Page 68 - STAV broj 266
P. 68

STAJALIŠTA



                                            KRIVO SRASTANJE
                                            Zapis iz izolacije 2

                                             OD “60 DANA DO



                                             RAMAZANA” DO “60



                                             EZANA BEZ DŽEMATA”



                           Piše:
                           Safet POZDER      Poredali smo se da klanjamo dženazu. Stojim pored tabuta okrenut
                                             prisutnima, a prisutnih svega desetak. Ustvari, tačno deset. Iskreno, raduje
                                             me što se instrukcije poštuju. S druge strane, neka čudna vrsta tuge dok ih
                                             gledam. Svi su obučeni i zaštićeni po propisima – maske i rukavice. Svi su
                                             u safovima distancirani po propisima – skoro dva metra jedan od drugog. I
                                             svi smjerno pilje ispred sebe, kao da i sami očekuju da će se svakog trena
                                             prenuti i shvatiti da je sve bio samo ružan san. A nije


                 rijeda, 1. šaban 1441. h. g. / 25.   sada ne samo da ih pratim (sve koje mogu   nekolicini svojih džematlija koji su se,
                 mart 2020.                  pohvatati) nego sam naučio i termine obra-  usput, poprilično razmakli u safovima, što
                 Nastupio je i šaban. Učim sabahski   ćanja kriznih štabova, što federalnog, što   je opet stvar preventive i zaštite zdravlja.
          Sezan i razmišljam. Skoro da se ne   kantonalnih. I samo korona. Slijedi li crni   Poslije ikindije zove me džematlija Ramo.
          pometoh. Inače volim tišinu, prija mi. Ova   scenarij? Hoće li zdravstveni sistem doživje-  Kaže, čuo ezan za ikindiju pa da vidi kako
          ne prija. Napolju cvrkuću ptičice, ali unutra   ti kolaps? Italija bilježi crni bilans... Tačno   sam, kako je bez džematlija. Pričamo kao
          – u džamiji – muk. Čak se i kazaljke sahata   će narod izludjeti! Ima li kakvih habera o   da se nismo vidjeli ni čuli sto godina. Zove
          na zidu sasvim jasno čuju. I čim se prvi ton   izliječenim, nađe li se kakva reportaža o nji-  još jedan džematlija. “Kupio sam nekoliko
          sabahskog ezana prospe po čaršiji, zalaju ke-  ma? Ima li išta vedro i optimistično, da ne   paketa namirnica, dostavit ću ti pa ti dadni
          rovi. Uvijek se sjetim zeta Ridvana. Turčin   kažem – gluho i daleko bilo! – pozitivno?  kome treba. I ako nekome treba kupiti kakvih
          iz Trabzona. Kada je prvi put ovdje zaučio   Četvrtkom imam emisiju na lokalnom   lijekova, samo meni javi”, veli mi. Ma, ko ih
          sabahski ezan, melodično, kako to braća iz   radiju. Eto ti, pa budi vedar! – kažem sam   ne bi volio i ko ne bi bio ponosan?
          Turske i umiju, kerovi su zalajali. Jedva je   sebi. Opetujem da se poštuju mjere opreza   Pričam s prijateljima iz Münchena. I
          uspio dovršiti ezan. Kasnije se iščuđavao   i instrukcije nadležnih organa. Dajem   tamo je škakljivo. Čuvaju se, ne izlaze bez
          i pitao na tada još uvijek hafifnom bosan-  savjete kako vrijeme u izolaciji iskoristiti   potrebe. Kasnije se čujem s prijateljem iz
          skom jeziku: “Zašto vuk radi to?” Kažem,   na najbolji način (namaz, čitanje, druženje   Amerike. “E baš kad si tu, da te pitam. Sad
          bježe šejtani kad čuju ezan pa i kerove uz-  s porodicom...). Mora li ovo, primarno, biti   me žena natjera da skoknem do trgovine i
          bihuzure. Je li stvarno tako? – Allah zna.  iskušenje? Ne mora. Možda je posrijedi   kupim onaj sumak. Slušala ona kako je na-
            Nemam neki naročit glas, mada sam   i blagodat koja ima za cilj da nas vrati u   kva u Turskoj sanjala da je to lijek, pa šta
          ga kao dijete imao. Zato volim slušati kad   kolosijek, barem ondje gdje smo zglajza-  ti veliš?” Kaže, ne vjeruje on u to, ali eto.
          neko drugi uči ezan. Obiđem grad, provo-  li, a, ruku na srce, zglajzali smo podosta...  Malo ga je natrunio u čašu vode i popio.
          zam se kroz Pograđe, Borovnicu, Paljike,   Na kraju, kad napravih retrospektivu   Onako, da ne iziđe ženi iz hatora.
          Ogoje, Mahalu... U apoteci kupim ruka-  – nije mi emisija plaho drugačija od dnev-  Cifre oboljelih rastu li rastu. Neću ih
          vica – maski već nestalo, a bilo je jutros.   nika. Doduše, ne navodim statističke pa-  zapisivati. Testirana je još jedna osoba
          Čujem se s imamima. Čitam.         rametre, ako je za utjehu.        odavde. Negativna. Eto, sad je važno biti
            Zanimljivo, ali, čitajući, naiđoh na po-  Zove me Ismet, moj džematlija. Kaže,   negativan.
          datak da je Sarajevo 1956. godine upoznalo   poželio da se ispričamo. Pričali smo gotov
          jednog novog čovjeka – mujezina Ganiju.   sahat, a dijeli nas nekoliko stotina metara.   Subota, 4. šaban 1441. h. g. / 28. mart 2020.
          Ah, šta sam ga puta slušao. Čak sam u pr-  Mjere se poštuju. Opet dženaza i opet va-  Primam dosta šaljivih klipova i poruka.
          vom razredu medrese imao jarana koji ga je   lja po umrlu u Mostar. Dženaze ovdje kao   Ponešto proslijedim prijateljima. Primjeću-
          skidao, skoro u originalu. Čitam kako se te   da imaju neki ustaljeni ritam; po dva-tri   jem da su se ljudi u izolaciji riješili zabaviti
          godine i tih godina pričalo samo o Ganiji-  mjeseca ne umre niko, a onda u nekoliko   i tako pokazali zavidnu dozu domišljatosti.
          nim ezanima. Čak je jedna gospođa, silazeći   dana bude više dženaza, i opet tako.   Matematički zadaci, pitalice, zagonetke, ra-
          niz Kovače i čuvši Ganijin ezan, uzdahnula                           znorazni izazovi... Ne upuštam se u računa-
          i rekla: “E, da mi je umrijeti dok ovaj uči!”  Petak, 3. šaban 1441. h. g. / 27. mart 2020.  nje, u tu vrstu mozganja. Radije ću se družiti
                                               Negdje sam naletio na fotografiju na ko-  s Kur’anom. Allah neće nepravedno kazniti
            Četvrtak, 2. šaban 1441. h. g. / 26. mart   joj je Idriz-efendija Bešić kako sam klanja   gradove i sela sve dok u njima ima onih koji
          2020.                              dženazu umrlom. Nisam to doživio – na-  popravljaju stanje – odzvanja s kur’anskih
            Iskreno, mediji smoriše pričom o koro-  dam se da i neću – ali nije daleko od toga   stranica. Ima finih ljudi, vidim to i osje-
          ni. Odavno sam prestao pratiti dnevnike, a   ni ovaj osjećaj u kojem imamim džumu   tim na svakom koraku. Oni su uglavnom



         68  9/4/2020 STAV
   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73