Page 40 - STAV broj 355

DRUŠTVO

Razgovarao: Jasmin ALIBEGOVIĆ Ismail Šehić, direktor “Bosnian Representative
Association for Valuable Opportunities”

smail Šehić direktor je “Bosnian Re-
presentative Association for Valuable KADA STRANCIMA
Opportunities” – BRAVO, nevladine
Iorganizacije iz Bosne i Hercegovine
tendencijom djelovanja na području cije- POČNEM PRIČATI
koja trenutno djeluje na području cijele
Evrope kroz razne evropske projekte s
log svijeta. Njegovo putovanje krenulo je
iz male hrabre Srebrenice, u kojoj je ro- O BOSNI I
đen i u kojoj je napravio svoje prve korake
koji će ga pratiti kroz život i koji će mu
pomoći da kreira svoj stav i pogled na ži-
vot. Učeći, slušajući, ali i živeći različita HERCEGOVINI,
životna iskustva, shvata historiju kao dio
svog identiteta, što mu je i bilo najveća
inspiracija da promijeni svijet svojim na- OSTANU U ŠOKU
činom razmišljanja i svojim djelovanjem.

STAV: Kakva Vas sjećanja vežu za ratno dje-
tinjstvo u Srebrenici i dolazak u Sarajevo? “Najveći problem mladih ljudi u Bosni i Hercegovini jeste to što su
ŠEHIĆ: Kao što sam mnogo puta rekao, izgubili povjerenje u život u Bosni i Hercegovini, slab obrazovni i
iako sam rođen u Srebrenici, iako svoja
prva sjećanja kao trogodišnjak vežem za zdravstveni sistem, korupcija i nepoštivanje, i to su glavni razlozi što
Srebrenicu, o istoj ne volim pričati, bar mladi napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Iako u Bosni i Hercegovini,
ne na samom početku bilo kojeg razgo-
vora, jer ne želim da me bilo ko sažalijeva poredeći je s drugim evropskim zemljama, postoji mnogo manje
26 godina nakon toga i da moje tekstove,
objave i komentare čita s nekim sažalje- prilika za mlade ljude, ali i dalje te prilike postoje i veoma malo se
njem. Svakako da me prvo sjećanje veže iskorištavaju. Vjerujem da u Bosni i Hercegovini postoji dovoljno
za granatiranje mog sela Luka, gdje sam
većinu rata proveo s majkom i dvojicom prilika za zapošljavanje mladih ljudi i ima dovoljno mogućnosti za
braće u rovu i u pećini kako bismo se spa-
sili od granata i razaranja. Nažalost, u tom ostanak u Bosni i Hercegovini, ali mladi nisu dovoljno poštovani”,
periodu moj otac je bio na liniji i borio se poručuje direktor nevladine organizacije “Bosnian Representative
za ovu državu koju danas uništavaju oni
koji su bili najdalje od te “linije” na kojoj Association for Valuable Opportunities” – BRAVO.
je moj otac više puta ranjen, koji je stao na
minu i koji je svaki dan razmišljao hoće li
preživjeti ili ne! do finalne destinacije, gdje i dan-danas moji sam počeo razvijati svoj poduzetnički duh
Drugo sjećanje koje mi je ostalo upečatljivo roditelji žive život već sada penzionera. i vještinu, počeo zarađivati sebi za život
u tom nekom periodu jeste naš život u Ze- kako bih pomogao roditeljima i skinuo im
nici nakon rata, gdje smo moja braća i ja s STAV: Kada ste prepoznali svoj aktivistič- se s “grbače”. Sa 17 godina spoznajem mo-
majkom živjeli u jednom podrumu u totalno ki duh? gućnosti i prilike evropskih programa, s 18
katastrofalnim uvjetima, ali nije se imalo i ŠEHIĆ: S 13 godina sam počeo svoje prve aktivno počinjem u njima učestvovati, s 21
moglo bolje, jer u tom periodu ženska ruka volonterske sate, dane, mjesece, i tako se postajem trener ispred Evropske komisije, s
i glas nisu imali nikakvo značenje. Nakon to pretvorilo u godine, a mogu slobodno 23 počinjem voditi jedan ogroman akcele-
toga, nešto što nikad neću zaboraviti jeste reći da sam i dan-danas u istom tom vo- rator, a s 25 pokrećem svoju organizaciju i
iščekivanje oca s ostalim vojnicima koji su lonterskom duhu, da se sjećam svih svojih tako sam nastavio napredovati i razvijati
pušteni iz logora, za kojeg do tog trenutka prvih volonterskih akcija i doprinosa za- se sve do danas.
nismo sigurni da je živ i da će se pojaviti u jednici. Imao sam priliku da volontiram u
12 autobusa koji su stizali iz raznih logora. Crvenom križu, gdje sam pomagao starim STAV: Zbog čega je bio važan taj Vaš vo-
Kada je on došao, onda je sve bilo lakše i i iznemoglim, gdje smo posjećivali mnoge lonterski angažman?
život je postao dosta lakši. Otac je završio siromašne i ugrožene porodice i gdje sam ŠEHIĆ: Vjerujem da sve ono što radimo,
Policijsku akademiju u Sarajevu, jer je i pri- imao priliku pomagati svima onim kojima a što nas čini sretnim i zadovoljnim, jeste
je rata bio policajac i želio je to nastaviti, pa je pomoć bila i potrebna. Vjerujem da sam nešto najljepše što možemo pokloniti sebi,
smo se mi tako preselili u Vogošću, u prvi kroz ovu organizaciju razvio empatiju prema svom srcu, duši i ličnom zadovoljstvu. Kao
stan na koji smo naišli, jer tada je bilo bit- ljudima, ljubav prema životu i počeo cijeni- što sam već spomenuo, volontirajući u Cr-
no samo da se negdje smjestimo i imamo ti ono što imam i biti zadovoljan životom venom križu, razvio sam empatiju i lju-
topao dom. Nedugo nakon toga dobili smo koji živim. Već tada počeo sam volontirati bav prema ljudima i vjerujem da je to bilo
deložaciju, pa smo morali i taj stan napustiti, i u drugim organizacijama gdje sam se usa- ključno u mom životu i za posao kojim se
preseliti se na drugo mjesto i treće mjesto, vršavao i razvijao svoje vještine. S 15 godina danas bavim. Naredni razlog jeste što sam

40 24/12/2021 STAV