Page 60 - STAV broj 311

DRUŠTVO

on iz Modriče. Dvije godine kasnije umrije i Alija, sin Osman-efendi- 1783, kada Hadži Ibrahim spusti u zemlju troje djece: sina Mehmeda
je Defterdarije. Godine 1643. bi zemlji predano tijelo Fadilino, kćeri i kćeri, djevojke, Mejremu i Umihanu. Od tolike boli, pred kojom se
Muhamed-efendije, a 1693. umrije janjičarski aga Abdulah-paša, koji i nebo sklanjaše iza Trebevića, ostadoše samo ti nišani s djevojačkim
“nekoliko godina bijaše muhafiz Bosne”, odnosno zapovjednik sara- kapama izlizanim od milovanja drhtavih dlanova satrvenih roditelja.
jevske ili pak svih tvrđava u bosanskom vilajetu. Sarajevski kadija Ni- Je li taj Hadži Ibrahim onaj Hadži Ibrahim Babić što se sredinom 18.
metulah-efendija iz Uskudara, sin Salahudinov, umrije 1753. godine. stoljeća doseli u Sarajevo s Glasinca te se naseli na lijevoj strani Mi-
Sljedeće godine umrije Abdulah-beg, Ahmed-baša umrije 1751, a dvi- ljacke preko puta Isa-begove zavije pa se cijeli taj kraj prozva po nji-
je godine kasnije Husejin-aga, ćehaja bosanskog valije Mehmed-paše ma Babića Bašča? Iz ove porodice regrutirani su zaimi, muteselimi i
Kukavice. Ovdje je, kazuju, sahranjena i kći vezira Kukavice, Naila, alajbezi, kako to piše Osman Lavić, bibliotekar Gazi Husrev-begove
koja umrije 1757. godine iznenadnom smrću jer “najednom puhnu biblioteke koji se bavio rukopisima ostalim iza Mustafa-paše Babića –
vjetar koji uništava i prinese tu svježu ružu u ružičnjak raja”, kako onog što je ustao s Husein-kapetanom Gradaščevićem i u kojem bun-
to piše na nišanu. džijski duh nije umro ni za dvadeset godina pa ga Omer-paša Latas
Kuga ostavi svoj trag i na ovom groblju. Djevojku Nefisu poko- optužuje da je u dosluhu s vođama pobune u Posavini, hapsi ga i, u
sila je 1797. godine, a sljedeće godine umori i dvogodišnjeg Mura- velikoj grupi sarajevskih uglednika, okovanog, protjera u Anadoliju,
ta, sina Abdulahova. Iste te godine i Abdi-aga spusti u zemlju svog a za njim i cijelu porodicu koja ga naredne godine sahrani u Bursi.
sina, kojem kuga zađe pod pazuho i pokosi ga kao da ga nikada nije Evo, leži ovdje i Omer-beg Babić, sin Hadži Ibrahimov. Umrije 1821.
ni bilo. Ali, najtužnija godina nad ovim mezarjem zasigurno je bila godine Smrt ga zateče kao sarajevskog muteselima i alajbega bosan-
skih spahija, a proslavi se sedamnaest godina prije smrti, gušeći po-
bune u Siriji. Leži ovdje i Merjema, kći Seida Omer-bega Babića, a
umrije 1837. godine. Nakon te godine, ne spustiše ovdje ni jednog
od ove loze Babića, jer sljedeći koji napusti ovaj svijet, i svi iza njega,
nađoše smiraj u dalekoj Bursi.

NAPISI NA NIŠANIMA
Ovdje je sahranjeno i dvoje djece velikog vezira Huršid-paše,
koji je poslije imenovan za bosanskog valiju, te je slao vojsku u Sr-
biju protiv ustanika Miloša Obrenovića, a fra Grga Martić piše da je
VAŠ PARTNER U IZGRADNJI “omekšao ponašanje bosanske vlade prema austrijskoj stvari u Bo-
sni” i da je četiri godine vladao mir. Godine 1852. umrije Nasiha-ha-
numa, koja se najvjerovatnije udala u Sarajevu pa ostala ovdje, a tri
godine kasnije i sin Muhamed Asim-beg. Još jedan dobri bosanski
valija ostavi ovdje svog roda. Leži ovdje Šerif Mustafa Nail-beg, sin
muderisa Šerifa Mahmud-bega, brata Šerifa Osman-paše, u narodu
poznatijeg kao Topal-paša.
U decembru 1786. godine Sarajevo sahrani ovdje svog kadiju
Mahmut-efendiju Edrenevija, glasovitog Hatibovića, a “oslonac cije-
njenih kadija sarajevskih, mula gospodin Sijahi Mehmed-efendi Bur-
sevi” umrije 1792. godine. Osman Nuri-paša, mušir ili kapudan-paša
ili feldmaršal bosanskog ejaleta, “pravedni vlastodržac”, spusti godi-
ne 1845. u hladnoću kabura svoga maloljetnog sina Rifat-bega, a tri
godine kasnije leže ovdje i mula Salih, sin Osmanov, koji je “38 go-
dina bio mujezin u Carevoj džamiji”. Tri godine nakon mula Saliha,
sahraniše Azmi-efendiju, bosanskog deftera, a njegova porodica mu
od kamena miljevine isklesa sarkofag i nišan s fesom na kićanku. Iste
Kimeel d.o.o. godine “preseli u vječnost Zafera-hanuma, poštovana kći Omer-paše,
Džemala Bjedića 182, Sarajevo visokog mušira carske rumelijske vojske”, i Sezaiji-efendija, koji je
“u mladosti došav iz Edirne” i kostima svojim zasija zemljicu bo-
Tel: +387 33 464-105,789-926 sansku. Izdaleka u Sarajevo dođe i Sejid Mehmed Sejid-efendija, i to
“kao malije baš-katib bosanskog ejaleta i tu umro 1854”. Pet godina
Fax: +387 33 789-925 kasnije, u sedamdesetoj godini umrije Hadži Muhamed Zildžić, sin
Mob: +387 61 574 462 Hadži Salih-age, i bi pokopan ovdje. Godine 1872. pokopan je ovdje
“mektubdžija bosanskog vilajeta Salih-beg, sin bivšeg nadzornika me-
kimeel@bih.net.ba www.kimeel.com dicinske škole Abdulaha Menla-bega” i mnogi još članovi uglednih
sarajevskih porodica. n

60 19/2/2021 STAV