Page 74 - STAV broj 421

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Noći su, kao i priče, vječne

OTKRIĆA IZ VRTA I VOĆNJAKA

Stare porodične fotografije i nalazi iz zemlje s njihovim mirisima i iskrivljenjima uvijek su sudjelovali u mojim
pričama kao neki nemušti savjetnik. A pisao sam ih i pričao čitav svoj život. Ponekad je sve to bilo u ogrtaču
noći, što je, kako nam iskustvo govori, medij pripovijedanja.
Pitam se je li to jedan od uvoda u poetički svi- umirućih carevina, i samima sebi nejasne jezdeće
jet tih priča i navodim kao primjer Lice. osvajače, i boleštine, i požare? Zašto se ne smire i
U jednoj od prvih slavenskih provala, zajedno ne raziđu sve te vojske? Bilo bi lijepo živjeti ovdje.
sa avarskim ljutim konjanicima, koje su sa sjeve- Uzeo je djevojčinu ruku i stavio je na svoje
ra, iz Panonije, dosezale čak do Salone, zadesio srce. Rekao je jednu riječ i ona je naivno pono-
se i dugokosi stasit mladić u zakrpljenoj kožnoj vila, a od te riječi su joj bila puna usta kao da je
Piše: odori, sa nesigurnim štitom i čvrstim kopljem i progutala sladak, neobičan zalogaj.
Irfan HOROZOVIĆ sa pripasanim vizantijskim mačem za pojasom. Starješina ga je sutradan pozvao.
Od roda više nije imao nikog, samo za spomen Oko njega su stajali svi, a djevojka, kćerka
io sam mali dječak kad se to dogodi- taj mač koji je uzeo kaznivši ubice svojih rođaka njegova, sa strane.
lo. Odrasli momci iz komšiluka igrali su čiji su zapaljeni čamci još uvijek plovili Dunavom, – Djevojka Ljubav će biti tvoja žena – rekao mu je.
na male golove kad je jedan povrijedio pretvarajući se u pepeo mnogo prije dalekih, dje- Bezimeni se osmjehnuo. Ona riječ je postala
Bnožni prst. Ništa čudno jer su igrali bo- dovskih močvara. Prišao je skupini srodnika po ime djevojke. Koliko će još riječi biti... Doći će i dru-
sonogi. On se zagledao u nešto, a onda počeo jeziku i dalekom ognjištu i otad je u svim bitkama gi, ostavit će mač i koplje, govorit će riječi, a oružje
galamiti i sašaptavati se, objašnjavati. Rukama i jurišima bio prvi, osjećajući sve veću snagu u uzeti samo onda kad bude trebalo braniti ovu zemlju.
je razgrnuo zemlju oko šiljka koji ga je povrijedio, ruci koja je držala oružje i sve veći umor u srcu. Starješina je bez riječi donio svoj zlatni šljem,
a zatim su svi počeli kopati. Na prelazu rijeke zadobio je nekoliko lakših koji su nosili njegovi pređi, velikaši mezejski i koji je,
Zapovijedao je kao nalaznik, nikako kao rana, ali je neometano hrlio naprijed, uzvodno, kao maska, pokrivao čitavo lice ratnika. Polahko ga
povrijeđeni. dolinom koja se sve više sužavala. Čitav ovaj je, uz odobravanje prisutnih, stavio na glavu Bezime-
Svi smo se okupili i gledali. predio bio je slabo naseljen, sa ruševinama rim- nog. Začudo, pristajala je kao da je za nj izrađena.
Iz trenutka u trenutak bilo je sve jasnije da je skih stanica, sa tragovima mnogih logora. Nije U tom trenutku je nastala uzbuna. Jedan mladić
u pitanju sječivo koje je tu ko zna otkad. bilo čak ni čarki do naglog velikog sukoba ovdje, je uzbuđen dotrčao i javio da dolazi vojska. Ljudi
Razrovali su izuzetno brzo sve oko sječiva i gdje se dolina sasvim suzila u kanjon, i gdje je su se brzo povlačili u šume, visoko gore. Bezime-
nalaznik je trijumfalno izvadio staru sablju s ne- sad ležao, polumrtav, u krugu od pet mrtvih car- ni je stajao dok ga je starac s razumijevanjem dr-
vjerovatno vješto izrađenim branikom. Prepoznali skih plaćenika koji su ga bili opkolili. žao za ramena, zagrlio i potom krenuo za svojima.
smo se je iz filmova koje smo gledali u nekom Bilo bi lijepo živjeti ovdje. Dosta je bilo krvi. Bezimeni je sišao do same rijeke, sjeo na jedan
od naših kina. Misao što mu je nemušta usporavala ruku najed- zid Castre i čekao. Osjećao je radost zbog zlat-
I bilo je jasno da je stara kao i filmske priče nom je bila potpuno jasna. Osjetio je dodir. Jedva nog šljema na glavi i nije ga skidao. Kroz proreze
u kojima je sudjelovala. je, godinama, podizao očne kapke da bi vidio tri za oči svijet mu je bio još neobičniji. Osjećao je
Nalaznik ju je podigao ponosno, napravio neko- lelujave djevojke iznad sebe i zatim utonuo u mrak. kako ga ova zemlja ispunjava svetom strepnjom i
liko ritualnih pokreta, a onda radostan otrčao kući. Bilo bi lijepo živjeti ovdje. kako će ostati ovdje, vječno ostati. Htio je pozvati
Nisam prestao razmišljati do danas otkud Probudio se osjećajući prijatan svrab na prsi- i druge da to učine. Ima mjesta za sve. Šume su
ona u našem dvorištu. ma. Sav je bio uvezan kožnim kaiševima ispod kojih pune divljači i plodova, zemlja samo čeka da je
Kasnije sam, već odrastao, našao pušku s su šuštale trave neobičnog mirisa i caklila se mrka neko dotakne i da počne rađati.
bajonetom, zahrđalu, ali posve sačuvanu, oči- mast. Jedna djevojka je bila iznad njega. Pljesnu- U daljini se pojavio konjanik. Samo jedan.
gledno iz austrougarskih vremena. la je rukama kad je otvorio oči. Nije mogao da se Konj mu je hramao. Drugi su možda već otišli.
Kad sam našao bodež, sve mi se rasvijetlilo. odvoji od njenih bliskih zjenica u kojima je čitao ra- On kasni. Ništa za to. Kazat će njemu. Otići će s
Keltski. Japodski. Ili mezejski, što je bilo najlogičnije. doznalost bez straha. Ona svrnu pogled i on vidje njim do onih s kojima je došao u ovu zemlju i koji
Još kasnije sam našao i kuburu. Možda su joj ljude koji su se kretali okolo, u svom svakodnevnom samo traže mjesto gdje će moći živjeti. To je ta
muzejski stručnjaci mogli povratiti nekadašnji izgled, poslu, ne obraćajući pažnju na nj. Kamene ograde zemlja. Dalje je kraj. Dalje je more.
ali iz mnogih razloga to je bilo malo vjerovatno. su govorile da su već dugo tu, a odjeća i oružje Konjanik je bio Avar. Jahao je sporo, nezadovo-
Nisam tad bio svjestan da se suočavam s da nisu plaćenici ni drugi vojnici s kojima se borio. ljan što je konj ozlijedio kopito. Zapazio je čovjeka
nedopričanim svojim pričama. Kad se pridigao, zapali su ga teški poslovi, koji mu izlazi na put, u šljemu, s maskom koja mu
Ipak, nikad nisam prestao misliti o njima. ali uskoro su ga primili posve kao svoga. Isticao prekriva lice. Potegao je sjekiru i nagnao konja u trk.
Osobito mi je to bilo jasno u vrijeme kad sam se u lovu i starješina ga je prihvatio kao sina koji Bezimeni je bio iznenađen. Konjanik je jurio
pisao i objavljivao banjalučke priče koje su kora- se vratio. Zvali su ga Bezimeni. Jednom ga je na nj kao da ga želi ubiti. U čemu je greška? Da
čale kroz vremena, povezane ili ne. starac poveo duboko u šumu i pokazao mu gro- li Slaveni i Avari sad ratuju? Prošlo je tako malo
Stare porodične fotografije i nalazi iz zemlje bove pradjedova. Nekad je to bilo mnogoljudno vremena. Konjanik je bio sasvim blizu. Bezimeni
s njihovim mirisima i iskrivljenjima uvijek su sudje- ilirsko naselje i ljudi ovdašnji trgovali su od mora je potegao koplje i pogodio ga u grudi. Konj se
lovali u mojim pričama kao neki nemušti savjetnik. do sjevernih naselja na velikoj rijeci. Ratovi, po- propeo i bolnim kopitom pogodio Bezimenog u
A pisao sam ih i pričao čitav svoj život. hare i odmazde različitih vojski i gospodara zbili lice. Udarac je bio toliko jak da je kopito sljubi-
Ponekad je sve to bilo u ogrtaču noći, što je, su ih u ove šume gdje su se krili kao u njedrima lo masku do svake pore u licu, a zatim je naglo
kako nam iskustvo govori, medij pripovijedanja. rodne zemlje. Jer nisu ratovali ni za kog. otrglo, zakačeno za metal. Bezimeni je trenutak
O tom jasno govori naziv možda najpoznatije Čudna je ovo zemlja, pomislio je Bezimeni, po stajao, bez lica, mrtav prije nego što se srušio.
zbirke svih vremena, gdje su se događaji i priče njenim dolinama i stazama se sreću neprijatelji i Konj s mrtvim jahačem nastavio je svoj put,
našli zajedno u hiljadu pripovjedačkih noći. ratuju, a narod joj živi skriven, kao ljubav u srcu, sve teško hramajući, utiskujući duboko, pod teretom
Noći su, kao i priče, vječne. stješnjeniji i gorči. Zar neka poludjela zvijezda dovodi smrti, lice sa zlatne maske u vlažnu, podatnu ze-
Naše su sudbine samo jedan dio njih. sve te vojske ovamo, i one koje bježe, i grčevite legije mlju. n

74 31/3/2023 STAV