Page 39 - STAV broj 175
P. 39

Spavali su u odvojenim prostorijama, ali                                                                    Dane   U međuvremenu su
su jeli istu hranu kao i ostali zatvoreni-                                                                Lukajić  se pojavila i drugačija
ci. Međutim, prema svjedočenju Mirsada                                                                             svjedočenja samih logoraša
Duratovića, tada sedamnaestogodišnjeg           torture, morali pješačiti do Manjače uz                            o Lukajiću, po kojima je
dječaka iz prijedorskog sela Bišćani, na        nadzor vojnika. Pri ulasku u logor, srpski                         njegov odnos prema njima
Manjači je bio zatočen i veliki broj ma-        vojnici su ih tukli jednog za drugim kada                          bio fer i korektan
loljetnika. “Nas su jednog dana odvoji-         su prolazili. Prema njegovom svjedočenju,
li i odveli iza jednog udaljenog objekta,       27. juna 1992. godine više od 100 novih za-                        te dva dana nakon toga i preostalih 426
gdje smo bez nekog pojašnjenja sjedili          tvorenika skinuto je, te su ih vojnici potom                       logoraša, čime je logor ispražnjen i zatvo-
neko vrijeme. Kasnije su nas vratili na-        ispred štala tukli pet sati.                                       ren 18. decembra 1992. godine. Ostali,
trag među ostale zatvorenike. Ja sam tek                                                                           manje sretni, prebačeni su u logor Bat-
poslije shvatio da smo mi sakriveni jer je          Nakon ulaska stranih medijskih kuća,                           ković kod Bijeljine.
tog dana logor posjetila jedna od stranih       otkrića prijedorskih logora smrti, logori
delegacija”, priča nam Duratović.               Omarska i Keraterm su od 5. augusta za-                                Prema pričama preživjelih logoraša,
                                                tvarani. Dio logoraša prebačen je u logor                          svjestan da će logor biti raspušten, a lo-
    Stražari su nosili uniforme JNA, dok        Trnopolje, dok je drugi deportiran na Ma-                          goraši pušteni na slobodu, tadašnji ko-
su neki nosili četničke kape ili oznake pa-     njaču. Prema svjedočenjima jednog logo-                            mandant logora Božidar Popović im se
ravojne formacije “Beli orlovi”. Svi su bili    raša, prilikom premještanja iz Omarske u                           13. decembra obratio riječima: “Drugo-
naoružani automatskim puškama, pištolji-        Manjaču morali su prenoćiti u autobusu.                            vi, eto idete sad u razmjenu. Kad vas vaše
ma i palicama. Nakon užasnih ljetnih vru-       Trojicu zarobljenika čuvari su pozvali na-                         vlasti preuzmu, vi slobodno možete reći
ćina i iscrpljenosti tokom boravka u klao-      polje te im naredili da kleknu. Nakon toga                         svojima da vam ja kao komandant logora
nicama od Prijedora do Sanskog Mosta i          su im prerezali grkljane. Tada se pojavio                          nisam bio loš, ako treba, to da potvrdite
Ključa, logoraši Manjače bili su izloženi       zapovjednik logora i zaustavio daljnja ubi-                        i na Haškom sudu!”
hladnoći jeseni i predstojeće zime. Pored       stva. Drugi svjedok opisao je sličnu situ-
pothranjenosti, gladi i zime, higijenski        aciju: stotinjak zarobljenika prenoćilo je                         GDJE STANUJE PRAVDA
uvjeti u logoru bili su katastrofalni. Jedan    u autobusu. Tokom noći je 15 muškaraca
od preživjelih logoraša iz Sanskog Mosta        pozvano van, gdje su ih vojnici brutalno                               Međunarodni sud pravde u slučaju
svjedočio je pred Tužiteljstvom BiH kako        ubijali. Pojedini bivši zatvorenici navode                         protiv Srbije i Crne Gore donio je 26. fe-
je bio deportiran u “Betonirku” pa potom u      da nisu dobili vodu ni 26 sati nakon pre-                          bruara 2007. godine presudu u kojoj se,
Manjaču, te o zločinima u tom logoru: “U        mještanja u Manjaču, a hranu ni nakon 40                           između ostalog, kaže: “Nakon pažljivo
kamionu je bilo oko 60 ljudi. Nismo imali       sati. Svaki zatvorenik koji je imao bilo šta                       pregledanih dokaza i uzimajući u obzir
ni zraka, ni vode, niti smo imali prostora      vrijedno sa sobom je opljačkan. U logoru                           ono što je predstavljeno Međunarodnom
stajati. Kamion je bio pokriven ceradom,        su mučeni i maltretirani.                                          sudu za ratne zločine počinjene na po-
a napolju je bila jako visoka temperatura.                                                                         dručju bivše Jugoslavije, Sud je zaključio
Jedan čovjek je u trenutku povikao neko-            Međunarodni crveni križ imao je pri-                           da je uz pomoć odlučujućih dokaza utvr-
liko puta Allah i onda je utihnuo. U tom        stup logoru, osim između 18. i 26. sep-                            đeno da su članovi zaštićene skupine bili
trenutku nismo znali o čemu se radi. Ka-        tembra 1992. godine. Nakon prve posjete,                           žrtve sistematskog masovnog maltretira-
snije smo shvatili da su to bile posljednje     stanje se poboljšalo jer su logoraši dobi-                         nja, prebijanja, silovanja i mučenja, što je
riječi koje je taj čovjek izgovorio... Kada     vali više hrane, a manje batina. Međutim,                          uzrokovalo ozbiljnu tjelesnu i duhovnu
sam došao u ‘Betonirku’, bio sam prene-         jedan bivši zatvorenik izjavio je da su im                         povredu tokom sukoba, osobito u zatvo-
ražen. Zamislite, u garaži za jedno vozilo      stražari naredili da ništa ne govore loše                          reničkim logorima. (...) Međutim, Sud
bilo je smješteno četrdesetak ljudi. Bila       o stanju u logoru ili će svi biti kažnjeni.                        je na temelju dokaza zaključio da nije
je ogromna vrućina. Svakodnevno su nas          Neki su logoraši ipak govorili o premlaći-                         odlučujuće utvrđeno da su ta zlodjela,
tukli... Jedan me je sve vrijeme udarao         vanju, uprkos tome što su dva srpska voj-                          iako se mogu opisati kao ratni zločini i
čizmama. Natjerali su me da radim sklekove      nika uvijek pratila članove Crvenog križa.                         zločini protiv čovječnosti, napravljena
i, kada bih se dizao, dobijao bih udarce.                                                                          sa specifičnom namjerom (dolus specialis)
Kad bih pao od nemoći, nastavili bi me              Međunarodni crveni križ uspio je 14.                           uništenja zaštićene skupine, u cijelosti ili
udarati. Povremeno sam gubio svijest...         novembra 1992. godine premjestiti 755                              djelomično, što je potrebno za nalaz da je
Kada sam sišao sa šlepera u dvorište logora     zatvorenika u izbjeglički centar u Kar-                            počinjen genocid.”
Manjača, ugledao sam kamion u kojem su          lovcu. Zatim je, također u Karlovac, 14.
se ljudi zbog velike vrućine ugušili. Bio je    decembra evakuirano još 1.009 logoraša.                                Milomir Stakić optužen je pred
to grozan prizor.”                              Dva dana poslije, još 1.001 zarobljenik,                           Međunarodnim sudom za ratne zločine
                                                                                                                   počinjene na području bivše Jugoslavije
ZATVARANJE LOGORĀ                                                                                                  za progon, istrebljenje i deportaciju na
                                                                                                                   hiljade Bošnjaka i Hrvata u zatvoreničke
    John Zerlois, član misije OESS-a, istra-                                                                       logore u regiji Prijedora te je osuđen na
žio je logor te izjavio da su 95% logoraša                                                                         doživotnu kaznu, koja je na podnesenu
bili civili jer nisu nosili uniforme, te su mu                                                                     žalbu smanjena na kaznu od 40 godina
rekli da su uhapšeni u svojim domovima                                                                             zatvora. Radoslav Brđanin osuđen je na
jer nisu bili srpske nacionalnosti. Većina                                                                         32 godine zatvora.
logoraša deportirana je kamionima u logor
iz prijedorskih logora smrti Omarske, Ke-                                                                              Nikola Kovačević uhapšen je i izveden
raterma i Trnopolja direktno iz “Betonir-                                                                          na suđenje Tužilaštva BiH zbog optužbe
ke”, Kringsa iz Sanskog Mosta, te Ključa                                                                           da je odvodio civile u logor Manjača.
i Doboja. Jedan bivši zatvorenik izjavio je                                                                        Proglašen je krivim i osuđen na 12 godina
da je zajedno sa 120 muškaraca odvezen iz                                                                          zatvora 2006. godine. Mirko Graorac
sela Kamičak u Ključ, odakle su, nakon

                                                                                                                   STAV 12/7/2018 39
   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44