog ci- putnika i članova posade, samo je njih 706
je kapetan razmišljao o “Plavoj vrpci”, lja. Ledena stijena razbila je pet komora preživjelo katastrofu. Među utopljenici-
a naši Krupljani o svojim porodicama i i voda je počela ulaziti u brod. Na brodu ma bili su i Bošnjaci iz Bosanske Krupe.
dalekoj zemlji u koju su krenuli, četvr- je u početku malo ko slutio šta se dešava. Njihova tijela nikada nisu identificirana
tog dana nakon polaska, 14. aprila 1912. Orkestar je i dalje svirao muziku za igru, i pronađena.
ali za mnoge je to bio posljednji tango u
POTRAGA ZA KRAJIŠNICIMA
Porodice nesretnih Krupljana čekale
su i nadale se sve dok iznenada nije stigao
haber da je brod koji je prevozio Kruplja-
ne potonuo, a svi se oni potopili. Vijest je
o ovom događaju blijedjela i skoro pala u
potpunosti u zaborav. U novije vrijeme,
nakon što su televizijske stanice počele
emitirati sadržaje o ovoj tragediji, javilo
se i veliko interesiranje javnosti. Ubrzo se
pojavila i knjiga Bošnjaci u Americi, gdje
su prvi put spomenuti nesretni Krupljani
koji su se utopili na “Titanicu”.
Praunuci Ejde Rekića Esad Rekić i
Nijaz Tatarević zainteresirali su se po-
sebno za sudbinu svog pradjeda Ejde i
počeli prikupljati interesantne podatke
o njemu. “Nije se dugo znalo šta je bilo
s našim pradidom. Znalo se da je 1906.
godine otišao u Ameriku i tamo radio u
rudniku u Pennsylvaniji. 1912. godine
došao je ponovo da posjeti familiju i kre-
nuo nazad u Ameriku”, započeo je svoje
kazivanje za Stav Nijaz Tatarević, prau-
nuk Ejde Rekića.
“Znalo se da je pradid ponovo otišao u
Ameriku, ali se nije znalo da je poginuo.
Ta informacija došla je kasnije, ali nije se
znalo gdje je i kako poginuo. Naša prane-
na Hanče Rekić često je svojim unucima
govorila da se njihov did ugušio kada je
đemija u kojoj je išao za Ameriku poto-
nula. Tada su lađu i brod zvali đemija.
Negdje pred rat, prije 1992. godine, izaš-
la je informacija o nesreći na ‘Titanicu’
sa spiskovima ljudi koji su poginuli. U
tim spiskovima su se našli ti naši putni-
ci, znači, Bošnjaci koji su išli u Ameriku.
Vidjeli smo i među imenima i ime našeg
pradida, samo što je ime bilo krivo napi-
sano. Nije pisalo Ejdo Rekić već je pisalo
Tido Rekić. Moj rođak Eso Rekić, koji sa
mnom održava spomenik, to je pročitao
prvi. Onda je on intervenirao u Sarajevu
i oni su ispravili taj podatak i sada je ime
tačno upisano.”
Tatarević nastavlja dalje priču. “Zna-
lo se da je pradid poginuo na ‘Titanicu’,
međutim, porodica nije obaviještena de-
taljno o tome. Za moju rahmetli pranenu
doznačena su i neka sredstva zbog smrti
44 26/4/2018 STAV
