Page 73 - STAV broj 219
P. 73
nemoj nijednog roditelja stavljati na nije na svom mjestu. Pričam kao da mi Razgovaram s mladićima, njegovim
takvu kušnju! neko diktira i, kad god osjetim nečiji je- dojučerašnjim prijateljima. Razgovaram
Idemo i do Dženinih. I tu je puna caj, gotovo da i sam zajecam. s rodbinom. Prevelika praznina iza Aze-
kuća. Operiran je i pod ljekarskim je Između ostalog, a na bazi Poslaniko- ma, ali i golema poruka. Mnogi se pre-
nadzorom. Majka kao majka, ne vjeruje. ve, a. s., preporuke da o umrlima kazuje- slažu, kahvenišu sa sobom. Mnogi su u
Misli da joj ne kazuju sve, a, zaista, kazali mo najljepše, iz Azemovog kratkog života ramazan ušli kao nikada ranije. Mnogi su
su kako i jeste. izdvajam tri momenta koja svi prisutni preko noći postali sasvim druge osobe.
O, kako mučan dan u gradu! Niko ne znaju. Prvo, u čaršiji nije bilo vedrije oso- A grad?
progovara. Svi pilje negdje u neodređenom be. Sa svakim se fino ophodio i svako ga I sad, nekoliko sedmica iza dženaze,
pravcu i šute. Pred ikindiju je i tijelo do- je volio. Drugo, kome je god trebala po- skoro da je isti osjećaj. Tišina, nevjerica...
vezeno. Rodbina se skuplja u gasulhani... moć znao je da na Azema može računati. Lokal u koji je uglavnom izlazio još ne
Nema druge, valja se pripremati za dže- U pola dana, u pola noći, on će priskočiti pušta muziku. S vremenom će se sve vra-
nazu. U nas je običaj da se pred dženazu u pomoć. Treće, ne postoji moment ili sli- titi u svoju kolotečinu. Rane će zacijeliti
štogod progovori. Ali, šta reći i kako uopće ka a da on nije imao svoj prepoznatljivi i život će krenuti svojim tokom. Narav-
smoći snage?! Imam mora biti pribran, ali osmijeh s kojim je i otišao s ovog svijeta. no, ne svima. Roditelji, sestra i najbliža
i imam je od krvi i mesa. Satima je laptop Nije li to neki skriveni Božiji išaret svima rodbina više nikada neće biti isti. Rana
bio otvoren, ali je stranica na kojoj sam nama? Zar ne shvatamo da vrijeme klizi, im nikada neće zacijeliti. Ipak, mogu biti
trebao napisati koju riječ ostala prazna. odlazi u nepovrat? Zar ne shvatamo da ponosni što su ovom gradu podarili div-
Sutradan gasulimo. S nama gasuli nam danas upravo fali vedrine, osmijeha nog dečka koji je među nama bio kratko,
i njegov daidža. Gledam ga i divim se i spremnosti da pomognemo jedni dru- a naučio nas toliko puno.
snazi i pribranosti. Miluje i ljubi svog gima? Kasnije su mi poslali snimak mog Gospodaru naš, ne tovari na naša pleća
mezimca, a on, Azem, nasmijan, kao da obraćanja i moram priznati da ni sam ne terete koje ne možemo ponijeti i sačuvaj
je zaspao. Završili smo. Opet će mu doći znam odakle mi tolika snaga i pribranost nas iskušenja u našoj djeci i bližnjima, a
majka, otac, sestra i rodbina da ga vide. da kažem sve što sam kazao. ucviljenim roditeljima podari snagu koju
Srce da iskoči iz njedara. Dženazu mu je klanjao njegov tetak, samo Ti možeš dati, do konačnog susreta
Klanjamo ikindiju i idemo ka mezarju u kući smo učili Jasin i dovu i razišli se. sa svojim voljenim sinom – u Džennetu,
Musala. Čekamo da narod prođe i uđe u Krenuo je i ramazan. Lica omladine ako Bog da.
mezarje. A ljudi prolaze, i prolaze, i pro- još su utučena i tužna. Porodica je redov- P. S.
laze... Masa omladine. Ima i katolika, i to no na mezaru. Jedan amidžić mu se ne- Ni Dženino stanje isprva nije djelo-
dosta. Safovi su poredani. Do sada nisam davno oženio. Drugi je planirao poslije valo optimistično. Milosni Allah je ipak
vidio dužih safova. Svi gledaju predase, a ramazana. Planirao je i treći. Radovao se dao proviđenje, pa je sve krenulo nabolje.
imam treba nešto da kaže. Nemam kud. Azem. A tek njegovi roditelji! Sin jedinac, Dženo je svakim danom bolje i u momen-
Kazujem da će svaka riječ koju izustim pa svu pažnju posvetili njemu. I bi tako tu pisanja ovog teksta očekuje izlazak na
biti direktno iz srca, ali srca koje tog dana kako bi, i kako je moralo biti. kućno liječenje. I on je sin jedinac. n
STAV 23/5/2019 73