Page 65 - STAV broj 311

jedan profesor, povikao
je: ‘Zar i tebe angažira-
še?’ Rekoh mu da nisu,
nego pomažem ovom jad-
niku kome je duša u nosu.
‘A tvoji učenici su im ovo
zadali.’ Komandirali su im
neki naši ljudi koje su oni
za to instruirali. Jedan od
njih bio je i izvjesni Budi-
mlić, te Bolero. Ubijali su
i bračne parove Bošnjake.
Tako smo 17. augusta 1992.
godine u Kurbegovoj štali
našli tijelo Brace Crnovića,
a nakon sedam dana Sava
je izbacila tijelo njegove su-
pruge Senade. Strijeljali su ih između dva
čamca na Savi. Na identifikaciju Senadi-
nog tijela išli smo njena svekrva i ja. Ja
sam držao zastor dok je svekrva ogasuli-
la snahu. Kad je završila s gasuljenjem,
donio sam joj ćefine da merhumu u njih
zamota. Potom sam joj klanjao dženazu.
Sve to posmatrali su srpski vojnici koji su
stajali na obali Save, nedaleko od nas. Po-
zvao sam ih da mi pomognu iznijeti kov-
čeg, međutim, niti jedan se nije odazvao
tom pozivu. Potom sam otišao do Bolera,
koji mi je izašao u susret i poslao nekoli-
ko ljudi da mi pomognu iznijeti kovčeg i
Ostao uz svoj ukopati merhumu. Od 1991. do 1995. na
narod: Besim području Bosanske Gradiške klanjano je
ef. Šeper 348 dženaza. Uz one koji su ubijeni od
strane srpskih vojnika, četnika, ubrojani
su i oni koji su umrli uslijed ratnog stre-
“Najteži moment u ratu bio je kad svom bijesu. Potom su mi predložili da i sa i prirodnom smrću.”
su nam srušili džamije u gradu. Supru- ja, skupa sa suprugom i kćerkom, preno-
ga, kćerka i ja bili smo u imamskoj kući, ćim u komšiluku, ali sam odbio. Spavao SVAKI BOŠNJAK BIO JE U
koja je dvadesetak metara bila udalje- sam u imamskoj kući, svjestan svih rizika. NEPOSREDNOJ OPASNOSTI
na od džamije, kad su minirali džamiju. Kad sam vidio šta je bilo od munare, I tu nije bio kraj efendijine priče o
Kad su srušili džamiju, od detonacije je da se srušila na džamijski dio, pomislio stradanju Bošnjaka u Bosanskoj Gradiš-
naša kuća bila skroz devastirana. S kro- sam da sam negdje na nekom drugom ci. “Svaki Bošnjak je bio u neposrednoj
va je palo preko 150 komada crijepa. Kad dunjaluku. Prije miniranja džamije ne- opasnosti. U svakom momentu srpski na-
smo izašli na hodnik, vidjeli smo nebo, što tepiha i ćilima pokrali su i odnijeli. oružani vojnik mogao je ubiti Bošnjaka
krova na tom dijelu nije bilo. Potom smo Ono što je ostalo prenio sam u učionicu u kojeg je htio i kako je htio. Od Bošnjaka
sletjeli u dvorište i naglas zajecali. Tom imamskoj kući. Sutradan smo džematlije na radnoj obavezi bile su formirane gru-
prilikom moja kćerka, koja je tada ima- i ja napravili akciju i prekrili kuću i u uči- pe koje su suprugama Roma koji su išli u
la 16 godina, upitala me: ‘Babo, srušili onici napravili prostor za klanjanje, mali njihove jedinice morali cijepati drva. Bilo
su nam i džamiju i munaru. Hoćemo li mesdžid. Tu smo cijeli rat klanjali džumu je i Bošnjaka koji su bili u srpskoj vojsci.
i mi ići?’ Odgovorio sam joj: ‘Ne, kćeri i teraviju. Uprkos takvom stanju, tokom Među oko 700 srpskih poginulih boraca
moja! Mi ostajemo ovdje jer će naše do- rata klanjali smo sve džume. Čak sam imao iz Bosanske Gradiške bilo je i desetak koji
bre džematlije, uz Allahovu pomoć, iz- i mektepsku obuku. Pokupio sam djecu su imali bošnjačka imena. Oni su najvi-
graditi još ljepšu.’ Jedna komšinica čula s ulice. Mnoge moje džematlije govorile še ginuli na ljutoj Krajini i na Vozućoj.
je naše jecaje i pozvala policiju misleći su: Dok u gradu vidimo Besim-efendiju, Jedan naš Bošnjak stolar imao je obave-
da smo povrijeđeni. Kada su došli, s uli- i mi ćemo ostati. Ja sam svaki dan marši- zu da pravi sanduke za njihove poginu-
ce je jedan policajac vikao: ‘Ima li tamo rao ulicama Bosanske Gradiške, obalom le borce. Nikad nisu pravili kolektivne
povrijeđenih?’ Odgovorio sam im, kada Save, da me naši ljudi vide da sam tu. Čak sprovode, nego bi ukopavali pojedinač-
su prišli bliže, da ima povrijeđenih. Oni sam viđao naše ljude robijaše, koji su bili no, da ne bi imalo negativne konotacije
su potom pitali ko je od nas povrijeđen. u radnoj obavezi, a jedan od zadataka bio među narodom.”
Rekoh im: ‘Ja sam povrijeđen! Iznutra! im je da čiste ono što je porušeno, a po- Besim-efendija i danas rado vozi bi-
Srušili ste nam džamiju i time ste mene rušeno je sve ono što je bilo bošnjačko, cikl. U hodniku ima dva bicikla, jedno za
i sve moje džematlije duboko povrijedi- posebno u Čardaklijama. Znao sam uzeti grad, a drugo za duže relacije. Dnevno, u
li!’ Upozorili su me da pazim šta govorim, lopatu od nekih naših robijaša da ih ma- prosjeku, biciklom pređe po petnaestak
ali nije mi palo napamet da ustuknem u kar malo zamijenim. Kad me je tako vidio kilometara. n

STAV 19/2/2021 65