Page 45 - STAV broj 164-165

njenog muža i njenoj djeci je tada nuđeno zainteresiranim, potomci Ejde Rekića pla- Sivić. U znak sjećanja na četvericu stra-
da idu u školu. Moj rahmetli did Ibrahim niraju prikupiti što više građe o njima i dalih Krajišnika na “Titanicu”, u parku
je školovan na osnovu toga što mu je otac formirati svojevrsni muzej. “Naš did je kod Doma kulture u Bosanskoj Krupi
poginuo. Vlasnik ‘Titanica’ najvjerovat- bio austrougarski državljanin i putovao otkrivena je i spomen-ploča na kojoj su
nije je bio taj koji je osigurao ta sredstva. je s austrougarskim pasošom. Najvjero- ispisana njihova imena.
Ali, ima neki podatak koji je interesantan, vatnije se u Beču u arhivi nalaze podaci o
ta sredstva koja su doznačena kao pomoć izdatim pasošima. Tamo se može prona- “Eso mi je jednom pokazao knjigu
mojoj praneni ona nije mogla uzimati, ći i neka fotografija do koje pokušavam 100 godina Bošnjaka u Americi i te neke
već su uzimali djeveri, znači, braća od doći, međutim, ne mogu ni s kim stupiti podatke, i ja onda kažem: ‘Hajmo ja i ti
tog mog pradida i jednostavno su braća u kontakt ko bi mogao da pronađe nešto pokušati da nešto osmislimo, da napra-
koristila ta sredstva i trošila ih.” u arhivu. Od toga još nisam odustao. Moj vimo neku ploču ili nešto, jednostavno,
rođak Esad Rekić i ja došli smo na ideju da javnost zna šta se to desilo. I onda sam
“Kažu da je taj jedan pradidov brat da podignemo spomenik našem pradidu došao na ideju da napravim spomenik”,
od tih para kupio toliko blaga da je u Ejdi i ostalim Krupljanima koji su bili s kaže nam Tatarević. “Tražio sam od na-
Ostružnici gore jedna dolina bila puna njim, kako bi ljudi znali šta se desilo”, čelnika da mi odredi jedno mjesto gdje
krava i volova. To je bilo čudo jedno. I priča Tatarević. bih to mogao postaviti i on je odredio da
jednom se ona požalila tom svom djeve- to bude u parku kod Doma kulture. Na-
ru da nema para da hrani sebe i djecu i “Titanic” počiva na dubini od skoro kon toga sam napravio spomenik koji ima
da bi trebalo da joj pomognu. Bilo im je četiri kilometra, a razbacani dijelovi bro- određenu simboliku. Plava betonska pod-
krivo zbog toga i istukli su je tako straš- da prostiru se na površini od gotovo 39 loga simbolizira more, kamen simbolizira
no da su kasnije morali zaklati ovcu, a kvadratnih kilometara. Na “Titanicu” je ledeni brijeg u koji je udario ‘Titanic’, a
mješinu navući na nju da bi je na neki bilo i 39 putnika s prostora bivše Jugosla- ploča na kamenu nudi osnovne informaci-
način spasili od tih uboja. Mojoj mami, vije, uglavnom ljudi koji su trećom kla- je o Bošnjacima poginulim na ‘Titanicu’.
koja je danas živa i koja je unuka Ejde som krenuli preko Atlantika “trbuhom Ovaj spomenik mi održavamo svake godi-
Rekića, govorila je njena majka da je za kruhom”. Među njima su bili i putnici ne. Na godišnjicu tragedije na ‘Titanicu’,
njezin otac Ibrahim Rekić, sin Ejdin, iz Badića kod Bosanske Krupe: Ejdo Re- ovdje se okupimo i odamo počast našim
pričao kako su veoma teško živjeli i da kić, Ćerim Balkić, Redžo Delalić i Husein poginulim rođacima i sugrađanima.” n
su Ejdina djeca bila mala i nejaka tada.
Preživljavali su od poljoprivrede. Imali
su neku kravu i od toga su živjeli. Teš-
ko je bilo, al’ eto, oni su mogli ugodno
i fino živjeti da su ta sredstva koja su
bila njima namijenjena stizala do njih.
Ipak, moj rahmetli did mogao se školo-
vati. Plaćali su mu školovanje i boravak
u Krupi za vrijeme školovanja. Bio je
jedini od djece koji se obrazovao. Inače
su nudili svoj djeci da idu u školu, ali
djeca nisu htjela. Did je završio školu, a
onda je poslije toga otvorio trgovinu na
Ostružnici, gdje je radio do pred Dru-
gi svjetski rat. I još da kažem, pričali su
stariji ljudi, da je taj brat mog pradida
ispod jorgana rik’o k’o vo kad je umirao”,
ispričao nam je Nijaz Tatarević, htijući
tako naglasiti kako su okončali oni koji
su otimali jetimsku imovinu.

SPOMENIK ŽRTVAMA “TITANICA”

Kako bi istina o sudbini Krupljana
koji su se zadesili na “Titanicu” u vrije-
me njegovog potonuća bila dostupna svim

STAV 26/4/2018 45