Page 78 - STAV broj 355

KULTURA

Povratak domu
Piše: Željko GRAHOVAC

jesnik koji prevalivši pedeset go- I RAZUMIJEVANJE
dina života objavi svoju prvu knji-
gu poezije morao je biti pjesnik
Pi ranije. Kad je riječ o Miodragu
Kandiću, to nam posvjedočuje Munib TRAGIZMA
Delalić, također pjesnik, ali i prevodilac
s norveškog, te vrijedan ambasador naše
kulture u Skandinaviji, u sjajnom pred-
govoru ovoj knjizi: VREMENA I NADA
“Miodrag Kandić je, to sa sigurnošću
mogu reći, čisto, svijetlo lice i zavičajnog
juga i izgnaničkog sjevera, na kojemu je
on, silom prilika, našao drugu domovi- U SVJETLOST DUŠE
nu i drugi dom. Njegova zbirka ‘Čovjek
sa dva srca’, usprkos mraku i nevolji koji
nas okružuju, vraća vjeru u život i ljude.
Ona je istinski čas ljepote, dokazni ma- Miodrag Kandić, “Čovjek sa dva srca”, poezija, “Dobra
terijal da poezija ne samo da je moguća u
vremenu zla i mraka, nego da je upravo knjiga”, Sarajevo, 2021.
tad prijeko potrebna.”
Osim podataka da je rođen 1965. u
Travniku, da je djetinjstvo proveo u No-
vom Travniku, a da se od 1974. do 1993.
školovao, živio i radio u Mostaru i da otad
traži i nalazi novi dom u Norveškoj, ništa
više ne saznajemo iz skromne bilješke o
autoru na kraju knjige. Zapravo, sve ostalo
saznajemo iščitavajući njegove pjesničke
tekstove. Knjiga sadrži ukupno četrdesetak
pjesama podijeljenih u tri ciklusa: “Arhiv
zaboravljenih stihova”, “Sunce izgublje-
no u trskama” i “Maštarije”. Prvi ciklus
sadrži i nekoliko mladalačkih tekstova,
nastalih davno, u kojima je finim lirskim
pastelom oslikano ono što nazivamo ne-
prolaznim ljepotama zavičaja: to su topli
zapisi o Neretvi, o Starom mostu i o svje-
tlosti hercegovačkog podneblja. U pre-
ostala dva ciklusa motivi već pripadaju
iskustvima kasnijeg životnog doba, većem
stepenu zrelosti – premda ni tu autor, uza
sve recipiranje i razumijevanje tragizma
vremena i udesa kojima i on sam i svi mi
pripadamo, nikad ne gubi nadu u svjetlost
duše (koja tiho sija i zrači iznutra), kojom
jedino još možemo koliko-toliko osvijetli-
ti mrak epohe:
“Daj mi jednu riječ/ da prebrodim
ovu oluju/ bez straha i nemira/ da popu-
ni bijelu prazninu/ nastalu između talasa/
koji nas lome // Daj mi jednu riječ/ koja
nema prezira/ u svome ehu/ da prespa-
vam u njoj/ ovaj brodolom noći/ što pri-
tiska naše/ tanane duše // Daj mi jednu
riječ/ od kamena i sunca/ čistu i nježnu/
kao bore na dlanu/ da napravim kuću/ za
naše nesigurne/ snove.” (“Utjeha”, str. 99.)
Nepretencioznost, lirski stišan glas,
okrenutost drugome i drugačijem (i u
obličju ljudskom, i u formama materijal-
nog svijeta čiji smo dio) osnovne su od-
like ovog pjesničkog glasa. Kandić vrlo

78 24/12/2021 STAV