Page 59 - BROJ 50/GODINA II/SARAJEVO 18.2.2016.
P. 59

Na željezničkim šinama sve je manje putničkih vagona

         PUSTI KOLOSIJECI KA




         PRAZNIM STANICAMA








                                             Kada čovjek danas pred dolazak voza stane na gotovo prazan
                                             peron, naprosto je nemoguće a da se u njemu ne pokrenu slike iz

          Piše: Izet PERVIZ                  prošlosti i da ga ne oprhvaju emocije. Isparcelirana, podijeljena unutar
                                             Bosne, željeznica pretežno služi za prijevoz tereta od industrijskih
                                             gradova do luke Ploče. I lijevo i desno obilježena silnim aferama




                ekada su našim prugama veselo   iz tih krajeva išli su vozom na ekskurziju.   O KONKURENCIJI I SIROTINJI
                zviždale lokomotive vukući zmi-  Jednostavno, tračnice su bile prave vene i   Kada čovjek danas pred dolazak voza
                jolike, gotovo nepregledne kom-  arterije, krvotok cijele države.  stane na gotovo prazan peron, naprosto je
         Npozicije. Bili smo ponosni na naše   Uglavnom se putovalo drugom klasom.   nemoguće a da se u njemu ne pokrenu sli-
          kolosijeke, voljeli smo ih i bili vezani za   Ta druga klasa, u kojoj je vladala vječita gu-  ke iz prošlosti i da ga ne oprhvaju emocije.
          njih baš onako kako je čovjek vezan za ne-  žva, s hodnicima prepunjenim putnicima   Isparcelirana, podijeljena unutar Bosne,
          što što je stekao u znoju svog truda. Bilo   između kojih bi se i kondukter jedva pro-  željeznica pretežno služi za prijevoz tere-
          je u tom ponosu zasigurno nečeg što su   vukao, bila je prava slika onog što je viho-  ta od industrijskih gradova do luke Plo-
          usadile u nas fotografije oznojenih trud-  rilo u parolama onosistemskim i od čega   če. I lijevo i desno obilježena silnim afe-
          benika iz prvih poslijeratnih omladinskih   na kraju nije ostalo ništa – slika bratstva   rama, niko je više ne osjeća svojom, osim
          akcija, kada su pruge građene udarnički i   i jedinstva. Putovali na istok ili zapad, na   možda onih na vlasti kojima je dušu dala
          bespoštedno. Putovali smo na sve strane, u   sjever ili jug, u toj drugoj klasi uvijek ste   da skrase u nju stranačke kolege, svoju i
          posjetu rodbini u udaljena mjesta, išli smo   mogli čuti nekoliko jezika s bezbroj dija-  njihovu rodbinu, prijatelje i najvatrenije
          na more, vlakovi su nas nosili u vojsku, u   lekatskih razlika ili akcentualnih varijanti.   simpatizere. Putnika je “na kašikicu”, a
          druge republike, na granice, daleko na jug   Tad smo se bez problema sporazumijevali   sve je uvrježenije mišljenje kako se danas
          Srbije, ili još dalje, u Makedoniju. Putovali   i s Makedoncima, i sa Slovencima, i s Al-  samo sirotinja vozi vlakovima i vozovima.
          smo i na ekskurzije u našim vagonima: u   bancima, sve uz kloparanje gvozdenih toč-  Tu su priču vjerovatno plasirale sil-
          vrijeme afere “Agrokomerc”, kada su širom   kova i reske zvuke otpravničkih zviždalj-  ne privatne autobuske kompanije kako
          Jugoslavije lupani kamioni, automobili i   ki. Željeznica je tad bila naš ponos, sasvim   bi preotele i ono malo putnika koji su
          autobusi s bihaćkim tablicama, maturanti   naša, i doimala se svemoćnom.  ostali vjerni slobodi i otvorenosti vagona,


                                                                                                   STAV 18/2/2016  59
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64