Page 79 - STAV broj 355

suzdržano barata stilizacijama i figurama se (u recepcijsko-interpretativnom ključu)
pjesničkog jezika, ali tim prije i tim više one može razvidjeti i prepoznati kao osamljeni
ostvaruju svoj učinak, naprimjer u sjajnom i na sebe svedeni upojedinjeni humanum,
tekstu pod naslovom “Kamen” (str. 95.): koji je izgubio osjećaj i razumijevanje za
“Gledam te bezbožnog/ Kako se dosa- sebedarovanost (dakle, i za radost!) tvoračke
đuješ/ U ljušturi dana // Pojeo si svu kišu/ Božije snage, kako u sebi, tako i u svakom
I znatiželju oblaka // Sluzavi puževi i gli- pojedinom čovjeku. Dakle, nijednom riječ-
ste/ Prešli su tvoje glatko čelo/ Ne ostavivši ju i nijednim glasom nisu zaušćeni vektori
trag // Pojeo si i strašne bure/ Bosa stopala i silnice đavolskog rastrojstva (upregnuti
i/ Zmijske košuljice // U tvome oku/ Vječna unutar čovjeka kao djelatna, učinkovita – a
sazviježđa/ Čitaju mape nebeske // Opijen zapravo bezbićevna, nepostojeća! – mračna
nesanicom/ Glođeš vlastitu sjenu/ I vrebaš sila ili bolje reći negativna energija straha,
još jednu/ Suvišnu žrtvu”. zavisti, zlobe, predrasudnosti, uskogrudosti,
Pretpostavljamo da je na tekstove ovog ksenofobije, mrzovolje, nezadovoljstva...),
tipa i ove estetske ostvarenosti mislio i a ipak se daju osjetiti i raspoznati u svoj
recenzent Hadžem Hajdarević, svojoj destruktivnosti (kao klica svakog
kad je u nadahnutom tekstu zla)! Najbolje i najupečatljivije tekstove
štampanom na kraju ove knjige Kandić ispisuje upravo u toj frekvenciji
napisao: empatičkog uživljavanja u nesretnu sud-
“(...) valja onome o čemu se binu čovjeka-patnika, stradalnika, žrtve;
oblikuju stihovi prići jednako s njež- vrijedna navoda je u tom smislu i pjesma
nošću i poštovanjem. Poezija nije nikakvo “Jelin bunar” (str. 61.):
ruganje svijetu, nego, prvenstveno, jedno “U morima/ Sjeverno od prošlosti/ Plu- “Bilo je vrijeme/ kuge i tmine/ Ne-
iskreno, himnično veličanje svijeta i poet- taju ruže/ Ledom okovane/ U njima duše/ stvarna i odbjegla/ od ružna sna/ došla
skotvorno otkrivanje njegovih ukrivenih sa- Prastarih ratnika/ Što zabodoše koplja/ U je da umre/ na kamenu/ Kosa joj je bila/
stavnica i energijskih potencijala.” (str. 116.) kuglu Mjeseca/ U srebrenoj prašini // S nečešljana vuna/ i ličila je na/ vilu iz baj-
Začudnost koja se postiže jednostav- vremena na vrijeme/ Pod crno/ Razape- ke/ Nije stigla da zatraži/ ni sažaljenje ni
nošću, prečišćenošću i nepretencioznošću tim nebom/ Krstare njihove/ Uklete bar- pokoru/ Uz krik neutješne ptice/ usahnu
iskaza tim nam je dragocjenija – čim je rjeđa ke/ Okrunjene maglama/ Iz kojih se čuje/ djevojačka nevinost/ u njenim očima/ Du-
pojava u tekućoj produkciji na našem jezi- Zveket kostiju/ I duboko/ Mumljanje krvi” gim motkama/ upletenim u kosu/ dovu-
ku, ta i takva duhovno-poetička postamen- (“Vikinški brod”, str. 45.) koše je/ unakaženu i golu/ do presahlog
tiranost: velike teme, epohalni promišljaji, Gotovo bismo esencijalističkim (unga- bunara/ U jednoj ruci držala je krunicu/
vehementni izražajni instrumentarij, zapra- retijevskim, recimo) mogli nazvati njegove u drugoj grumen zemlje/ Svećenik izmoli
vo manje toga mogu doista iskazati, manje minijature – u kojima riječi što su morale Oče naš/ i dade joj oprost // Tad Bog za-
toga domisliti i izraziti (s obzirom na to da se biti kazane/napisane ostavljaju veliki pro- noći/ u svojoj krvavoj šaci”.
više bave vlastitom autorskom kreativnošću stor za osluškivanje njihovog eha, odjeka u Već su i dvije i tri decenije prošle od
negoli bićem koje je uvijek već u potrazi za kom ništa manje toga nije sadržano negoli agresijom i ratom uvjetovanih migracija, u
samim sobom). Dramatičnost, sadržajnost i što nosi u sebi ono izravno rečeno: kojima je Bosna i Hercegovina ostala (ako
energetski naboj susreta ili sučeljavanja sa “praskozorje/ ga iznenadi/ na krivoj/ pridružimo još i poslijeratne “seobe”) bez
svijetom u nama i oko nas nimalo ne zavise nozi/ onda bunovan/ i ljut/ kljunom razbi- gotovo polovine stanovništva registriranog
od količine riječi koje pjesnik koristi, upra- ja/ ljusku mraka // inače mašta/ kako pre- popisom iz 1991. godine. Uza sve nedvojbeno
vo kao što stilizacije za kojima pritom pose- pjevati/ kukuriku/ u poj/ kanarinca” (“Pi- nedovoljne i neadekvatne oblike promišlja-
že ne mogu sakriti (prikriti) kad jesu i kad jetao”, str. 33.) nja i tretiranja ovog problema unutar BiH
nisu same sebi svrha. Evo idealan primjer Metaforičko-simboličke, pa i alegorij- (u njezinim institucijama i na svim nivoi-
teksta u kom se suzdržanost i nepretencio- ske kondenzacije tim više posvjedočuju ma vlasti), možda je još i najgori od svega
znost leksike i izraza otklanjaju spram te i majstorstvo autora – čim su leksički škrti- apsolutno neprimjereni i, mogli bismo reći,
takve, naprijed spomenute samodovoljno- je, svedenije i jednostavnije; pijetao kojeg skoro samoubilački odnos prema onim naj-
sti kreativnog pjesničkog uma: je na ovaj način opisao pjesnik vrlo lako kreativnijim, stvaralački očitovanim i doka-
zano vrijednim i sposobnim našim ljudima
Osim podataka da je rođen 1965. u Travniku, da je djetinjstvo u inostranstvu: matica-zemlja mora aktivno
privlačiti i vezati za sebe taj dio populacije
proveo u Novom Travniku, a da se od 1974. do 1993. školovao, – ako ničim drugim, ono uočavanjem, pri-
živio i radio u Mostaru i da otad traži i nalazi novi dom znavanjem i promicanjem vrijednosti što
ih oni, kao dijaspora, stvaraju kao svojih,
u Norveškoj, ništa više ne saznajemo iz skromne bilješke domaćih, bosanskohercegovačkih. U domenu
o autoru na kraju knjige. Zapravo, sve ostalo saznajemo kulture (posebno književnosti) nema puno
iščitavajući njegove pjesničke tekstove. Knjiga sadrži primjera takve “materinske” dobrohotno-
sti i nježnosti matice prema našim ljudima
ukupno četrdesetak pjesama podijeljenih u tri ciklusa: koji žive vani – i utoliko je više za pohvalu
“Arhiv zaboravljenih stihova”, “Sunce izgubljeno u trskama” ovaj i ovakav “povratak domu” jednog auto-
ra kakav je Miodrag Kandić: divno grafič-
i “Maštarije”. Prvi ciklus sadrži i nekoliko mladalačkih ko-dizajnerski uređeno, luksuzno i dostoj-
tekstova, nastalih davno, u kojima je finim lirskim pastelom no redaktorski i recenzentski propraćeno
izdanje, koje će sigurno naći put do svojih
oslikano ono što nazivamo neprolaznim ljepotama zavičaja. čitalaca! n

STAV 24/12/2021 79