Page 79 - STAV broj 219

“Pogubljenjem i progonom
velikog broja Bošnjaka, između
ostalih i brojnih uglednika
iz elitnog sloja bošnjačkog
društva koji su imali vodeću
ulogu u javnom životu zemlje,
otpočeo je proces krvavog
umirenja Bosne koji se
okončao tek dvije decenije
kasnije pohodom Omer-
-paše Latasa (1851–1852.
godine)”, piše Zekić. Izgubivši
svoju elitu u tom ključnom
historijskom trenutku, trenutku
rađanja i nastajanja nacija i
nacionalnih država na Balkanu,
bosanski su muslimani ostali
bez ljudi sposobnih da ih
predvode i iznalaze nove
političke paradigme u veoma
turbulentnim vremenima

udarnu oštricu Porte u njezinim osvajač-
kim pohodima, da bi potom skoro dva sto-
ljeća (od Karlovačkog mira 1699., pa sve
do Berlinskog kongresa 1878. godine) bila
brana nadiranju kršćanske Europe”, piše
Zekić. Izgubivši svoju elitu u tom ključnom
historijskom trenutku, trenutku rađanja i
nastajanja nacija i nacionalnih država na
prostoru Balkana, bosanski su muslimani
ostali bez ljudi sposobnih da ih predvode
i iznalaze nove političke paradigme u ve-
oma turbulentnim vremenima.
Uprsko svemu, Bošnjaci su se kao mu-
slimani i politički narod unutar Carstva
kroz cijelo razdoblje osmanske vladavine
smatrali lojalnim dijelom ovog carstva s
razmjera. Ipak, situacija nije bila crno-bije- naložila je ukidanje kapetanija kao smetnje kojim su bili čvrsto povezani vjerskim,
la. Bošnjaci su imali snažnu empatiju prema uspostavljanju centralne vlasti. Upravne kulturnim, ekonomskim i političkim in-
Osmanskom carstvu i snažnu pripadnost poslove kapetana u kadilucima preuzeli teresima. “Stoga su, premda su u sukobu s
ideji ummeta, svjetske zajednice muslima- su mutesellimi, koji više nisu bili nasljedna Osmanskim carstvom podnijeli ogromne
na, koju je upravo Osmansko carstvo pred- feudalna oligarhija već državni službenici. žrtve, ipak, sve do pred sami kraj osman-
stavljalo na globalnoj sceni. “Boreći se, pak, Nakon kraha pokreta za autonomiju Bosne, ske uprave u Bosni, još uvijek bili dovolj-
za autonomiju Bosne, bosanski su musli- piše Zekić, Bošnjaci su naredne dvije de- no emotivno vezani za Tursku kao vode-
mani i dalje, u kategorijama preuzimanja cenije snosili velike posljedice. “Pogublje- ću snagu islama, naivno vjerujući da će
vlastite sudbine u svoje ruke, osiguranjem njem i progonom velikog broja Bošnjaka, pod njezinim okriljem uspjeti postići ka-
vlastitog opstanka i prosperiteta, zaštitom između ostalih i brojnih uglednika iz elit- kvu-takvu autonomiju. To je nažalost bio
svojih vitalnih interesa, zastupali istodob- nog sloja bošnjačkog društva koji su imali romantičarski san koji nije imao mnogo
no i interese Osmanskog carstva, s mišlju vodeću ulogu u javnom životu zemlje, ot- zajedničkog sa stvarnošću”, ističe Zekić. Taj
da će uspostavljanjem stabilnih prilika u počeo je proces krvavog umirenja Bosne je san posebno utjecao na jačanje vjerskog
Bosni doprinijeti zaustavljanju njegovog koji se okončao tek dvije decenije kasnije identiteta, zarad onog nacionalnog, pa su
daljeg propadanja”, piše Zekić, ističući da pohodom Omer-paše Latasa (1851–1852. Bošnjaci u svijesti drugih balkanskih na-
je po svom značaju i masovnosti historija i godine). Na taj je način, apsurdno, da bi roda, kako piše Zekić, postali simbol pre-
usmena predaja najbolje zapamtila pokret zadržala svoje pozicije, Turska (Osman- življavanja starog duha i odnosa koji su
za autonomiju Bosne s Husein-kapetanom sko carstvo, op. a.) ostala bez jezgre svojih – željom narastajućeg duha nacionalizma
Gradaščevićem na čelu. najodanijih podanika eliminiravši iz poli- novonastalih balkanskih naroda i država
Nakon što je u krvi ugušen pokret za tičkog života Bosne upravo onaj autentič- – morali nestati i otići s povijesne scene.
autonomiju, centralna vlast u Stambolu ni bošnjački element koji je predstavljao (Nastavak u narednom broju)

STAV 23/5/2019 79