Page 55 - STAV broj 219

U Turskoj sam još više zavoljela svoju državu, ponosnu i
prkosnu. Shvatila sam koliko Turci poznaju našu historiju,
možda čak neke stvari i bolje od nas, što mi je bilo drago, ali mi
je i teško palo. Ne znamo cijeniti svoje, za malo tuđeg dajemo
mnogo od našeg vlastitog, a kod Turaka je to baš obrnuto

Tvrdi da umora nema i da će nastavi- što mi je bilo drago, ali mi je i teško palo.
ti da uči i radi, a već se sada trudi upisati Ne znamo cijeniti svoje, za malo tuđeg
dobar fakultet. Željela bi se ostvariti kao dajemo mnogo od našeg vlastitog, a kod
inžinjer. Smatra da bi tako pomogla sebi, Turaka je to baš obrnuto”, ističe Džafić,
zajednici i društvu. Osjeća dug prema svo- dodajući da se nada da ćemo i mi kao na-
joj domovini Bosni i Hercegovini, a i pre- rod u skorije vrijeme shvatiti šta sve po-
ma Turskoj, koja joj je pružila priliku za sjedujemo i kako to iskoristiti na najbolji
školovanje. “Svojim radom i zalaganjem mogući način.
trudit ću se da pokažem tu ljubav. Bosnu Iz Bosne se u Tursku mnogo češće
i Hercegovinu nosim u srcu. Tu sam se odlazi na studije nego na srednjoškolsko
rodila. Zato sam i na dodjeli priznanja za obrazovanje. Džafić i njene tri prijatelji-
učenika generacije na haljini nosila cvijet ce iz Bosne i Hercegovine među rijetki-
Srebrenice. Taj simbol Srebrenice simbol ma su, a kaže da se ni trun nije pokaja-
je cijele Bosne i Hercegovine, koja se ni- la. “S nepunih petnaest godina otići od
kada ne da i uvijek iznova cvjeta”, priča kuće posebno je iskustvo. Niko osim nas
školi u koju je došla ne poznajući tur- mlada i uspješna Amina Džafić. samih ne može se na takvo što odlučiti.
ski jezik za četiri godine znatan uspjeh U Turskoj se uvjerila u prirodne lje- Ali uvijek sam koristila jedan potez više,
te postala učenik generacije. Tu radosnu pote ove zemlje, a Turke je doživjela kao a odlazak u Tursku bio je taj hrabri potez.
vijest krila je od roditelja, iznenadivši ih ljude koji su uvijek spremni pomoći. Na- Nas tri smo uvijek nastupale pod ime-
na samoj dodjeli diplome. “Opravdala glašava da turski narod posebnu ljubav nom Bosna i Hercegovina i bile primjer
sam majci i ocu tople zagrljaje i mnoge gaji prema Bosni i Hercegovini. “Ljudi u svemu. Ponosna sam što smo uspjele li-
napisane poruke satkane od ljubavi, koje u javnom prijevozu nikada ne gube vrije- jepim predstaviti svoju domovinu”, priča
su često bile pokapane suzama. Pogotovo me, svaki trenutak koriste za čitanje knji- Džafić. Smatra da su učenici iz Bosne i
majčinim. Nemjerljiva je ljubav roditelja ga. To mi se posebno dojmilo. Zatim, tu Hercegovine svestrani i bogati znanjem
prema djetetu, to znam, osjetim, vidim... je ta posebna ljubav prema zastavi. To je u svim oblastima, te da se dobro snalaze
Zato sam svojoj mami baš u trenutku za Turke nešto sveto, svaka kuća ima za- u svakom okruženju jer ih nose jaka želja
proglašenja mene kao učenika generacije stavu i obično bude na nekom vidljivom i pozitivna energija.
javno iskazala zahvalnost na bosanskom mjestu kao što su balkon, ulaz u kuću i Mladima poručuje da nikada ne bježe
jeziku za trud i podršku koju mi pruža u slično. U Turskoj sam još više zavoljela od izazova niti da pokleknu pred život-
svakom trenutku. To je samo jedna kap svoju državu, ponosnu i prkosnu. Shva- nim preprekama nego da lagano, uz Bo-
dobrote djeteta u moru dobrote rodite- tila sam koliko Turci poznaju našu histo- žiju pomoć, krenu naprijed ka boljem i
lja”, kaže Džafić. riju, možda čak neke stvari i bolje od nas, ljepšem sutra za sebe i druge. n

STAV 23/5/2019 55