Page 62 - STAV broj 266
P. 62
DRUŠTVO
“Kada su me doveli, Mujčinović me počeo
ispitivati: kako mi se zvala majka, koje joj
je djevojačko prezime, u koju sam osnovnu
školu išao, ko su mi bili školski drugovi...
Odgovarao sam na njegova pitanja i onda
je on rekao: ‘Hajde.’ Bio sam razmijenjen!
Poslije sam ga pitao zašto me toliko
ispitivao, da bi mi rekao da su
nekoliko ljudi razmijenili pod
mojim imenom i prezimenom
pa je ovaj put želio biti
siguran da sam ja
ta osoba koju
traži”
nam ni prilazili nit su s nama razgovara- Ne može bez injekcija i tableta protiv bo- Kakva je to vrsta psihološke pomoći?”,
li. Razumijem ih, bila je to borba za op- lova, od kojih mu je oštećen želudac i od ogorčeno će Mustačević.
stanak. Halalim svima osim zločincima.” kojih je dobio čir. Najviše se žali na pro- “Kada sam svjedočio protiv Gligora
bleme s kičmom. Istovremeno, “guši” ga Begovića, a to je jedan od najvećih zloči-
RAZMJENA U DOBOJU nepravda i odnos bh. vlasti spram logora- naca koji je bio u Batkoviću i od njega sam
U Doboju je Mustačević, priča, ostao ške populacije. Kao predsjednik Saveza najviše batina dobio, kada sam ga prvi put
šest i po mjeseci, a onda je jednog dana udruženja logoraša Tuzlanskog kantona, vidio u sudnici, počeo sam se tresti. Iako
dobio vijest da bi možda mogao biti raz- Mustačević svakodnevno svjedoči sudbi- bih ga danas mogao sravniti sa zemljom,
mijenjen. “Selim Bešlagić je tada bio na- nama preživjelih. dok sam bio svezan, nisam se mogao ni
čelnik Tuzle i, kasnije sam saznao, kada “Boli činjenica da je vlast zaboravi- braniti, a on je bio jači jer je imao pušku ili
je ta razmjena krenula, rekao je, ako ‘be- la na nas logoraše. Još uvijek nema ni drvo ili dođe s dvojicom-trojicom... Kada
retku’ ne vrate, da se više razmjene neće zakona o pravima logoraša. Zamjenik sam ga vidio, počeo sam se nekontrolirano
ni praviti. Ko god je izlazio iz logora glavnog tužioca Tužilaštva Tuzlanskog tresti. Sutkinja me poslala da se smirim,
govorio je našim vlastima da me traže kantona i šef Odjela 1, u čijoj je nadlež- ali nisam se mogao ni vode napiti koliko
u razmjeni jer su znali u kakvom sam nosti borba protiv organiziranog krimi- su mi se ruke tresle. Onda sam sam sa so-
stanju i šta mi rade i bili su uvjereni da nala i korupcije, kao i ratni zločini, je- bom raščistio, smirio sam se i rekao sam
ću umrijeti. Jednog jutra došao je vozač ste Jezdimir Spasojević, koji je bio vojni sebi da moram smireno govoriti o onome
i kaže da će taj dan biti razmjena. Pitao sudija u Bijeljini. Šta očekivati? Da će šta sam doživio od tog zločinca jer, ako se
sam ga kada ću ja doći na red, a on mi je on progoniti neke zločince? Normal- nastavim tresti, moje svjedočenje neće ni
neodređeno odgovorio: ‘Ma doći ćeš...’ no da će gledati da ih zaštiti. Išao sam i priznati. Među zločincima su bila i dvoji-
Razmjena je bila zakazana u 13 sati i baš svjedočio na sudu u Bijeljini i na Sudu ca muslimana, Džemal Zahirović i Fikret
su mene tražili, ali ovi zločinci su poku- BiH u Sarajevu. Kada je u Bijeljini bilo Smajlović zvani Piklić, kojeg smo Ejub
šali slagati da sam na nekom suđenju, suđenje trojici upravnika i jednom stra- Smajić i ja ganjali dok nije uhapšen po
iako je jedan čovjek iz Banje Luke rekao žaru, odnosno Petru Dmitroviću, Đoki Interpolovoj potjernici u Austriji. Nji-
da sam među zarobljenicima. Zakazali su Pajiću, Đorđu Krstiću i Ljubomiru Mi- ma je dvojici kazna smanjena jer su psi-
onda razmjenu u 15 sati i došao je Šaban šiću, sutkinja me pitala jesam li došao hijatri ocijenili da su se u borbi za svoj
Mujčinović, koji je tada bio predsjednik sam i da li se plašim. Odgovorio sam joj: život poistovjetili sa zločincima, kao to
komisije za razmjenu. Kada su me dove- ‘Zašto bih se plašio? Došao sam da ka- je neki fenomen koji je bio prisutan i u
li, Mujčinović me počeo ispitivati: kako žem istinu.’ Bez obzira na sva počinjena Auschwitzu. To je sramota! Bez obzira
mi se zvala majka, koje joj je djevojačko ubistva, vlast u bh. entitetu Republika na to, oni su osuđeni kao ratni zločinci
prezime, u koju sam osnovnu školu išao, Srpska oslobodila je te upravnike logora i njihovi potomci će se morati nositi s
ko su mi bili školski drugovi... Odgova- Batković, ali prva svjedočenja nisu bila tom činjenicom. Posljedice su teške i mi
rao sam na njegova pitanja i onda je on jednostavna jer, dok čekate na hodniku, se nosimo s njima. Imamo malu pomoć
rekao: ‘Hajde.’ Bio sam razmijenjen! Po- gledate zločince koji su vas tukli. Mno- od Vlade Tuzlanskog kantona, ali zbog
slije sam ga pitao zašto me toliko ispiti- ge organizacije uzimaju novac za navod- stava države prema nama, čini se da smo
vao, da bi mi rekao da su nekoliko ljudi nu zaštitu svjedoka, ali znate na šta liči mi logoraši bili samo kolateralna žrtva
razmijenili pod mojim imenom i prezi- ta tzv. zaštita? Kada sam došao na Sud Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tuži-
menom pa je ovaj put želio biti siguran BiH, dovedu vas kao svjedoka u jednu li smo bh. entitet Republiku Srpsku, a
da sam ja ta osoba koju traži.” sobu i kažu: ‘Evo, ovdje je frižider, imate na kraju, mi smo ti koji moraju plaćati
Mustačević danas pokušava živjeti sok, vodu, uzmite šta hoćete’ i onda ta hiljade KM jer su nas prebijali i mučili,
normalno, ali mu je zdravlje narušeno. osoba koja vas je dovela u tu sobu ode. zatvarali...” n
62 9/4/2020 STAV

