Page 61 - STAV broj 311

APOKRIFNI FRAZARIJ

Dogodi se da te neka uspomena opsjeda

NIKAD VIŠE NEĆU OTIĆI

TAMO GDJE NISAM BIO

Neki ljudi vole sebi slati razglednice. Mnogo je karata koje nisam
Piše: sam sebi poslao. Jedanput sam pomislio zašto nisam kao moj lik
Irfan HOROZOVIĆ Sulejman Jakubović (iz romana koji je živio u mojoj glavi) poslao
sam sebi kartu da to sve zapamtim. Nisam. Jer nisam imao gdje.
Ipak, zapamtio sam. Slike su žive u mojoj glavi.

aradoks? Naravno da nije. Čežnja imao četiri imena iako smo ga svi osje- Uvijek sam se čudio zašto se lijepi
uvijek stiže prije stope. ćali jednim (a u tim nazivima sve je to crno-bijeli film zove Kako je bila zelena
Nisam mnogo toga želio izvan nedostajalo). moja dolina. Na kraju filma ti se čini da
Ponog što sam doživio. Ipak je Odgovarao sam na profesorova pitanja zaista vidiš zelenu dolinu. Kao u pozna-
to impresivna lista. Za mene, naravno. i bio siguran da govorim pravi odgovor toj anegdoti o engleskoj travi: “Kakva je
Nekima bi, koji imaju drukčije poglede sve dok po njegovom licu nisam shvatio to trava, neka posebna?” “Ne, to je obič-
na svijet, vjerovatno izgledala jadna. To da nešto nije u redu. Dok sam govorio i na trava, međutim, četiri stotine godina
je njihov problem. Dogodi se da te neka gledao izraz njegova lica, razmišljao sam šišanja pretvara je u to što jeste.”
uspomena opsjeda. Dan. Noć. Čak i duže. o tom. Sve je jasnija bila neka odioznost u Neki ljudi vole sebi slati razgled-
Ne možeš to objasniti, ali ona je tu, vrti sljedećim pitanjima. Govorio sam isprav- nice. Mnogo je karata koje nisam sam
se, živa i nešto ti govori. no, znao sam to, ali termini koje sam ko- sebi poslao. Jedanput sam pomislio za-
Često je trenutak neispisana pjesma. ristio očito nisu bili ono što je želio čuti. što nisam kao moj lik Sulejman Jaku-
Visoki grad u Meksiku. Skrivene slike u Da stvar bude još paradoksalnija, on je bović (iz romana koji je živio u mojoj
stijenama Afrike. Tajni hram na Dalekom bio iz tih prostora gdje se tako govorilo. glavi) poslao sam sebi kartu da to sve
istoku. Zvijezda bolesti, i sama stara i bo- Međutim, sad je govorio drukčije. Iako zapamtim. Nisam. Jer nisam imao gdje.
lesna, neprekidno me podsjeća da neću u filozofiji oduvijek postoje animoziteti, Ipak, zapamtio sam. Slike su žive u mo-
ponovo vidjeti ono što sam vidio kao kraj ovaj je bio poseban. Animozitet prevodi- joj glavi. Iako su poštari pouzdani čak i
jednog puta. Zaboravljena sumerska priča. laca i tumača značajnih djela. kad ih ne trebaš.
Jedan od romana Augusta Šenoe poči- Razmišljao je šta da učini sa mnom. Postoji čitav niz interaktivnih aneg-
nje s dramatičnim bojanjem vrata u crno Dosjetio sam se i počeo naglas prevoditi dota koje su zapravo vježba razmišljanja.
prokletog izdajnika. Tako bar govore sudi- prijevod filozofske knjige o kojoj je bila Zapamtio sam kao jednu od najupečatljivi-
onici njegove priče. Osupnuo sam se kad riječ. S njemačkog originala koji znaju svi jih onu o dva brata, od kojih jedan govori
sam to pročitao. Riječ je bila o jednom na svijetu i gdje je sve jasno. Nikad nije istinu, a drugi neprekidno laže. Problem
od mojih predaka. Volio sam istraživati. bilo teže prevoditi sebe. Lakše bismo se je u tome što je njihova kuća na mjestu
Pitao sam jedanput za porijeklo Zuhru, razumjeli na nekom drugom jeziku gdje gdje se razdvajaju putevi. Jedan vodi ka
majku moje majke. Zvali smo je Majka. je filozofsko iskustvo i utemeljeno te ne nastavku puta, a drugi u opasnost. Ne
Kazala mi je tad da je to zabilježeno u bi moglo doći do nerazumijevanja kao na znamo kojeg ćemo brata sresti. I kako
narodnoj pjesmi i da je priča o tom kako našim katedrama. On sam očito je dobro sad saznati koji je pravi put?!
se naš predak rastao od konja dala ime poznavao prevodioca knjige. I, još očitije, Nevjerovatno, ali jedanput sam doži-
odžaku u kom se rodila i gdje je odrasla. nije se slagao s njim. vio nešto slično.
Kao što je to često slučaj, nešto je Mnogo godina kasnije poseban trenu- Išao sam bolničkim hodnikom i nai-
bilo istina, a nešto ponešto izokrenuto, tak. Stojim u blizini mjesta gdje je knjiga šao na njih dvojicu. Bili su isti. Nisi mo-
ali dovoljno vidljivo da se mogao prepo- koje se sjećam napisana. I promovirana. gao znati koji je koji.
znati historijski uzorak. Još više sam bio Na predavanjima i u diskusijama. Citira- – Kud si pošao?
nekako dotaknut kad sam stajao na tom ne su tu i mržnje, naravno. Jer nikad ne – Htio sam do kafomata... šta bi ka-
istom mjestu, bez obzira na to što ga je postoji samo jedan filozof. zao tvoj brat kad bih ga pitao gdje je? –
vrijeme promijenilo, tako da sam mogao Što je onaj drugi žešći, povećavaju se upitah jednog iako sam gledao u drugog.
i sjediti, piti svoj crni napitak i gledati u izgledi da će napadnuti postati veći. Upra- – To ti je... – odgovarali su ubrzano
ta davna vrata. vo je tako bilo i u ovom slučaju. Stvarnost obojica.
Dogodilo se nekad na ispitu iz filo- me nakon tog ipak poziva u šumu, u šum- – Hvala.
zofije. Bila je u pitanju jedna od najvaž- sku krčmu s poznatim jelima od divljači Izišao sam i otišao na suprotnu stranu
nijih knjiga novijeg doba. Čitao sam je i, i svega onog što uz to ide. I trenutak ima od onog što su rekli. I, naravno, bio sam
uz bilješke, pročitavao na jeziku koji je svoje hirove. u pravu. n

STAV 19/2/2021 61