Page 77 - STAV broj 219

3. mjesto,
Na obalama njenim, dok još Brzava bijaše, naseliše se moji pre- ti stari običaji nestaju, vi ih mijenjate nekim HANA
ci. Svojom ljepotom ih očara i odlučiše tu ostati. Nastade Stolac, modernijim stvarima. Završivši partiju, odoše.
čaršija čiji narod bi darovan tom ljepoticom. U našoj čaršiji, kao i Motivirani njihovom pričom, mi smo nastavili ELEZOVIĆ
u svakoj drugoj maloj sredini, nastaju priče, legende koje opstaju, pričati o našim doživljajima na Bregavi, ja sam
prenose se s koljena na koljeno. Pa tako i priče i legende o Bre- otpočela sa pričom: mogla bih reći da sam se
gavi. Slikari su je kistom dočaravali, Mak Dizdar Modrom rijekom, rodila na njenim obalama, sa nepunih šest mjeseci
Bečka škola Nadom, a rahmetli čika Gliša bluz stihom: “Bregava prvi put sam se okupala u njoj. Padala je kiša, a to je još jedan od
na Bentu pravi malu deltu, dođi, mala, nema veze.” naših običaja, kada počne taj kratki ljetni pljusak, svi “ulijećemo”
E, da vam sada ispričam jednu priču s početka stolačkog ljeta, a u vodu, pa je to uradio i čika Alen dok je mene držao u rukama.
kod nas su vam ljeta skoro sva ista. “Dijasporci” tek počeli dola- Moji roditelji i njihovi prijatelji tada su imali kafić u Kreševcu, sestra
ziti, stolačke ulice se polahko pune, nije još ona najjača žega pa i ja smo tu provodile dane kao bebe, kao djeca, krale Coca-Co-
u svako doba dana možeš nekoga sresti. Najljepše doba u go- le i “buhale” se po plaži. Vrlo mala sam naučila plivati na način
dini, još se ne kupamo, ali idemo na Bregavu igrati tavle, karata koji je ovaj čiko spomenuo. Neko iz mase nastavi: “Žalim što više
i ispijati kafe. Tako jednom prilikom sjedimo mi, neki stariji ljudi nema tih stvari koje su bile tada: taj kafić, sva raja na Bregavi ili
igraju, a mi pomno pratimo poteze dok oni pucama snažno uda- osjećaj kada dođeš u jedan popodne, a već nemaš gdje prostri-
raju o tavlu. Počeše neku priču o ribolovu: “A nema, nikada nije jeti peškir. Odrastajući, i večeri smo počeli provoditi na njenim
ni bilo, malo pastrmki, keljavaca i babuna, više zela, a najboga- obalama. Neko uvijek ponese gitaru, naložimo vatru, a ukoliko je
tija je gauljicama, to su vam, djeco, gage. A ni ugora nema, a za topla večer, kupamo se. Neću se ni truditi da vam taj osjećaj po-
to možemo zahvaliti palengarima (mamcima za ugore) Ise, Gra- kušam opisati riječima. To morate osjetiti. Ljudi sa strane ne ra-
he i njima sličnih.” Baci dupli šeš i okrenu se prema nama onako zumiju mnogo toga o našoj povezanosti sa njom.” Tada sam se
sa podsmijehom i okrenu priču. “Mi smo učili plivati tako što nas sjetila: jednom su došli neki gosti, projekt neki u pitanju, radimo
bacali sa Kreševačkog mosta, a dolje nas ček’o neko, ako bismo punom parom, ali svaki dan mi napravimo pauzu da bismo otiš-
se slučajno počeli dušiti. Tako bismo vrlo brzo naučili plivati, ali li na Bregavu. Nakon dva-tri dana, oblačan dan, mi spremni da
savladavali i strah od visine. Prije je bilo više kupališta, od Nova- idemo, a jedan od njih tada nas upita: “Zar i po ovakvom danu vi
ka, Zelenog vira, a za one najhrabrije Zmajev kuk.” U tom trenutku morate na Bregavu?”, a mi se uvrijedili, i onako ljutito, svi u isti
utonuh duboko u misli i sjetih se priče koju su mi pričali kao ma- glas: “Moramo!” Kasnije smo to komentirali, tipičnim komentarima
loj o mom rahmetli daidži koji je volio te ekstremne situacije, pa i uvredama po njegovu ličnost: “Idiot, ‘vaki ‘naki i gori.”, kada sam
je skakao sa Zmajevog kuka dok bi moja mama stajala na drugoj to ispričala, shvatili smo da ljudi oko nas ne razumiju, ne osjete tu
strani obale, plakala i derala se koliko je grlo nosi. Kako je primi- povezanost i potrebu. Nisam više sigurna ni koliko je osjete ljudi
jetio da sam ja utonula u neke misli i kako se smjehuljim, direk- koji žive ovdje. Ovo bi mogla biti tužna priča; Bregava je rijeka ži-
tno se meni poče obraćati, nabraja mi mostove: Sarin, odnosno vota, hrani se našim entuzijazmom. Uživa kada neko u njoj uživa.
Kreševčki most, Inat, Begovska, Podgradska ćuprija... “Za svaki A ljudi, postali su sebični, niko je nije nahranio već duže vrijeme,
od tih mostova ja bih tebi mogao priču ispričati. Ona tebi vjero- niko je nije očistio od 2011. godine. Entuzijazam je nestao, en-
vatno najzanimljivija, ljubavna, priča je o Sarinom mostu, ima ona tuzijasti su ostarjeli ili ih više nema, a gdje smo mi mladi? Zašto
više verzija. Valjda od te nesretne ljubavi između Sare i Salke, me vršnjaci čudno gledaju dok nosim vreće napunjene smećem
na njihovom mostu, izraslo je jako puno sretnih. Da ja tebi nešto koje su oni večer prije ostavili na plaži? Bojim se! Ukoliko nasta-
kažem, nemoj sa momkom uz Bregavu osim ako ne misliš da je vimo ovako, ne budemo cijenili ovo što imamo, života više neće
to taj. Idite preko Begovskog, ali nemojte kao oni entuzijasti što biti. Ne znam shvatate li, ali bez nje, bistre i čiste, nema ni nas,
kažu: ‘Hajmo preko Begovskog!’, pa odustanu negdje na Pogle- Stočana. Ljudi polahko odlaze, sve nas je manje i ona to osjeti.
đu.” Tada ugleda čika Šabana i prekinu svoj monolog da bi njega Više nije onaj isti osjećaj prvi put se okupati u njoj početkom juna.
“hopnuo”, kada završi sa njim, nastavi: “Osim mostova, nju krase Očarava ona još uvijek svakoga svojom ljepotom, ali postoji to, u
i mlinice. Mlinari su vam bili dobri ljudi, koji su, osim što su radili dubini naših duša, govori nam da mi njoj ne dajemo ni minimalno
u mlinicama, poznatim kao izvor života, bili legende i izvor osmi- u odnosu na to koliko ona daje nama. Ne, ne treba oživjeti Mak
jeha mnogim ljudima.’’ Ovaj drugi čiko, onako iznerviran jer mu je Dizdar, čika Gliša ili Isa da bi oživjela Bregava, naš entuzijazam
zatvorio tavlu, doda: “Nažalost, mlinice sada većinom služe kao može biti jači od njihovog. Imamo puno više mogućnosti od njih,
ukras. I stupa je prije bilo više, znate li vi uopće šta su stupe? samo ih trebamo usmjeriti na pravi način. Zajedno se potrudimo
One služe za pranje vunenih tepiha, deka itd. Valjda, s vremenom, da ovo ne bude tužna priča, nego priča o ozdravljenju Bregave.

uništiti grad, može se sravniti do teme-
lja, ali se rijeku kao izvor života ne može
uništiti. Jer je napisao rad koji je izrekao
da čovjek može biti gori od prirodne ne-
pogode, ali rijeku u njenom simboličkom
značaju ne može uništiti, nebesko u nama
ne može uništiti, nadu ne može uništiti,
ponos ne može uništiti. Prvi je rad jer je uz
angažiranost odškrinuo vrata tajne, jer je
uspio Stolac i Bregavu, njihovu sadašnjost
i prošlost, dovesti u naizmjeničnu vezu
baratajući s metafizičkim i ezoteričnim u
tekstu”, rekao je Korjenić i dodao da za-
hvaljuje sedmičniku Stav što je ponudio
da objavi učeničke radove. n

STAV 23/5/2019 77