Page 78 - STAV broj 219

KULTURA

Kulturni identitet bosanskih muslimana (2)

BOŠNJACI NA TROMEĐI

DRŽAVOTVORNOG, ETNIČKOG

I RELIGIJSKOG IDENTITETA

Knjiga Kulturni identitet bosanskih muslimana Marinka Zekića svojevrsni je nastavak rada Antuna Hangija
u 21. stoljeću. Knjiga je to o običajima i kulturi bosanskih muslimana, s tim da se ovog puta oni uvažavaju
i kao politički narod. Zekić piše o Bošnjacima, bošnjačkoj književnosti i kulturi, pozicionirajući islam kao

nezaobilazni, čak temeljni (ne i jedini, naravno) sadržaj svega što danas prepoznajemo kao bošnjačko. S
ovim bi se djelom, istina, moglo i trebalo polemizirati. Međutim, sve vrijeme stječe se dojam da je riječ o
doista iskrenoj i prijateljskoj želji da se Bošnjaci upoznaju iznutra te da se u kompleksnosti svog identiteta
predstave drugima. Pritom, ovoj knjizi ne nedostaje akademskog pristupa. U pokušaju da Bošnjake razumije
iz kulturološke, etnološke, imagološke, antropološke i sociološke perspektive, Zekić je čitaocu ponudio
ogroman broj informacija i pisanih izvora, zajedno s vlastitim promišljanjima i zapažanjima
(Kulturni identitet bosanskih muslimana, Marinko Zekić, “Dobra knjiga”, Sarajevo, 2019. godine, 315 stranica)

Piše: Hamza RIDŽAL zemlji i u svojoj domovini”, piše Zekić, svemu su pripadali onom državnoprav-
hamza@stav.ba ističući da je jačanju te svijesti doprinio nom, duhovnom, kulturnom i civilizacij-
i odnos Osmanlija (ne Turaka, kako ih skom sistemu vrijednosti koji je vladao u
U gu) prema Bošnjacima. Naime, u Bosni i naznakama slabljenja i stagnacije Carstva u
autor pogrešno imenuje kroz cijelu knji-
Osmanskom carstvu. “Usporedo s prvim
Bosni su, piše Zekić, islam prvo
18. stoljeću, tijekom dva stoljeća odbram-
Hercegovini su od prvih dana osmanskog
primili oni Bošnjaci koji su bašti-
prisustva karakteristična odstupanja i pri-
benih borbi u kojima se nisu više borili za
nili “bogumilsku” vjeru, tradiciju
i običaje. Među njima je bilo i bo-
cijama, koja su ovdje bila izraženija nego
stanak i ostanak na tlu Bosne – Bošnjaci,
sanskih velikaša poput Stjepana Vukčića lagođavanja zatečenim prilikama i tradi- njegovu ekspanziju, nego za svoj goli op-
Kosače, koji se nakon primanja islama zvao u drugim osvojenim zemljama. Uvodeći čvrsto povezani sa svojom postojbinom
Ahmed-paša Hersekzade. Autor objašnjava timarski sistem u Bosni, Osmanlije su (podrijetlom, jezikom i tradicijom kao
da su na islam prelazili i pripadnici drugih znale kod sitnih feudalaca preostalih na- znacima svoje narodne samobitnosti), po-
konfesija, bosanski katolici i pravoslavci, kon propasti kraljevstva stvoriti iluziju o stupno izgrađuju poseban stav prema osta-
a taj je proces umnogome olakšalo odsu- održanju tradicije “plemenite baštine”, i lim narodima islamske vjere, sudbinski se
stvo organizirane kršćanske crkve na bo- tako ih materijalno i duhovno animirati s njima razilazeći”, piše autor. On navodi
sanskom tlu. “Katolička crkva (odnosno na prelazak na islam i uklapanje u novu da su Bošnjaci, zbog vjere da se slobodno
Bosna Srebrena) imala je, naime, još od vlast i novi sistem. može živjeti isključivo na vlastitoj zemlji,
1252. godine svoj centar u Ðakovu, a pra- “Još od 1584. godine (kada je uvede- željeli ograničiti osmansku vlast i utjecaj
voslavna crkva (zapravo patrijaršija) nije na u Bosni institucija odžakluk-timara) Porte i sultana na sudbinu Bosne i Boš-
postojala od bitke na Marici 1371. sve do Bošnjaci osiguravaju sebi tako nasljedno njaka svih vjera.
1557. godine, kada je rad Pećke patrijaršije pravo nad svojom zemljom u okviru obi- Nezadovoljni svojim položajem u pro-
ponovo obnovio veliki vezir Mehmed-pa- telji, i pravo da se tu zadržavaju, odnosno padajućem carstvu, u atmosferi velikih
ša Sokolović”, navodi Zekić. ostanu u Bosni poslije vojnog pohoda, ma društvenih nemira poslije neuspjelih re-
Iako je u tadašnjoj svijesti čovjeka etnos gdje morali ići ratovati. To znači da su se formi provođenih krajem 18. i početkom
najčešće bio izjednačen s konfesionalnom poslije svakog rata vraćali u svoju domo- 19. stoljeća, viši socijalni slojevi Bošnjaka
pripadnošću, primjećuje autor, populacija vinu, a nisu ostajali kao drugi, neevropski (age i begovi, ajani i kapetani) sve su češće
Bošnjaka koja je prihvatila islam nikada narodi na okupiranim teritorijama. Otuda izlazili sa zahtjevima za autonomijom, što
sebe nije nazivala Turcima, niti su sebe dolazi bošnjačko vezivanje za Bosnu kao je Porta tumačila kao oblik separatizma. U
smatrali dijelom turskog naroda. “U že- domovinu”, zapaža Zekić. nizu akcija tokom 19. stoljeća, piše Zekić,
lji da se razlikuju od Turaka, naime, oni Bosanski su muslimani, piše autor, sto- Bošnjaci su se pokušavali izboriti za auto-
su osvajače nazivali Turkuše. Posjedovali ljećima živjeli na isti način, u istoj atmos- nomiju i naglasiti svoju državotvornost ra-
su čvrsto uvjerenje da imaju poseban, po- feri i sličnoj tradiciji s pripadnicima isla- zličitim oblicima bunta, koji su se sve češće
vlašten položaj, jer su znali da su na svojoj ma iz reda drugih naroda na Balkanu. Po ispoljavali u vidu oružanih pokreta većih

78 23/5/2019 STAV