Page 55 - STAV broj 155
P. 55
STAJALIŠTA
Apokrifni frazarij
Nepregledna kuća jezika
CRV SUMNJE
Ono što znamo jeste tako mali čun u beskraju našeg neznanja
Piše: kojim prolazimo, u kojem živimo i u kojem tek ponekad, za
Irfan HOROZOVIĆ sretnih trenutaka oslobođenja, prepoznajemo nešto i od onog što
nosimo u sebi, kao pitanje i odgovor istovremeno
Idealan film, smatrao je Buñuel, film nije li se ovaj crv sumnje iz svijeta zbilje Sve se u jeziku dodiruje.
koji bi izbjegao svim oblicima cen- preselio u svijet ideja? Jedino nove riječi potiskuju stare, po-
zure (a posebno onoj najpogubnijoj tiskuju ih u dubinu, sve dok se i same ne
– vlastitoj), bio bi film koji bi se vrtio Onaj koji je vidio kuću što se ruši, izje- utope, a onda stare riječi izranjaju kao nove
u zatvorenoj kinodvorani čovjekove loba- dena iznutra, tu prašinu nakon termitske i vrtlozi u misaonoj plazmi jezika nastavljaju
nje, film samo za jednog čovjeka, samo za gozbe, nikad više nijednu kuću neće moći svoje ključanje, svoj tajanstveni i jasni ključ.
jednog svjedoka i sudionika. Buñuel je čak pogledati bez zazora. Tako se dodiruju i gradbe od riječi.
vjerovao u budućnost takvih projekcija, a U besanim zavičajnim noćima, dok sam
ovaj njegov stav određuje otprilike i njego- A koliko je samo kuća u našem životu i čekao da dođu po mene i moju porodicu,
vu poetiku. Ne ulazeći sad u razloge iz ko- koliko onih kuća za koje mislimo da ih do- pričao sam priče.
jih se iskristalizirala ova Buñuelova čežnja bro poznajemo?! Sjedili smo uz svijeće jer nismo ima-
za oslobođenom umjetnošću filma (a koji li struje.
su, uostalom, i dosta jasni), pokušajmo da Kuća jezika isuviše je velika da bi je bilo Bile su to priče utemeljene na detekciji
zamislimo idealnog gledaoca i, sljedstveno ko od nas vidio, i tu smo možda jedino u i događale su se na mjestima na kojima sam
tome (jer je riječ samo jedan od elemenata prilici da vidimo kuću iz njenih zidova, iz nekad bio i boravio.
filma), idealnog čitaoca, onog koji bi doista opeka od kojih su ti zidovi sačinjeni, iz mo- Mnogo godina kasnije, moja kćerka
u jeziku prepoznavao sve njegove konotacije lekula koje čine te opeke. U kući jezika smo koja živi u Londonu ispričala mi je kako
(u riječi čaša čašku cvijeta, u riječi čempres pomiješani s termitima, češemo se o njih, je jedanput zastala na ulici jer su joj u svi-
prevedeni kiparis, u riječi barbar onog koji oni nas gurkaju – crv sumnje neko je s kim jest došle scene iz nekog filma kojeg se nije
traži vode...). Zar se ne bi takvom čitaocu živimo, neko čije smo prisutnosti svjesni čak mogla sjetiti.
svaki roman učinio kao more, svaka pjesma i kad spavamo. Jer, jezik je i u zraku kojeg – Zamisli, tata, to je ona priča o ukra-
kao rijeka, a jezik sam kao kosmos u kojem udišemo i naša šutnja, čak i kad je svjesni denoj djevojčici s porodičnog portreta, sje-
je moguće naslutiti tek jedan majušni dio, čin otuđenja, ne zaustavlja njegovo vibri- ćaš se, ona koju si nam pričao jedne noći?!
onaj koji je sasvim blizu njegove svijesti, ranje, njegovo trajanje u našim damarima. Naravno da sam se sjećao. Nikad te noći
onaj zapečaćeni mali dio vasione u vlastitoj Naša šutnja i naša nijemost samo su blijesak neću zaboraviti.
glavi, a koji bi se mogao označiti kao znanje. ili sjena u svjetlucanju bezmjerna jezika. Ni priče.
O aleksandrijskim sviračima.
A ono što znamo jeste tako mali čun u A crv sumnje uvijek je tu: ispred ili iza Venecijanskoj čaši.
beskraju našeg neznanja kojim prolazimo, nas, ponekad i pod našom kožom. O nezaboravnom platnu velikog fran-
u kojem živimo i u kojem tek ponekad, za cuskog slikara s kojeg je nestala naslikana
sretnih trenutaka oslobođenja, prepoznaje- Ako primijetite prazne i šuplje riječi oko djevojčica. Iza svega se skrivala porodič-
mo nešto i od onog što nosimo u sebi, kao sebe, znajte da je on tu negdje, ruje, ruje, na tajna, mračna mreža koja je uzrokovala
pitanje i odgovor istovremeno. svrdla, možda je već stigao i do vaših riječi, brojne postupke nasljednika. Ipak, iščezla
možda je opasno ugrozio zid koji i vi pridr- djevojčica nastavila je živjeti u buñuelov-
U gorostasnoj šumi Neznanja, pogoto- žavate... ipak, kuća jezika isuviše je velika i: skom filmu.
vo ako nam se ona predočava kao Znanje,
skriva se jedan mali crv. To je taj legendarni RIJEČI SE OBNAVLJAJU KAO ŠTO I sad:
crv sumnje, koji je ustvari crv znanja kojeg SE OBNAVLJA LANJSKI CVIJET. ovdje je mjesto za roman,
nismo svjesni. roman, naprimjer, o mitskom, zlatnom,
Sve rečeno čini se kao prolegomena za piramidalnom vrhu piramide koji se nazi-
I zašto baš crv? fantastički roman. va piramidion.
Nije li se taj crv (obratno od platonov- Počnite da ga čitate od početka, sredi-
skog svijeta ideja koje se preseljavaju u zbi- Kuća čiji je krov od mora. ne ili kraja, kako želite, od Herodota ili Ve-
lju, da bi potom svoje selidbe nastavljale i Dovoljno je malo zaviriti u bilo koju sne Krmpotić, od Hermesa Trismegistosa
dalje – u umjetnost), nije li se ovaj crvić iz odaju kuće i vidjeti da se svaka priča na- ili Platona, od Alberta A. ili Tesle N., od...
same zbilje, zaobljavajući dokraja umjetnost stavlja i da je svaki početak ujedno i kraj. inkomenzurabilni roman Piramidion – či-
crvotočine, daleko od svojih termitnjaka-ve- Argonauti su istovremeno na svom po- tajmo ga zajedno. n
legradova (pred očima zaprepaštenih ljudi četku, kao i na kraju.
u prah se sasipa drvena kuća koja je do tog Jazon skuplja svoje junake za brod Argo,
trenutka izgledala posve cijela i netaknuta), istodobno uzima zlatno runo i užasnut je
osvetom ljubomorne svoje Medeje, koju
upoznaje tek i rastaje se s njom nakon toliko
godina zajedničkog života. I u strašnom tre-
nutku smrti djece koju su zajedno izrodili.
STAV 22/2/2018 55
