Page 20 - STAV broj 191

BESPUĆA INTERNETSKE ZBILJNOSTI

Patuljasti divovi
njihove stranke

Čudan je nesrazmjer između broja glasova i mandata koje je pokušaji legitimiranja plana da Naša stranka, iako minorna, sa
osvojila Naša stranka i ogromne medijske pozornosti koja joj samo 5% glasova osvojenih na nivou Federacije BiH, u okvi-
se ovih dana pridaje. Medijski prostor otvoren njenim visokopozi- ru planirane koalicije, uz određene radikalnije kadrove SDP-a,
coniranim članovima da drve o svemu, od formiranja vlasti pa do diktira i zadaje ideološki kurs buduće Vlade Kantona Sarajevo.
aktuelnih dnevnih tema, pokazuje nam da je na sceni određena
dihotomija između onoga što je stvarno na terenu i onoga što bi
nam određeni centri koji upravljaju medijima željeli prikazati kao
stvarnost. Takva promocija očigledno služi da bi se Naša stran-
ka, treća po broju osvojenih glasova u Kantonu Sarajevo, šesta
u Federaciji BiH, i tek deseta na nivou Bosne i Hercegovine, pri-
kazala politički važnijom nego što ono zaista jeste, a, prije svega,
da bi se dalo na relevantnosti i Našoj stranci i onome što ona,
barem za one koji je medijski promoviraju, predstavlja u ovom
političkom trenutku. A to je, u prvom redu, šansa da većinski
bošnjačkim Sarajevom upravljaju stranke koje u političkom pro-
gramu ne samo da nemaju bilo kakvu politiku zaštite bošnjačkih
nacionalnih interese nego su, štaviše, suštinski suprotstavlje-
ne samom postojanju ideje njihovog postojanja. Otuda i ovakvi

UZePeovski nervni slom uživo
Čini se da je vlasnik i glavni urednik porta-
la Poskok Ivan Šušnjar, inače nesuđeni – za Komšićev izbor, koji je za Šušnjara najcr- Hercegovinu”. Nevjerovatno, ali Šušnjar optu-
konzul i rezidentni medijski ekstrem, doživio nji fašizam, krivi su Bošnjaci kao kolektiv, koji žuje i strane, ali i hrvatske medije za neku vr-
neku vrstu nervnog sloma. I to dok je pisao su, prema Šušnjaru, trenutno jedini narod u stu zavjere šutnje, a u svemu vidi prste stranih
tekst za svoj portal. U članku KOMŠIĆLUK: Evropi koji “majorizira i bira dva predsjedni- nevladinih organizacija koje su dio neke vol-
Dio BIH zbog kojeg su najveća svjetska ime- ka”. Pasivno-agresivni Šušnjar, pokušavajući šebne “duboke države”, vjerovatno sorošev-
na novinarstva, odlučila prodati obraz Šušnjar da izmisli hrvatsko mučeništvo, tvrdi i to da je skog tipa. I tako dalje i tako dalje. Šušnjarov
je ispoljio nevjerovatne količine šovinizma, ali Komšićev izbor legitimizirao separatizam, ali i tekst zvuči ponajviše kao nešto što je izašlo
i dotakao neslućene dubine teorije zavjere, ubio posljednje tragove ljubavi HDZ-ove po- iz ratne redakcije SRNE, i to nakon naročito
kakve vjerovatno nisu viđene od završetka litike prema Bosni i Hercegovini. Zaboravlja, teškog poraza na bojnom polju. Kulturološki
agresije na Bosnu i Hercegovinu čak ni kod valjda, tzv. Jelavićevu “samoupravu”, koju je šovinizam, nakaradna interpretacija i reinter-
neslužbenih bošnjačkih prvaka u toj sportskoj prije gotovo osamnaest godina međunarodna pretacija stvarnosti, zanemarivanje činjenica
disciplini – Svena Rustempašića i Muhameda zajednica morala zaustavljati oklopnim vozilima, i apeliranje na najniže vrste emocija, demoni-
Borogovca. U svom paranoičnom tekstu Šuš- ali i izuzetno konfliktnu, antidržavnu i antiboš- zacija političkih neistomišljenika zbog njihove
njar posuđuje teze Radončićevog malog od njačku politiku vođenu u protekle četiri godine nacionalne i religijske pripadnosti, ali ponajviše
palube, Nedžada Latića, pa tvrdi da je navod- mandata Dragana Čovića. Šušnjar, naravno, abnormalna i vulgarna histeričnost ovog, ali i
nu izbornu krađu, na osnovu koje je Komšić, takve činjenice ne priznaje, pa katastrofalnu ostalih Šušnjarevih tekstova, nominira ga za
kojeg Šušnjar naziva “Bakirovim janjičarem”, Čovićevu politiku servilnosti velikosrpskom nasljednika i glavnog zastupnika fenomena me-
pobijedio Dragana Čovića, organizirala SDA projektu i bezrazložnog provociranja Bošnja- dijskog djelovanja poznatog kao “šagoljanje”.
kroz Islamsku zajednicu te da je ta stranka, ka naziva “vraćanjem vjere Hrvata u Bosnu i
kao partija “bošnjačkih sunita”, usput pokra-
la i “sekularne bošnjačke stranke”. Šušnjar u
tome vidi i prste ne samo “odlazeće američke
administracije” nego i zavjeru najuglednijih za-
padnih medija koji se, prije svega zbog boš-
njačke nacionalnosti svojih lokalnih dopisnika i
saradnika, stavljaju na stranu “majorizirajućeg
muslimanskog radikalizma”. Za Šušnjara, glav-
nokomandujući ovakve ugrozbe kršćanskog
puka nije čak ni Bakir Izetbegović, nego turski
predsjednik Erdoğan lično. No, Šušnjar ne staje
na optužbama za “individualnu odgovornost”

20 1/11/2018 STAV