Page 40 - STAV broj 175
P. 40
Lukajić se u Hrvatskoj i
obrazovao. U Zagrebu je završio
Višu kriminalističku školu te
Fakultet političkih nauka. Radio
je kao pripadnik sigurnosne
službe u Petoj armijskoj oblasti.
S početkom rata odlazi u Vojsku
Republike Srpske, gdje je,
ponovo kao pripadnik sigurnosne
Dane službe, nosio čin pukovnika
Lukajić
hapšen je 1995. godine i optužen da je bio stražar u Manjači te voda i policije Centra javne bezbjednosti (CJB) Prijedor poči-
da je premlaćivao zarobljenike. Proglašen je krivim na Župa- nili i pomagali progon nesrpskog stanovništva. Tužilaštvo BiH
nijskom sudu u Splitu i osuđen na 20 godina zatvora, što je u stavlja na teret Mrđi, Babiću, Marinoviću i Gavriloviću da su,
žalbenom postupku smanjeno na 15 godina. Međutim, postoje zajedno ili pojedinačno, počinili ubistva, mučenja, zlostavlja-
sumnje da je cijeli proces imao niz ozbiljnih propusta te da Gra- nja i premlaćivanja zatvorenika iz logora Manjača i Omarska
orac nije nikad ni bio u Manjači. Čak i nakon odležane kazne, prije ili tokom transporta.
Graorac je nastavio zahtjev za revizijom sudskog postupka kako Prema navodima optužnice, Mrđa, Marinović i Babić uče-
bi dokazao da je nedužan. Tužilaštvo BiH podiglo je optužni- stvovali su u ubistvima pet zatvorenika koji su iz logora Omar-
cu protiv Darka Mrđe, Zorana Babića, Radenka Marinovića i ska transportirani u logor Manjača.
Milana Gavrilovića. Na teret im je stavljeno da su od aprila do Gavrilović je optužen za sudjelovanje u nečovječnim rad-
septembra 1992. godine u svojstvu pripadnika Interventnog njama prema više zatvorenika koji su transportirani u autobu-
sima. Uslijed nedostatka dokaza, u međuvremenu je oslobođen
optužbi, dok je proces protiv ostale trojice u toku i s neizvje-
snim je ishodom.
Pored Milorada Dodika, u odbranu Dane Lukajića stao je i
srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, te predsjednik
BORS-a Milomir Savčić, ističući Lukajića kao pravog profesi-
onalca u svom poslu na Manjači. Za direktora Centra za istra-
živanje rata i ratnih zločina RS-a Milorada Kojića čin hapšenja
Lukajića pokazatelj je “katastrofalnog odnosa Hrvatske prema
srpskom narodu”. U međuvremenu su se pojavila i drugačija
svjedočenja logoraša o samom Lukajiću, po kojima je njegov
odnos prema njima bio fer i korektan. Tako je Fahrudin Krivić
iz Ključa, “logoraški starješina-povjerenik treće štale”, ispričao
medijima kako mu se Lukajić jedne prilike intimno ispovjedio.
“Tada mi je rekao: ‘U mene je žena Hrvatica, živi u Zagre-
bu, a ja sam u srpskoj vojsci. I šta mene sljeduje kad ti jedan
dan izađeš iz logora? Ti ćeš biti slobodan k’o ptica. A ja?” Kri-
vićevu priču potvrdio je i Mehmed Begić, kojem su prethod-
no ubijeni otac i brat. I Begić kaže da se na Lukajića niko od
pritvorenika nije požalio. Begić je jednog dana bio zadužen za
raport oficirima prilikom redovne posjete, te je, umjesto Lu-
kajiću, raport predao nekom vodniku. Nakon što se naknadno
izvinio Lukajiću, ovaj ga je zagrlio pa rekao: “Ma, momak, je-
bote raport, misliš da je meni u ovoj situaciji do raporta?” “Ja
sam se na trenutak izgubio. Pa neko me je zagrlio obučen u
uniformu koja mi je pobila familiju. Ali znao sam da taj čovjek
nije zločinac”, ispričao je Begić za portal Vijesti.ba. Krivićevu i
Begićevu izjavu potvrdio je i Mehmedalija Husić.
U slučaju Lukajića ostaje nedoumica o tome kako i zašto
Lukajić nije do sada procesuiran pred pravosudnim organima
Bosne i Hercegovine. Isto tako, postavlja se i jedno sasvim lo-
gično pitanje: Zašto su pravosudni organi susjedne Hrvatske
čekali ovako dugo? Ratno naslijeđe u Bosni i Hercegovini ne
govori u prilog tvrdnjama da je pravda spora, ali dostupna. Opu-
stošena hrvatska sela na prostoru manjeg bh. entiteta zbore tek
jednu gorku istinu: gdje nema ljudi, ni pravde nema. Bit će pri-
je da je Dane Lukajić tek samo žrtveni jarac u srpskohrvatskim
dnevnopolitičkim računicama. n
40 12/7/2018 STAV
