Page 73 - STAV broj 266

istokrvni profesionalac: Rodio u sjećanju, a ostali su bili posao, dođeš, stajao. Poslije toga su me tri debela dana
sam se u prošlom stoljeću, 1946. otpjevaš i odsviraš i odeš. Na tom koncer- uvjeravali da to uradimo.
godine u Sarajevu, baš ovdje na tu sam samo pjevao, a tek poslije dolazi Nikada “najbolja” nije pobijedila: A
ČBaščaršiji. Cijeli život vezan mi kafana, a onda i prekid s kafanom, pa za- ja nisam htio jer sam znao festivalske igre.
je za muziku; od malih nogu pa do dana tim Plava žena, topla zima, a zatim idem To je isto kao kada biraju mis svijeta, nika-
kad sam trebao da se pitam ko ću biti i šta potpuno u estradu. da najljepša i najbolja nije pobijedila. Isto
ću raditi, i kada sam se opet opredijelio za Lična karta: To je moja lična karta, i pjesma na festivalima. To sam znao i to se
muziku. Životne raskrsnice sam sebi sam slobodno mogu kazati. Plava žena, topla obistinilo. Zato sam odbijao raditi Plavu
birao zato što sam majku izgubio sa svo- zima pjesma je o kojoj možemo pričati ženu, toplu zimu. U studiju smo je snimili
jih 13 godina. Onda se potrefila Muzička dva dana i dvije noći. To je pjesma koju i u pet ujutro otišli u kafanu “Lovac” na
škola u Sarajevu, u kojoj mi je predavao sam odbijao pjevati i nisam je nikako htio Ilidži. Poručili smo neko piće, a Muradif
Grgur Sinjeri, izvrsni profesor s Akade- snimiti jer je trebala biti izvođena na fe- poče plakati. “U ova se doba prave hito-
mije. Međutim, da ne bih bio teret ocu, a stivalu, a uvijek se znalo za te festivalske vi”, samo je to kazao. A isto jutro u deset
majku sam već davno bio izgubio, mimo mućke i kako to ide. Početkom sedam- trebali smo predati Plavu ženu, toplu zimu,
sam školovanja u Srednjoj muzičkoj školi desetih godina postao sam član kvarteta koja će učestvovati na festivalu. I Muradif
na poziv jednog mog dobrog prijatelja kre- Omera Pobrića, najboljeg koji je vjero- takav sjetan ode na festival i ne prime mu
nuo u kafanske vode, da zarađujem samom vatno ikada bio. Tu sam svirao bas-gita- pjesmu. Uz pomoć svojih prijatelja nekako
sebi. Tako je i bilo. Onda sam bio mlad, ru. Onda smo kao najbolji profesional- sredi da pjesma ipak uđe. A ja sve vrijeme
zelen, zarađivalo se stvarno mnogo, poni- ni kvartet pratili sve redom. Evo sada, znam šta će biti. Festival došao i prošao,
jelo me to, napustio sam Srednju muzičku kada se zamislim, ne znam bih li mogao pjevao sam, bio dobar aplauz, ali su onda
školu i otisnuo se u profesionalne vode u nabrojati tri najveća pjevača u tadašnjoj krenuli talovi između diskografskih kuća,
kojima sam, evo, već više od pedeset go- Jugoslaviji a da ih mi nismo pratili. Prije svašta je tu bilo. I uglavnom, Plava žena,
dina. Jedini izvor primanja i zarade mi je toga sam snimio nekih pjesmica, ali one topla zima bi na devetom mjestu. Mala iz
muzika. Jedan sam od rijetkih profesiona- su bile manje važne, više me zanimao po- Novog Pazara Mila Kitića pobijedi. Sada
laca kojima je to glavna i jedina zanima- sao s Pobrićem. I tako je to trajalo sve do se s vremenskim odmakom najbolje može
cija. Pričao sam s brojnim kolegama koje 1979. godine. Tada sam radio u odmarali- vidjeti da je sve ovo ovako, što sam i tada
rade u firmama i pjevaju i rade onako, sa štu “Rudari” u Gracu. To je bilo klasično u to vrijeme znao.
strane, a ja ne. Što bi rekli, čistokrvni sam rudarsko odmaralište u koje su svi rudari 1.270.000 prodanih singlica: Hajde,
profesionalac. iz Bosne i Hercegovine dolazili na odmor. deveta, deveta, ali džaba priča, Muradif je
Umjesto stolara, pjevač: Mislim da Jedne večeri dolazi mi Muradif Brkić, ne- čvrsto vjerovao da je ta pjesma hit i nema
je to bilo 1961. godine, kada sam nastu- kadašnji direktor “Sarajevodiska”, zajed- druge. I zaista, “Sarajevodisk” je nakon što
pao s Kulturno-umjetničkim društvom no s Nikolom Borotom, i još je neko bio, smo snimili tu singlicu prodao toliko ploča
“Miljenko Cvitković”. Prije toga sam bio ne sjećam se više. Krene meni Muradif koliko su svi dotadašnji festivali zajedno
u “Valteru Periću” i “Mladenu Stojanovi- s pričom: “Eh, Sejo, ti bi trebao uraditi prodali, ako ne i više. Milion i dvjesto se-
ću”, pa je onda napravljena fuzija ova tri jednu pjesmu, napravio je Mijat Božović, damdeset hiljada, i to ono što je knjiženo.
društva, a pošto je “Miljenko Cvitković” rekao da to niko neće pjevati nego Sejo. A A koliko je bilo sa strane, to samo dragi
bio najveći, ostalo je ime. Svirao sam u ja mlad, ohol, odmah odbijem, a nije mi Bog zna. Baš se ove godine navršava četr-
tamburaškom orkestru, ali sam i lijepo toliko bilo ni do snimanja jer sam volio deset godina otkako sam je prvi put izveo.
pjevao. Trebali su se održati neki kon- kafanski posao, koji je najveći fakultet za Još ne postoji mjesto gdje sam pjevao a da
certi baš gore u Jelića u Sali. Svi su se za jednog muzičara pjevača. Jer, tu se pjeva nisam i nju morao pjevati makar jednom
to spremali, a ja posebno, jer sam znao da sve i svašta, ali nekako me nagovore da ili dvaput. Uvijek, četrdeset godina, svaki
će među publikom biti i moj babo. Mada, pristanem, jer, ipak, Mijat Božović je au- nastup, i to bez izuzetka. Znate šta je, ako
on nije bio baš nešto mnogo zagrijan za tor. U jednom momentu Muradif mi kaže imate baklavu, ružicu, hurmašicu, kadaif,
to, volio je da budem stolar kao i on, ali, da će se ta pjesma pjevati na festivalu. Eh, kao i ostale kolače, a kada vam neko stal-
vidio je da od toga nema ništa pa je brzo onda sam znao da je neću pjevati. Opet no nudi baklavu, brate, dodije ti. Janjeti-
digao ruke. Eh, taj nastup mi je baš ostao sam odbio, a ovaj put sam pritom čvrsto ne svaki dan kad bi jeo dodijalo bi. Mada
opet, to je bio hit, neviđen i neponovljiv.
Poslije sam zaista snimio jako lijepih pje-
sama, ali to je sve u zapećku. Nedavno
sam pjevao u Busovači, kompletna je sala
bila sa mnom, pjevalo se pravo. Meni se
čini da neke pjesme nisam morao ni pje-
vati. Ali kada je došao kraj, svi traže Plavu
ženu, toplu zimu.
Nije kome je namijenjeno, nego kome
je suđeno: A prije nego mi je Mijat rekao
“neće niko pjevati ovu pjesmu osim Sejo”,
on je tu pjesmu pokušao ponuditi Mirosla-
vu Iliću i još nekome. To sam tek kasnije
saznao. Oni su se nešto prenemagali, nešto
im se nije dalo. Pa i ja sam Muradifu rekao:
“Eh, čuj topla zima, plava žena, kakav je
to naslov, kakva je to pjesma?! Otpada to
odmah, neću to da pjevam.” Ali eto, uvje-
riše me da je pjevam, a Ilića i prethodnike

STAV 9/4/2020 73