Page 79 - STAV broj 264

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Odgovori više nisu pitijski

USTA ISTINE I RED

BOSANSKIH VITEZOVA

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ Od pamtivijeka, osim stvari za svakodnevnu upotrebu, čovjek pokušava
načiniti i opipljivu uspomenu. Pokazuju to drvene rezbarije i crteži, te oblici i
kosti. Sačuvane su i uspomene od gline

aista se ne sjećam kad sam to prvi I nisu životinjski likovi nikakvo svi njegovi. Bilo je to podno poznatog gro-
put vidio. Sjećanja su u takvim iznenađenje. fovskog zamka koji je bio znak moći neka-
slučajevima krhka. Mnogi se doj- Božanstva u koje vjerujemo mogu se dašnjih vladalaca ovim krajevima.
Zmovi miješaju. Bila je to kamena preobraziti u sve što žele. A životinjski liko- Sjedio je na klupi kod izlaza iz luna-
lavlja glava i na njoj je pisalo na latinskom vi simboli su naših karaktera. Tako izgleda parka i držao u ruci neku figuricu.
ili na italijanskom (možda zbog mnogih većina vodiča i onih koji sude u Egipatskoj – Kupio si uspomenu?
italijanskih cirkusa u našim krajevima u knjizi mrtvih. Na čelu s čagljem – Anubi- – Ne, to sam sam izrezbario i obojio.
to vrijeme): usta istine. Razumio sam. I som. O ostalima na nekom drugom mjestu. – Nešto posebno?
sa zazorom gurnuo ruku u usta. A onda Od Apuleja i njegovih Metamorfoza – On je iz Reda bosanskih vitezova. Iz
je nešto iznutra glasno odgovorilo meha- iliti Zlatnog magarca čovjek živi životinj- mojih krajeva.
ničkim glasom na moje pitanje. ski život. Sve do utopijske čarolije Jonat- – Kako znaš?
Prošle su godine, ali usta istine mogu hana Swifta. – Po velikašu. Zato sam ga tako i
se vidjeti svuda. Često su humanoidna Kelila i Dimna. opremio.
(kao što je možda sve i počelo, jer na 1001 noć. Tako mi je kazao dječak koji ga je po-
pitanja odgovara neko božanstvo koje Tu je, potom, i Roman o Liscu, jedno nosno držao u ruci dok mi je pokazivao.
sve zna). Ili neprepoznatljiva. Važno je od najznačajnijih srednjovjekovnih djela. Pokraj njega je bio ruksak.
što čine. Negdje na kraju, valjda i Životinjska farma Golem ruksak za malešna dječaka.
U lunaparkovima. Na izletištima… Georga Orwella, politička satira i sve drugo. – Šta ti je u ruksaku?
Drukčije danas izgledaju. Kao u Tizianovoj Alegoriji vremena... – Ostatak.
I odgovori više nisu pitijski. Ko ju je vidio, zna o čemu govorim. – Ostatak čega?
Moguće je oblikovati skulpturu od Ipak, ostaje misteriozno lice Jupitera – Figura koje se nalaze na šahovskoj
smrvljenog kamena koji je povezan lje- (ukoliko je to on) koji odgovara na pita- ploči.
pljivom smolom ili plastikom i načiniti nja. Ustvari, na njih odgovara naš strah. Izvadio je ploču i pažljivo složio sve svo-
u njoj sve što se poželi. Tako je svaki razgovor moguć. je pješake, konjanike, kule, kraljicu i kralja.
Takva jedna lavlja glava stoji u luna- – Kao La bocca della Verità? – I šta dalje činiš? Igraš li?
parku. Uz nju je poznati natpis. Prilaze joj – Bocca della Verità? – Ne. Samo ih gledam.
djevojka i mladić koji se smiju. – Praznik u Rimu. – Samo to?
Onda se počnu kikotavo prepirati ko – Svi se sjete tog filma. – Naizgled samo to. Oni su meni kao
će prvi potražiti odgovor od usta istine. – Poneko i Daltona Trumba. ona usta istine koja se mogu vidjeti po
Nakraju su bacili novčić i djevojka je prva – Da, naravno. Sve je to dio iste priče. lunaparkovima. Vidio sam da ste i Vi tamo
gurnula ruku u lavlje ždrijelo. – Koje priče? zastali. I gurnuli ruku. Pitam ih i oni mi
Umjesto zvučnog odgovora, iz jednog – Priče o istini i laži, zar ne?! odgovaraju.
proreza pojavio se komad papira, a na nje- – O čemu bi drugom?! – Vjeruješ u njihove odgovore?
mu je bio crtež dlana i opis svakog događa- Od pamtivijeka, osim stvari za svakod- – Uvijek.
ja u njenom životu. Djevojka se uozbiljila, nevnu upotrebu, čovjek pokušava načiniti – S ove strane su bosanski vitezovi.
a, kad je pogledao crtež, mladić još i više. i opipljivu uspomenu. Pokazuju to drvene Ko su ovi drugi?
Otišli su u šutnji. rezbarije i crteži, te oblici i kosti. Sačuva- – To je malo izmiješano. Uglavnom
S nepovjerenjem i mržnjom gotovo. ne su i uspomene od gline. oni protiv kojih su se borili. Možda ću se
Sve to podsjeća na neku intuicijsku Jednom sam upoznao dječaka koji je jednom odlučiti za neku određenu bitku.
anticipaciju poligrafa. odrastao daleko od mjesta odakle su bili Zasad je tako kako je. n

STAV 26/3/2020 79