Page 40 - STAV broj 155

Bespuća internetske zbiljnosti

Damir Mašić, nenadmašni majstor
nebitnog i sporednog
Uvezi s SDP-om može se reći mnogo toga,
ali kada govorimo o prioritetima u vezi sa Ova Mašićeva gomila gluposti ne bi zaslužila je, navodno, tokom agresije SR Jugoslavije
stranačkim oglašavanjem i reagiranjem, onda ništa drugo nego podsmijeh da nije na prvi na Bosnu i Hercegovinu neko vrijeme živio
su visokopozicionirani članovi te partije ne- pogled jedne čudne činjenice: histeričnije je u toj zemlji.
nadmašni majstori nebitnog i sporednog. To na ovaj događaj reagirao Mašić nego inače
je nedavno demonstrirao – a ko će drugi nego na histeriju uvijek spremni srbijanski tabloidi,
on – Damir Mašić, nekadašnji voditelj zabav- koji u svemu vide ugrožavanje srpske nejači
nih i muzičkih televizijskih emisija na TV Hayat, i čeljadi, povampirene ustaše i zapjenušane
koji je uspio da tihuje i odšuti bezbrojne atake mudžahedine. Pogotovo je zanimljivo to što
na državu, njen glavni grad i njen najbrojniji kod Mašića i njegovih partijskih drugara nema
narod, ali je zato, pun pravedničkog jugo- takve histerije kada je riječ o neprestanom
nostalgičarskog gnjeva, digao svoj glas jer uraganu govora mržnje i zveckanja oružjem
je neko ostavio “uvredljivu” poruku na ogra- koji dolaze iz velikosrpskih dodikovskih kru-
di Ambasade Srbije u Sarajevu. Mašić ju je gova. Neki misle da je Mašićevo skandalozno
okarakterizirao kao radikalizam i govor mržnje, i subudalasto ponašanje na tragu dogovora i
protumačivši je gotovo terorističkim činom skoro pa koalicije između SNSD-a i SDP-a,
usmjerenim protiv suživota i pluralnog duha. dok neki pak tvrde da se negativnom karak-
terizacijom Srbije Mašić osjetio prozvanim jer

Jedan Vlasta ne čini novinara
Iako nikada nije bilo veliki poklonik istine niti ljubitelj tačnog i korek-
tnog izvještavanja, otkad je postao još jedno od mnogih Radonči- strana. Pored ovakvog skandaloznog
ćevih medijskih stvorenja, Vlastimir Mijović dotaknuo je novo dno. i, slobodno možemo reći, velikosrp-
Njegovi članci sada potpuno i praksom i duhom pripadaju onoj grani skog revizionizma, Mijović pokušava
propagandno-obavještajne discipline koja se kolokvijalno naziva ava- neuspjeli puč iz aprila 1992. godi-
zovštinom. Da njegova avazovština nema nikakve granice, ponajbolje ne, kada je kroz “dešavanje naro-
svjedoči to što je Mijović spreman avazovski tretirati i pitanja od na- da” JNA trebala preuzeti vlast od legalnih vlasti BiH, predstaviti kao
cionalne sigurnosti. Činjenicu da se Dodikov MUP RS-a naoružava nekakav pozitivni čin. (To su, sjećate li se, one demonstracije u Sa-
velikim količinama dugih cijevi, a što je izazvalo zabrinutost ne samo u rajevu koje su pažnju javnosti vezivali za sebe, dok su četnici i JNA
regiji nego i šire, Mijović je odlučio relativizirati i amortizirati izmišljajući ubijali i klali po istočnoj Bosni i Semberiji.) Odvratno! Može se na-
da to isto radi i FUP ili, kako Mijović tvrdi, “Bakirova policija”. Mijović, zrijeti više razloga ovakvoj Mijovićevoj propagandi: prvi je, naravno,
naravno, za ovakve tvrdnje ne nudi niti jedan jedini dokaz. Štaviše, klevetanje Bakira Izetbegovića i njegovo svođenje u istu ravan s Mi-
cijelu tezu zasniva na izmišljotini da je navodno Aljoša Čampara, mi- loradom Dodikom; drugi je relativizacija izuzetno opasnih presedana
nistar unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine, negdje kakvo je jednostrano naoružavanje MUP-a RS; treće je demoniza-
i nekada izjavio da i MUP FBiH nabavlja iste količine oružja, iste vr- cija SDA kao nekakve nenarodne stranke; a četvrto je legitimizacija
ste. Naravno, ovakvo podmetanje poslužilo je Mijoviću da razvija teze raznih režiranih dešavanja naroda, kako onih iz 1992, tako i onih iz
o dogovorenom ratu, pa je čak i agresiju na Bosnu i Hercegovinu 2014. godine. Svaki od ovih četiriju razloga, naravno, nisu rezultat
okarakterizirao kao nekakav dogovoreni sukob nacionalista sa svih nekog Mijovićevog promišljanja, već je riječ o fetišima i opsesijama
njegovog vlasnika i nalogodavca Fahrudina Radončića.

Protuiranska veza Mektića i Halilovića
Ovih smo dana saznali da Dragan Mektić,
ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, da je riječ o iranskom obavještajnom punktu. bubanja Halilovića juniora o proučavanju kul-
i Semir Halilović, zastupnik BPS-a u Kan- Zanemarimo primitivna i gotovo pronacistička tura istočnih zemalja kao o nečemu što je na-
tonu Sarajevo, pored ljubavi prema jav-
nim nastupima i poziranju za govornicom, vodno neprimjereno državi koja geografski
imaju još nešto zajedničko. Izgleda da su pripada Zapadu, teško se oteti utisku da
i jedan i drugi naprasno postali zabrinuti u je pravi razlog za ovakve stavove to što su
vezi s ulogom Irana u Bosni i Hercegovini. i Halilović i Mektić otišli po pamet na istu
Prvo je Semir Halilović stopirao osnivanje adresu. Obavještajne igrice velikih nisu ni-
centra za iranistiku u Sarajevu, tvrdeći za šta novo, niti je ovo prvi put da se intere-
govornicom Skupštine Kantona Sarajevo si takvih država sukobljavaju i lome preko
i to da “evropskom narodu ne treba bilo leđa Bosne i Hercegovine, no sasvim je
kakvo orijentaliziranje”, a Dragan Mektić neprimjereno nametati ideju da je znanje
problematizirao je postojanje Iranskog o nečemu samo po sebi opasno, te kada
kulturnog centra u Banjoj Luci tvrdnjom se u tom duhu problematiziraju ne samo
kulturni centri nego i sama ideja proučava-
nja drevne kulture neke države ili naroda.

40 22/2/2018 STAV