Page 37 - STAV broj 191
P. 37
TUZLA MIGRANTIMA NIJE OSIGURALA NI TOALET
Gradske komunalne službe migrantima nisu osigurale ni minimum higijenskih uvjeta. Na
apele i molbe da se postavi mobilni toalet, a koje su volonteri uputili na više različitih vla-
dinih i nevladinih adresa, niko nije odgovorio. Da ne govorimo o kupatilima u kojim bi se
mogli umiti ili okupati...
“Ljudi koji dođu u Tuzlu, izbjeglice koje čekaju svoju registraciju, nemaju toalet. Toliko o
poštivanju ljudskog dostojanstva”, ogorčen je Suljić.
pomoć mobitela i navigacije informiraju, a Nihad Suljić
bez toga bi bili izgubljeni. Ima i onih koji
misle da se u Tuzli nalazi neki kamp pa se “Ovo što mi radimo jeste neka solidar-
pribojavaju da će se, ako im se pomogne, nost. Međutim, ovome treba institucional-
“migranti navaditi”. Suljić ističe da sve no pristupiti. Neku noć je na autobusku
ovo vrijeme nije čuo da su migranti iza- stanicu došla jedna desetočlana porodica.
zvali jedan jedini incident ili neugodnost. Među njima je bila beba od svega neko-
liko mjeseci. Na svu sreću, jedna im je
Francuske i nekada se spojiti sa svojim Na pitanje o čemu s migrantima raz- organizacija ustupila svoj prostor pa su
porodicama. Katkad im i osmijeh mnogo govara nakon što im preda hranu, odgo- prespavali u toplom do otvaranja Službe
znači, a tek jedna jabuka ili marka, hljeb, vara da ih uglavnom pita ko su i odakle za poslove sa strancima. Za ova tri-četiri
čarape... Količina nije bitna, važno je tre- dolaze. Nema potrebe pitati ih gdje idu. mjeseca apelirao sam i kod općinskih, i
tirati ih humano i ljudski, poštovati nji- To se već zna. Iz Tuzle idu ka Sarajevu, kantonalnih, i državnih nivoa vlasti da
hovo dostojanstvo. Jedna jabuka, marka a zatim prema krajnjem zapadu Bosne i nešto učine, ali nikakav odgovor nisam
za kupovinu pet kifli ili pozdrav pokazuju Hercegovine, u Bihać, odakle će pokušati dobio. Ljudi dolaze. Nisu svi ni registri-
da ste na strani tolerancije, i to je u ovim da prijeđu granicu s Hrvatskom. rani. Dolaze, prolaze... Često se oni pozi-
vremenima luksuz”, priča naš sagovornik. vaju na grupu od 120 ljudi koja je ovdje
POLICIJA OSVJETLALA OBRAZ TUZLI došla. Bila je to velika grupa pa im je bila
Jabuku ili marku ne spominje slučajno. i zanimljiva, ali bude njih i mnogo više
Prije nekoliko sedmica, kada se umoran, “Zaista je svaki susret emotivan na svoj od 120, a dolaze bez saznanja i u manjim
ali zadovoljan i ispunjen vraćao sa stani- način. Do sada je bilo i suza, i smijeha, i grupama. Pitajte ljude koji prodaju karte
ce, gdje je prethodno nahranio i ispratio straha. Posebno bih izdvojio upoznava- na autobuskoj stanici koliko ih se proda,
osamdeset migranata – Afganistanaca, nje s jednom afganistanskom porodicom. onda će vas to itekako zabrinuti. Jedino
Sirijaca i Pakistanaca – među kojima je Imali su dječaka Azera, koji je ukrao moje pozitivno iskustvo koje sam imao jeste
bilo i troje djece, vidio je stariju komši- srce. Njegove vesele, crne oči nemoguće naša, tuzlanska policija. Svaki put kada
nicu oslonjenu na kapiju. Pozdravio ju je zaboraviti. U molitvama mi je. Zadivi ih nazovem, oni se profesionalno i etič-
je, a ona mu je mahnula rukom i kazala me svaki put njihova empatija i dostojan- ki odazovu i pristupe im humano. Izbje-
da čeka kada će on naići. stvo. Sreo sam muslimansku porodicu s glice su mi mnogo pričale o tome da se
troje djece koja govori samo farsu jezik. U godinama susreću s policijom, ali da na
“Žurio sam mahalskim putem prije putu su se upoznali s mladim kršćanskim ovakvu profesionalnost još nisu naišli.”
akšama, ali kada me zamolila za uslugu, bračnim parom, koji se od njih više nije Poslije nedavnih demonstracija u Bi-
nisam mogao odbiti. Kazala mi je: ‘Ti ideš odvajao. Sve vrijeme im pomažu. Prevode haću i zbivanja na Graničnom prelazu
izbjeglicama, a ja nemam puno para. De im, nabavljaju pelene, pomažu im ponijeti Maljevac, Suljića mnogi pitaju hoće li
im naberi jabuka u bašči pa sutra podijeli.’ dječije stvari ili ugrijati mlijeko za bebu. nastaviti pomagati migrantima i izbje-
Te večeri sva ljudskost stala je u ceker.” Dok je svojoj prijateljici pomagala da na- glicama. Njegov odgovor i više je nego
mjesti hidžab, ta mlada kršćanka iz Irana jasan: “Nisam bio u Bihaću, ali znam da
S druge strane, navodi naš sagovornik, kazala mi je da ih je nevolja zbližila, da su je tamošnji kamp pakao. Razumijem i gra-
ima i građana koji imaju velike predrasude, svi u istom problemu, a imaju iste snove i đane Bihaća. Oni ne protestiraju protiv
pa ga pitaju kako to da ovdje dolaze ljudi iz ciljeve. Nebrojeno puta svjedočim suosje- migranata, nego protiv nerada i nemara
Indije, naprimjer, kada tamo nije rat. On ćanju koje ovi ljudi imaju”, navodi Suljić. nadležnih. Naravno da ću nastaviti da
im odgovara da su mu migranti pričali da pomažem, to je moja građanska, ljudska
naoružane grupe upadaju u njihova sela, U jeku velike migrantske krize na i vjerska dužnost. Postupam u skladu s
pljačkaju, siluju, ubijaju i pale. Postavljaju Balkanu 2015. godine, kada su hiljade načelima prema kojim i živim.” n
mu i sarkastična pitanja o novim mobiteli- migranata svakodnevno u pokušaju da
ma koje migranti nose, a on im objašnjava se domognu Evropske unije zaobilazile
da im je mobitel važniji od hrane jer se uz Bosnu i Hercegovinu, brojne humani-
tarne i nevladine organizacije tvrdile su
da su spremne za prihvat migranata ako
se odluče da krenu kroz našu državu. Na
istočnoj granici neko vrijeme bili su po-
dignuti i šatori, no migranti su se odlučili
da radije idu preko Srbije, Mađarske ili
Hrvatske. Sada, kada bi trebali reagira-
ti, iste te nevladine organizacije i vlasti
uglavnom šute pokušavajući ignoriranjem
riješiti problem koji dolaskom hladnijih
dana postaje sve veći i teži.
STAV 1/11/2018 37
