Page 52 - STAV broj 206

DRUŠTVO

“Prvo rukovodstvo JMO nije bilo je-
dinstveno, prvih godina postojanja JMO
porastao je ugled dr. Mehmeda Spahe,
koji u početku nije bio među osnivačima
stranke niti je biran u prvo rukovodstvo
JMO (tek u oktobru 1921. dr. Spaho bira
se za predsjednika JMO umjesto dotadaš-
njeg predsjednika Ibrahima Maglajlića),
a poslije 1923. u JMO prevladao interes
nekoliko hrvatski orijentiranih ličnosti”,
piše Purivatra.
Naznake rascjepa bile su vidljive go-
dinu ranije. Zbog neispunjenja većine do-
govorenih stvari u koaliciji koja je pred-
vodila Vladu, veliki broj poslanika JMO
u Skupštini Kraljevine SHS zagovarao je Mehmed i Fehim Spaho
ideju da se prekine saradnja s vladinom
koalicijom. Zbog toga je došlo do podi- Pavla Radića i Ivana Granđu, nastupila je i Hercegovini, čime je kod radikala izazvana
jeljenosti u redovima stranke. Grupa na dotad neviđena kriza. Basariček i Pavle negativna reakcija i stav o rađanju novog
čelu s prvim predsjednikom JMO Ibra- Radić podlegli su ranama već u Narodnoj “katoličko-muslimanskog bloka”. Ova ra-
himom ef. Maglajlićem bila je za ostanak skupštini, dok je Stjepan Radić u augustu dikalska bojazan, smatra Mulaosmanović,
u koaliciji, dok je grupa koju je predvodio 1928. godine od posljedica teškog ranjava- bila je povezana s mišljenjem da se time
Mehmed Spaho bila protiv svake sarad- nja umro u Zagrebu. potpuno mijenjaju političko-nacionalni i
nje s koalicijom. Skupina koja je bila za Kako objašnjava Zlatko Hasanbegović stranački odnosi u Bosni i Hercegovini,
nastavak koalicije imala je 13, od ukupno u tekstu Jugoslavenska muslimanska organi- odnosno, da bosanskohercegovački Srbi
24 skupštinska poslanika. Kako objaš- zacija od uvođenja diktature kralja Aleksan- gube poziciju koju su ostvarili nastan-
njava Mulaosmanović, zbog svega toga je dra do Sarajevskih punktacija (1929–1933), kom Kraljevine SHS, što je bilo izvjesno.
1. februara 1922. godine Mehmed Spaho početkom jula iste godine Vlada je odstu- Novouspostavljenim lokalnim savezima
podnio ostavku na ministarsku dužnost, pila i otvorila prostor kralju da ozbiljnije s HSS-om Spahin JMO uspio je prvi put
čime je prešao u opoziciju iako je njego- intervenira u društveno-političke procese. dobiti gradonačelnike u Sarajevu, Banjoj
va stranka, zahvaljujući odnosu snaga u Ipak, kralj nije mogao brzo naći mandatara, Luci, Mostaru, Tuzli i drugim mjestima
Poslaničkom klubu u Skupštini, ostala u da bi u posljednjem pokušaju vratio stvar s bošnjačkom većinom, a u kojima su od
vlasti. Sukob dviju grupa kulminirao je na na sami početak. Četvorna koalicija bila 1918. godine lokalnu vlast imali općinski
zasjedanju Centralnog odbora JMO odr- je jedino rješenje. Mandat za sastavljanje komesari bliski Radikalnoj stranci.
žanom od 14. do 16. aprila 1922. godine. nove vlade ponuđen je Slovencu Antonu Revolt i bijes radikali su iskazali pr-
Najvažniji zaključak s ove sjednice bila je Korošcu, koji je 27. jula 1928. godine sa- vom prilikom. Tokom organiziranja obi-
odluka da se za sredinu juna 1922. godine stavio Vladu, ali od istih stranaka koje su lježavanja desetogodišnjice ulaska srpske
sazove Zemaljska skupština stranke, koja je činile i u vrijeme Račićevog napada, ovaj vojske u Sarajevo (5. novembar 1928) vrlo
treba arbitrirati u sukobu između dviju put pojačanu Stjepanom Barićem, liderom snažno naglasili su svoje nezadovoljstvo. U
nastalih frakcija. Na Zemaljskoj skupštini projugoslavenske Hrvatske pučke stranke. povicima su, kako navodi Hasanbegović,
održanoj 15. juna 1922. godine grupa koju Politička situacija bivala je sve breme- isticali značaj Sarajeva i Bosne i Hercego-
je predvodio Mehmed Spaho odnijela je de- nitija zbog velikog hrvatskog nezadovolj- vine za srpski narod, odbacujući moguć-
finitivnu pobjedu, što će mu pomoći da se stva. S druge strane, u Bosni i Hercegovi- nost obnove granice na Drini u bilo ko-
profilira kao nesporni lider ne samo svoje ni prilike su također postajale radikalnije jem obliku, čime su samo potvrdili kako
stranke nego i većine Bošnjaka. zbog prvih općinskih izbora planiranih se percipirao položaj Bosne u Kraljevini
za septembar 1928. godine. Uspostavlja- SHS. “Policijskim zalaganjem i interven-
“KATOLIČKO-MUSLIMANSKA” nje novih općinskih uprava i predizbor- cijom spriječeni su sukobi s pristalicama
KOALICIJA na utrka, piše Hasanbegović, prošli su u bošnjačkog JMO-a i hrvatskog HSS-a, dok
Nakon atentata u Skupštini, kojeg je ozračju dodatnog političkog zaoštravanja su sarajevskim ulicama odjekivali povici:
1928. godine izveo Puniša Račić, poslanik između JMO-a i bosanskohercegovačkih ‘Živjela Velika Srbija’ i ‘Živio Puniša Ra-
Narodne radikalne stranke (NRS) iz Crne radikala na čijem se čelu nalazio Milan čić’. Ministar Mehmed Spaho tražio je od
Gore, kada je pištoljem ustrijelio poslani- Srškić. U mnogim mjestima došlo je do velikog župana Sarajevske oblasti da se iz-
ke Hrvatske seljačke stranke (HSS) Ivana saveza JMO s HSS-om i preuzimanja nad- grednici primjereno kazne zbog veličanja
Pernara, Ðuru Basaričeka, Stjepana Radića, zora u većim općinskim upravama u Bosni zločina, misleći pritom na skandiranje Ra-
čiću. I ovaj primjer može biti vrlo značajan
Kada se sagleda proces nastanka, postaje jasno da je JMO izrasla u sagledavanju razloga veličanja zločinaca
putem ujedinjenja lokalnih političkih organizacija i da upravo nakon i tokom Agresije na Bosnu i Her-
cegovinu (1992–1995), posebno Radovana
tome duguje svoju prvobitnu snagu i poziciju. Činjenica da je prvi Karadžića i Ratka Mladića. Centralna ideja
predsjednik JMO-a bio tuzlanski muftija Ibrahim Maglajlić, smatra oko koje su okupljene radikalne skupine iz
historičar Admir Mulaosmanović, potvrđuje vezu između vjerskog kasnih tridesetih i ranih devedesetih jeste
stvaranje ‘Velike Srbije’ i brisanje granice
i nacionalnog pitanja kod Bošnjaka, odnosno neraskidivosti ova na Drini u tome procesu. Ovaj zloslutni
dva pitanja u političkom životu ovog naroda zaključak može biti i nekom vrstom su-
gestije Bošnjacima o žilavosti ove ideje i

52 14/2/2019 STAV