Page 54 - STAV broj 219

DRUŠTVO

Iz Tešnja do Istanbula

UZ STIPENDIJU

TURSKOG

DIYANETA DO

NOVIH USPJEHA

Svojim vrijednim radom, trudom i odricanjem, Amina Džafić
postigla je u školi u koju je došla ne poznajući turski jezik za četiri
godine znatan uspjeh te postala učenik generacije. Tu radosnu
vijest krila je od roditelja, iznenadivši ih na samoj dodjeli diplome

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI stvarnost. Pokušavala je to prihvatiti kao
amina@stav.ba NAJVEĆA POTPORA DOBRI LJUDI sudbinu, gledati pozitivno na to što je u
Iako je već bila upisala medresu u internatu i školi pronašla topli dom i za-
Sarajevu, nakon saznanja da je dobila mjensku porodicu.
stipendiju turskog Diyaneta te da je pri- “Zahuktano sam počela učiti turski je-
a su naši mladi uspješni ma gdje mljena u međunarodnu žensku medresu zik jer mi je on bio zlatni ključić za svaki
da odu, pokazalo se do sada više u Istanbulu, odlučila se na veliki korak i moj sljedeći korak. Međutim, u internatu
puta kroz razne priče, a jedna ta- otišla u Tursku. Prije toga nikada nije bila u kojem borave učenice iz dvadeset i se-
Dkva dolazi iz Turske. Osim stipen- u Turskoj, samo je znala da je to velika dam različitih zemalja do uha vam dolaze
dija koje dodjeljuje Vlada Republike Tur- zemlja s prirodnim i drugim znamenito- mnogi jezici, kao brujanje pčela u košni-
ske, postoje i stipendije Uprave za vjerske stima i puna dobrih ljudi. Tako je slušala ci. Tada se čovjek, iako je teže, mora fo-
poslove Republike Turske (Diyanet), od- od drugih. A da je zaista tako, kaže da se kusirati na samo jedan jezik, i to na onaj
nosno Fondacije Diyanet, a odnose se na i sama uvjerila. na kojem slušamo predavanja, čitamo i
vjersko obrazovanje u ovoj zemlji. Amina Ipak, nije bilo lahko, naročito na po- pišemo. Moji profesori i profesorice ne-
Džafić jedna je od onih koji su odlučili četku, bez znanja jezika, bez roditelja i sebično su mi pružali podršku, a ona je
iskoristiti pogodnosti ovog programa. rodbine te prethodnih poznanstava u Tur- nemjerljiva u odnosu na finansijsku po-
Kao odličan učenik završava Osnov- skoj. U Istanbul je došla s još tri učenice moć Diyaneta. Uvijek sam se radovala na
nu školu “Džemal Bijedić” u Tešnju, na- koje su dobile stipendiju. U studentskom dan primitka stipendije, prvo izmirivala
kon čega se odlučuje da upiše medresu domu bila je u sobi s četiri djevojke iz školske potrebe, a onda bih priuštila sebi
u Sarajevu. Ali ne biva sve onako kako četiriju različitih država. “Različite boje poneku sitnicu”, priča mlada Tešanjka.
mi zamislimo, pa je Džafić od prijatelji- kože, načini odijevanja, pristup mno- Škola koju je završila opremljena je
ce dobila informacije o upisu u medresu gim stvarima... Prvo jutro, kada sam se tehnologijom savremenog doba, omo-
u Istanbulu i ne pretpostavljajući da će probudila i otišla u kuhinju na doručak, gućava svakome učeniku da iskaže svoja
upravo to biti njena sljedeća škola. vidjeh da je tu još više boja. Vidjela sam znanja i umijeća. Kako ističe Džafić, jed-
“Nakon što sam iščitala sve detalje o cure, kako mi to kažemo, ‘kineskih’ oči- na od bitnijih stvari jeste i prijateljski od-
stipendiji, moja se želja najprije pretvo- ju. Osjetila sam neku toplinu oko srca, jer nos na relaciji nastavnik – učenik. Osim
rila u radoznalost, a onda i u stvarnost. svi smo bili napustili svoje domove, kako toga, profesori su druželjubivi i spremni
Putem e-maila poslala sam svoje podatke Turci imaju običaj reći, uradili ‘manju pomoći u bilo koje doba dana ili noći. Po-
i tako aplicirala, a zatim sam na prijemni hidžru’, i to sve kako bismo stekli nova sebno ističe direktora Rašida, koji joj je
ispit išla u Ambasadu Turske u Sarajevu. znanja. Bilo mi je teško naviknuti se na bio velika potpora, nešto kao “zamjenski
Sjećam se, i tada je bio ramazan. Imam još hranu, ali s vremenom sam sve nedostat- babo”: “Za svaku situaciju pronalazio je
brata i sestru, a tu su i mama i babo. Od ke udvostručila dobitkom”, priča Džafić. rješenje. Tako su ovo moje prvo odsustvo
svih sam njih imala podršku, iako vjeru- Odsutnost od kuće najviše ju je boljela. od kuće ublažili ovi divni ljudi.”
jem da nisu znali šta ih čeka”, kaže Dža- Veli da su joj prvi dani, odnosno mjeseci,
fić, dodajući da nije lahko bilo ni njoj, a bili preteški. Teško joj je padao nedosta- USPJEH KAO POKLON MAJCI
ni roditeljima da puste dijete od četrnaest tak bližnjih, ali ju je obaveza da oprav- Svojim vrijednim radom, trudom i
godina da ide “od kuće”. da svoj odlazak od kuće uvijek vraćala u odricanjem, Amina Džafić postigla je u

54 23/5/2019 STAV