Page 83 - STAV broj 164-165
P. 83
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Pismo iz Amerike iz 2018. godine
STRAH
Piše:
I ČEŽNJASadikIbrahimović
“Mada je nama Jevrejima Amerika skoro pa matična država, od
‘mojih’, u smislu potpore, tokom svih ovih godina i nisam imao
naročite koristi. Teško me prihvataju, a pravi razlog, ili razloge,
ne znam. Možda zato što sam u Ameriku donio previše Bosne
ili zato što sam oženjen Hrvaticom. Mogu samo nagađati. Ali,
nebitno. Svikao sam se i sve to skupa ne pada mi teško”
Nedavno, nakon poduže pauze, oženjen Hrvaticom. Mogu samo nagađati. I premda ovakvih likova ima na sva-
stiže mi novo pismo od neg- Ali, nebitno. Svikao sam se i sve to skupa kom koraku (u Bostonu svaka ulica ima
dašnjeg dobrog druga Z. H., ne pada mi teško. barem jednog ‘Isusa Krista’), zaprepastila
pismo natopljeno strahom i me je reakcija mase kojoj se obraćao: odo-
čežnjom. Čitam: Možda je bitno da ti kažem i ovo: u bravali su svaku njegovu riječ.
Bostonu, u parkovima i drugim javnim U nevjerici, okretao sam se uokolo tra-
“Dragi prijatelju, nadam se da si do- prostorima pogodnim za to, gotovo sva- žeći na licima prisutnih reakciju sličnu
bro. Otvoren da budem, razočaran sam kodnevno dešavaju se skupovi podrške, mojoj. Ništa. Bili su kao hipnotizirani.
tvojom šutnjom na moje prethodno jav- istina, brojčano minorni, Vladi Amerike Uplašen, tiho sam se povukao i od tada
ljanje, ali pretpostavljam, i ne samo pret- u borbi protiv, kako to kažu, globalnog, naširoko zaobilazim takve skupove, a na
postavljam nego i znam, da imaš valjane povampirenog terorizma. posao i natrag putujem isključivo javnim
razloge za takvo šta, pa ti ništa, ali baš ni- prijevozom. Autom, ni sam ne znam za-
šta ne zamjeram. Kako god, moje je jav- Cjelokupna atmosfera podsjetila me je što, jednostavno više ne smijem.
ljanje iskreno i s najboljom namjerom, a na prijeratna ‘dešavanja naroda’ i ‘sponta- Na koncu, Vesna me, iz niza razloga,
ostalo je do tebe. ne’ mitinge podrške Miloševiću, kada je, između ostalog i zbog, kako počesto zna
navodno, branjeno Kosovo i Jugoslavija, reći, ‘osjećanja konstantne privremeno-
Uzgred, ni nama ne cvjetaju ruže. Ve- a kakvim je strahotama rezultirala ta ins- sti’, sve učestalije nagovara da se vratimo
sna je nedavno ostala bez dobro plaćenog cenirana farsa, nažalost, svi dobro znamo. u Tuzlu, a i u meni se, mada to krijem od
posla u firmi u kojoj je dugo radila, a, zbog nje, sve jače i jasnije oblikuje identično
poodmaklih godina, novi i isto tako dobro Ali, ovo je ipak Amerika i praviti ta- osjećanje – želja da se vratim i skončam u
plaćen posao teško da će naći. kve paralele čini mi se potpuno neosno- rodnom gradu, pa makar, u građanskom
vanim, međutim, iskreno, bojazan u meni smislu, bio kategoriziran kao ‘ostali’.
Ja još uvijek radim kao ljekar opće ipak tinja. Možda zato što sam već prošao Stoga, ko zna, možda se uskoro i vidimo.
prakse, premda sam, kao što znaš, spe- kroz sve to. Do tada, puno pozdrava i lijepih že-
cijalizirao neurohirurgiju. Pacijenti su lja tebi i tvojima. S poštovanjem, Z. H.”
nam uglavnom beskućnici i uopće lju- Tako, prekjučer, vraćajući se s posla Odgovorio sam odmah, u svega ne-
di sa socijalne margine, a takve su nam i kući, nabasao sam na jedan takav skup. koliko riječi:
plaće. Ali, da me pogrešno ne shvatiš, ne Nakon egzaltiranog govornika koji nije “Dragi prijatelju, hvala ti za javljanje.
žalim se. Znam da je vama u Bosni mno- ni pokušao sakriti ksenofobičnost, an- Razumijem tvoju i Vesninu čežnju za Bo-
go, mnogo teže. tiislamizam i, uopće, sve što ima veze snom. I ja bih zasigurno osjećao isto. Valjda
s, kako je rekao, ‘primitivnim Istokom’, to dolazi s godinama. I da znaš, obradovao
Inače, mada je nama Jevrejima Ame- pojavio se drugi, skockan, uglađen, lica si me. Sretno i uzdravlju rodnoj kući do-
rika skoro pa matična država, od ‘mojih’, poput kamena na kojem se bezuspješno šao, a u mom srcu nikad za nikad nećeš
u smislu potpore, tokom svih ovih godi- pokušavalo formirati nešto nalik na osmi- biti ‘ostali’. Srdačno, S. I.” n
na i nisam imao naročite koristi. Teško jeh, i, bez ikakvog upiranja prstom u ne-
me prihvataju, a pravi razlog, ili razloge, koga ili nešto, počeo je pozivati prisutne
ne znam. Možda zato što sam u Ameri- da ga slijede, jer, kako reče, on je istina,
ku donio previše Bosne ili zato što sam ljubav i pravda.
STAV 26/4/2018 83