Page 66 - STAV broj 266
P. 66

DRUŠTVO



            Nakon treće od velikih poplava koje
          su kroz historiju napadale na sarajevske
          mostove, one iz 1881. godine, koja je neće
          sasvim odnijeti, ali će načiniti veliku štetu
          na stubovima i lukovima Careve ćuprije,
          austrougarske vlasti konačno su ukrotile
          Miljacku, do te mjere su je zauzdale da
          današnji pjevači, kao da je izazivaju i pr-
          kose joj, pjevaju kako ona samo u čudu
          može odnijeti mostove. Tada je na obale
          udaren kameni zid i Miljacka je konač-
          no utamničena da nikada više ne udari
          na svoje ćuprije koje ima da nosi ne pos-
          ramljeno niti onako kako se nose uzničke
          halke već ponosito, onako kako djevojke
          nose narukvice na svojim bijelim rukama.
            I taman kada je Miljacka ukroćena cije-
          lom dužinom od Isa-begove tekije, gdje je
          ulazila u grad, pa sve do Skenderije, gdje
          je iz njega izlazila spuštajući se u ravnicu
          Sarajevskog polja, donesena je neočekivana   potrebu da postavi pitanje: Kako je Gavri-  učili da su u Sarajevu 1914. Ferdinand
          odluka: da se Careva ćuprija potpuno po-  lo Princip mogao biti siguran da će Franc   i Sofija mučki ubijeni. Kao da ovaj grad
          ruši, sa svim njenim lukovima, stubovima i   Ferdinand, jedan od najizvikanijih evrops-  još nije našao smjelosti da donese odluku
          gracioznim ledolomcima. Kao da je nekom   kih lovaca, koji nije uživao ugled osobito   kojoj historijskoj kazi da se prikloni, da
          zasmetala. Je li takva odluka mogla biti do-  hrabrog mužjaka, nakon neuspjelog aten-  li onoj ispisanoj u Beču, koja o atentatu
          nesena bez Benjamina Kallaya, tadašnjeg bo-  tata i bombe bačene pod njegovo auto, od-  govori kao o terorističkom činu, ili pak
          sanskog upravitelja, koji je sve svoje znanje   lučiti da se vrati nazad, u uske sarajevske   onoj u Beogradu, koja mladog atentatora
          i umješnost upregnuo da stvori zametak bo-  ulice, među svjetinu koja je osjetila miris   uzdiže na nivo nacionalnog heroja i stav-
          sanske nacije? Historija kaže ovako: stari   krvi, pretvarajući samog sebe u vuka satje-  lja ga među najveće borce za slobodu.
          Carev most porušen je potpuno 1897. go-  ranog u stupicu, u fazana pasijim lavežom   I ovdje se osjeti nedorečenost ovog
          dine, a umjesto njega je dvadesetak metara   dignutog s legla, u lovinu? Obje će vjero-  grada, koji je uvijek, kao u inat, stajao
          uzvodno, u smjeru ulice koja vodi prema   vati u sveto proviđenje: ono je Ferdinan-  između svakojakih historijskih štiva pi-
          “Konaku”, načinjen novi most u kojem je   da nacrtalo Gavrilu pred cijev, a u tom su   sanih u centrima u kojima su poredani
          od Careve ćuprije ostalo tek ime. Možda se   slučaju sva pitanja suvišna.  njegovi porobljivači što ih je, nemoćan,
          odgovor na pitanje zašto je srušena krije baš   Svako ko pažljivije pogleda Latins-  primao ruku raširenih, ali s podozrenjem
          u odluci da se novi most ne gradi na istom   ku ćupriju vidjet će u njenom tijelu   u oku i zebnjom u srcu.
          mjestu na kojem je stajala kroz stoljeća i di-  nesrazmjer u rasporedu lukova. Jedan luk   Prije nekoliko godina bilo je stidljivih
          rektno ljude iz “Kolobara hana” dovodila   nedostaje, onaj na desnoj strani Miljacke.   naznaka kako bi “Spomenik umorstvu”
          pred avlijska vrata Careve džamije, već da   Zatrpan je u vrijeme kada je kroćena ova   trebao biti vraćen na ovo mjesto. Tada su
          se pomakne dvadesetak metara uzvodno i   rijeka i probijen kej. Tada su svi mostovi na   se u medijima pojavili tekstovi koji su re-
          da sa svojih leđa spušta auta direktno na   Miljacki skraćeni za jedan luk. Na njemu   konstruirali daljnju njegovu sudbinu. Doz-
          cestu koja vodi do ulaza u “Konak”, u ko-  je, na tom luku zatrpanom pijeskom i   nali smo da nije porušen, već razmontiran
          jem su stanovali bosanski namjesnici. Je li   kaldrmom, zastalo auto i na njega je Prin-  i složen u bašču Zemaljskog muzeja, gdje
          Benjamin Kallay, koji je svojom politikom   cip kročio zakoračivši prema svojim žrt-  je nadživio i prvu Jugoslaviju i fašističku
          načinio sebi mnoge neprijatelje, naročito   vama. Dakle, slobodno se može reći da je   NDH. A onda je netragom nestao, da bi
          u Srbiji, osjetio opasnost te pomjeranjem   Princip izvršio atentat na mostu koji će   se jedan njegov dio, i to onaj umjetnički
          mosta skratio put svog automobila do “Ko-  četiri godine kasnije ponijeti njegovo ime.   najvredniji – bronzani medaljon s likovi-
          naka”? Je li Carevu ćupriju srušio Kallayev   Ali, cijela ova strana kojom se izlazi   ma Ferdinanda i Sofije – pojavio u Umjet-
          strah? Nema odgovora na ova pitanja. His-  prema Hotelu “Evropa” danas se doimlje   ničkoj galeriji BiH, a kameni ostaci nađeni
          torija mudro šuti.                kljastom. Posvud razbacane, vire krhoti-  su u dva grada, da se nikad više ne sasta-
                                            ne uspomena na događaj koji je pretho-  ve. Postament je ležao na Kobiljoj Glavi u
          LATINSKA ĆUPRIJA                  dio Prvom svjetskom ratu. Ovdje, gdje je   Sarajevu u kamenorezačkoj radnji Nijaza
            Kažu da je Gavrilo Princip, svjedočeći   nekoć stajao “Spomenik umorstvu”, koji   Tankovića, koji je radnju kupio od Ranka
          u svoju korist na suđenju u Sarajevu,   će tek nešto više od godinu podsjećati na   Gace, sina Rajkovog, direktora državne fir-
          pričao kako je noć uoči atentata na Fran-  žrtve atentata, odmah ispod limene ploče   me “Kamenorezac”, koja je sredinom 1970.
          ca Ferdinanda krišom otišao na Koševo,   s potpuno izblijedjelim natpisom iz kojeg   godine izvodila radove kod Zemaljskog mu-
          do neobilježenog groba Žerajićevog, i po-  se nekad mogla pročitati kratka povijest   zeja. Stubovi su nađeni u Trebinju u krugu
          ložio cvijeće koje je pokupio s okolnih   Latinske ćuprije, stoji u staklu utisnut   preduzeća Ilije Šiškovića. Kako su dospjeli
          grobova. Svaki, i najbanalniji djelić iz   njegov grafički prikaz, kao spomenik spo-  ondje, niko ne zna.
          života ovog zbunjenog mladića pretvorit   meniku. Kao da se osjeća stid onog ko je
          će se u legendu koja će desetljećima biti   smatrao da nekako ipak treba obilježiti   PLOČE I ĆUPRIJA
          hranjena narodnom potrebom za herojima,   da je ovdje nekad stajao spomenik ubije-  Otud, preko ceste, s fotografija na Mu-
          pojedincima, koji sami sa svojim djelima   nom prestolonasljedniku i njegovoj lju-  zeju sarajevskog atentata, gledaju nas unez-
          stoje naspram silovitih historijskih valova.   bavi, ako ni zbog čega drugog onda zbog   vijerene oči Gavrila Principa kojeg hvataju
          Ali, ni historija ni legenda neće imati   onih turista koji su u svojim zemljama   žandari. Njegove su stope odnesene. Ostala



         66  9/4/2020 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71