Page 76 - STAV broj 219

KULTURA

glavni odgovorni urednik časopisa Slovo 1. mjesto,
Gorčina i autor pet knjiga proze, romana Bili su Iliri. Otišli su. Bregava je ostala. su bili bedem odupi-
Zaboravljeni govor probuđenih te zbirki priča Bili su i Rimljani, i samostalni smo bili, i ravši se čitavoj Evro- RIJAD
Hrvanje s vragom, Dunjalučka škola i Trova- Osmanlije, i Austrougari, i opet smo sa- pi. Stotinama godina GUTOŠIĆ
nje zdravom hranom. Posljednja objavljena mostalni. Svi su otišli. Bregava je ostala. Stolac je napadan,
djela bila su roman Tajna bosanskog štapa Protjerali su nas. Bregavu nisu. Htjeli su, rušen. Inat je bio jači
i zbirka filozofskih eseja Sukob devijacija. ali nisu smjeli. Bregava je prokleta. Svoje od neprijatelja. Naši preci
Živio je i radio u Mostaru. prokletstvo baca na svakoga ko joj proba nisu išli. Ostajali su. Grižnja savjesti nas je
Ovogodišnja tema za maturante bila nauditi. Nije htjela napustiti svoj Stolac, a zvala, Bregava nije. Vratili smo se. Munare
je Bregava – rijeka života, a za ovu nagra- srušili su ga. Sve što ga je podsjećalo na smo digli. Čaršiju obnovili. Huk nije nestao.
du osiguran je i nagradni fond. Nakon stara vremena. Stogodišnje munare su le- Kada zauči ezan za jaciju, sjedi kraj Brega-
okončanja javnog poziva, stručni žiri u gle, činilo se na vječni počinak. Srce Sto- ve. Čuješ li ezan? Ne razlikuje se od onoga
sastavu Filip Mursel Begović (predsjed- ca su sravnili. Bregava je tugovala, ali nije koji se čuo sa ruševina stolačkih džamija.
nik), Kasim Korjenić i Mensud Medar se predavala. Provlačila se kroz srušene Sagni se. Poslušaj Bregavu. Nije sretna.
(članovi) donio je odluku da je najbolji kanale stogodišnjih mlinica. Zaobilazila je Tužna je. Ljuta. Razočarali smo je. Mislili
rad Rijada Gutošića. Drugo mjesto osvo- uspavane, srušene, hercegovačke munare, smo da će nas dočekati. Sada je jasno.
jio je Haris Selimić, a treće mjesto Hana praveći jeziv huk. Zov. Zvala ih je da usta- Ezan nije zvao nas. Prkosio je dušmani-
Elezović. 18. maja 2019. godine u Šarića
kući u Stocu održana je dodjela nagrada. nu. Zvala je Stočane. Otišli smo. Nismo ih ma, rušiteljima. I dan-danas prkosi. Kada
Pored novčanih nagrada, dobitnicima su branili, ni Bregavu, ni Stolac, ni munare, ezan odjekne kroz stolačku valu, brda se
uručene plakete i knjiga Enesa Ratkušića ni mlinice. Kukavički smo ih ostavili. Pje- razvesele. Da znaju, od tuge bi se slomili.
Tajna bosanskog štapa. ne, Begovinu, Kukavac, Kreševac. Osta- Da znaju šta smo im uradili. Huk Bregave
Predsjednik žirija Filip Mursel Bego- vili smo sve. Kažu da je Bregava tada bila nije bio zov. Nije nas zvala. Zvala je naše
vić rekao je, komentirajući radove uče- divlja. Neuobičajeno divlja. Nepravdu smo pretke koji su njenim suzama liječili svo-
nika, da “svaki osjećaj ljubavi prema dr- joj učinili. Bila je ljuta. Kažu da su se noću je rane koje bi zadobili braneći je. Bio je
žavi, osjećaj patriotizma dakle, kreće od ezani čuli. Pomiješani sa hukom Bregave plač. Vrisak. Plakala je, jer je po stoti put
zavičajnih ljubavi, odnosno topografije i unosili bi jezu svakom ko bi to čuo. Ruši- ostavljena. Razočarana. Nismo je dostojni.
prirodnih ljepota rodnog kraja”. Begović teljima bi dizali kosu na glavi. Na namaz su Mi ćemo, kao i oni prije nas, otići. Možda
je istakao da veseli što su učenici pokazali pozivali stare, dobre, hercegovačke Boš- će doći neko drugi. Neko ko će je bit do-
upravo to, čvrstu ukorijenjenost u rodni njake. Slavni stolački Bošnjaci. Stoljećima stojan. Dostojan Bregave – rijeke života.
zavičajni kraj, što u širem smislu znači i
izražavanje ljubavi prema domovini, te je
ocijenio da su svi radovi koji su pristigli mjesta odlučilo ispričati priču, također, prvonagrađenog Rijada Gutošića da je
na natječaj vrlo dobri i ujednačeni, pi- da su učenici angažirani i kritični, da ne u svom tekstu kritičan, prkosan, nadah-
smeni i nadahnuti, ali tri rada izdvojena vide samo ljepotu rijeke nego i njenu bre- nut, buntovan.
su jer se cijenila atipična oblikotvornost menitost te da šalju poruke. “Autor izaziva i prelazi granicu škol-
teksta, odnosno to da se od izrade klasič- Omer Korjenić, predsjednik Udru- skog sastava, prvi je u izboru jer je izrekao
nog sastava i više-manje općih dojmovnih ženja Stočana “Bregava”, rekao je za i primijetio da se može

U ovom trenutku dok pišem, razmišljam o tome da nikad prije ni- glas kako se “tu i tu”, baš gdje je on bio, pro- 2. mjesto,
sam doživljavao našu rijeku kao rijeku života. Ne znam da li da kri- našla jedna pećina i svi su se čudom čudili HARIS
vim sveopće razmišljanje ljudi o potrebi širenja horizonata bez da kako je niko do tada nije primijetio, niti uočio
se sagleda ono čime smo okruženi, ono lijepo, i ponesemo to kao “repliku” konja uklesanog u stijeni. Zašuti pri SELIMIĆ
mjerilo životnih vrijednosti, ili je to moja individualna krivica koje, ako tom, malo se osmjehnu, vidim, drago mu što
jest, u ovom trenutku postajem svjestan i osjećam grižnju savjesti. je doprinio na svoj način.
Bregava, rijeka života... Lijepo kazano, izgovorit ću to još jednom, Dolazi moj rođak Ale i danas kod nas. Mog dede
neka me još malo omiluje... Evo, potaknu me na razmišljanje i bla- odavno nema, pa samo šuti i puši, a moja majka, znajući kakva je
gi mi osmijeh zatitra na licu. Odlutah u neka patinom posuta vre- “sehara” naš rođak Ale, zapituje: “Kad je Lika napravio onaj most na
mena i prizvah u sjećanje ljude koji su svoj život pronašli uz rijeku Bregavi u donjem toku?” On odgovara odgovora radi i moja majka
da njezino bilo kuca u njima. Vidim ih, tu su. Pronašli su svoj dom to odmah poveže sa onim njoj najdražim – poezijom. Gorčin kad
uz rijeku. Pogled im je usmjeren ka rijeci. Teče mirnica i krotkošću zavapi za svojom Kosarom, koja ne imade mosta da sužnja prijeđe
puno obećava. Pitate me kako to znam? Reći ću vam ono što mi je na drugu stranu. Moram li išta reći? Možda, da se zna da je jedan
ispričao rođak Ale kad je dolazio kod nas da s mojim dedom priča čovjek napravio most, ne od ruku, ali jest rukama svojim. “Neka
o “prošlim vremenima”, a ja dječarac, slušam ga a da i ne trepnem. posluži”, kaže. Da li je dovoljno da značajno zašutim? Prolazimo
Počinje on o svojoj zasluzi u otkrivanju pećine Badanj i da to nikad svakodnevno iz škole istim putem, autobusom, moji vršnjaci i ja.
nikome nije ispričao, jer, kako veli, ne zna da li će ga razumjeti. Bilo Vrijedne ruke našeg čovjeka uz rijeku rade i od nje žive.
je to, kako kaže, uslijed aktivnijeg bavljenja poljoprivredom i rasad- Jesmo li te ponijeli pod pazuhom dok pričamo o nekoj Nijagari, Nilu,
ničkom kulturom. Po običaju, bio je zadužen za traženje humusa koji Gangesu kao rijekama života? Lijepo je biti kozmopolita, ali da li
bi na konjima dovlačio kući i u nj sijao od duhana do kupusa. Jed- imamo hrabrosti u tom kosmosu svijeta uprijeti prstom u jedan mi-
nom tako, neko je pronio glas da “tu i tu” ima lijepe lužnate zemlje. krokosmos i reći: Ovo je moje i ne dam ga nikome, jer to sam ja?
On, ni pet ni šes’, već osamari konja pa tamo. Imalo se šta vidjeti. U ogoljenosti pojmova vide se prave stvari i istine, a to je da si vje-
Bilo je tu podosta, za njihove prilike, onoga što su tražili. Nekoliko kovima budila nadu i život, i ne samo to, ljudi su ovdje bistrili svoje
dana se nisu “smirivali” dok nisu sve pretjerali. Domalo se pronese umove gledaju u tvoju bistrinu.

76 23/5/2019 STAV