Page 75 - STAV broj 206
P. 75

“Taj prvi prostor koji smo kupili nije bio dovoljno
          funkcionalan, pa smo odlučili da kupimo novi prostor. Nije to
          bilo jednostavno, ući u projekt milionske vrijednosti. Imamo
          mi finu zajednicu i kroz dogovor smo svi odlučili da kupimo
          objekt. Uspjeli smo naći objekt koji ispunjava sve naše
          obaveze, od lokacije do unutrašnjeg prostora. Ljudi su se
          stvarno organizirali i uspjeli smo u nijetu”


          pokušam pomoći na neki način. Ja slič-  priključivati. Tako da danas naš džemat
          no radim od 1993. godine, kada sam bio   broji oko 300 stalnih porodica koje su
          u Srebrenici i kada sam bio član Udruže-  članovi džemata.”
          nja ‘Prosvjetitelj’, koje je nama mladima   Jasmin ef. Latifović od 2005. do 2015.
          u tim godinama rata i strahote pomoglo.”  godine radio je volonterski.
            Sa svojim sunarodnjacima koji su svo-  “Učio sam djecu u mektebu, akšam i
          je mjesto pod suncem pronašli na sun-  jacija bili su redovni da se klanjaju u dže-
          čanoj Floridi želio je uraditi nešto kori-  matu. Petkom, da bismo džumu klanjali,
          sno za zajednicu koja je bila u izgradnji   ja sam na poslu uzimao pauzu za ručak da         Jasmin ef. Latifović
          i okupljanju.                     stignemo sve. Ramazan kada dođe uzimao   Kada smo kupili objekt, ljudi su se mak-
            “Prvo sam ja u svojoj kući držao mek-  sam odmor da bismo sve uspjeli, jer sam   simalno posvetili i uredili smo unutraš-
          tepsku nastavu, svake subote po dva sata.   smatrao da je ljudima potrebno da imaju   njost prostora. U objektu, osim džamije,
          Mi smo počeli 2005. godine. Tada je došlo   mjesto gdje će se okupljati, družiti i razgo-  imamo učionice za mektepsku nastavu,
          oko 50 djece. Ovdje ima Bošnjaka iz svih   varati. Kada smo mi otplatili prostor koji   salu, kuhinju, kancelarije, sve što je po-
          krajeva Bosne i Hercegovine. U prosjeku,   smo kupili 2009. godine, pojavila se želja   trebno. U planu smo da uradimo u na-
          mi imamo u mektebu pedesetero djece.   džematlija da imaju stalnog imama. Tako   rednom periodu munaru. Ima još dosta
          Mogao bi taj broj biti veći, ali uglavnom,   sam ja 2015. godine počeo raditi zvanič-  posla pred nama, ali uspjeli smo u nijetu
          mi imamo mektepsku nastavu, druženja u   no kao imam džemata Pinellas Park. Svi   da organizujemo džemat, da imamo svo-
          džamiji, vezani su svi za džemat.”  smo zajedno uspjeli da izgradimo džemat.   je mjesto gdje se okupljamo i družimo.”
            Put od prvih okupljanja Bošnjaka   Džematlije su ključ uspjeha.”      Džemat Pinellas Park je u u okviru
          na Floridi u kućama do kupovine vla-  Džematlije džemata Pinellas Park od-  Islamske zajednice, jer, kako Jasmin ef.
          stitog prostora i organiziranog džemata   lučile su kupiti funkcionalniji prostor gdje   Latifović kaže, “mi Bošnjaci hoćemo da
          bio je dug.                       će imati džamiju, prostorije za mekteb i   se vežemo, da znamo gdje smo”.
            “Sve je to polahko krenulo. Dug je put   sve drugo što je potrebno.   “Smatram da je džemat jedno drvo,
          bio od dolaska ovdje do ovoga što sada   “Taj prvi prostor koji smo kupili nije   a svi mi članovi smo grane. Od nas za-
          imamo. Kada sam ja vidio da imamo do-  bio dovoljno funkcionalan, pa smo odlu-  visi kakvu ćemo zajednicu imati, kako
          sta djece, rekao sam roditeljima da poku-  čili da kupimo novi prostor. Nije to bilo   ćemo biti čvrsto vezani. Amerika je, da
          šamo naći neko rješenje, da pronađemo   jednostavno, ući u projekt milionske   tako kažem, opasna sredina, velika je to
          neki prostor gdje može više djece stati.   vrijednosti. Imamo mi finu zajednicu i   zemlja, raznolika, pogotovo za djecu, i
          Tako smo iznajmili jedan prostor. Poro-  kroz dogovor smo svi odlučili da kupi-  svi oni koji su članovi džemata nastoje
          dice su se polahko priključivale i došlo   mo objekt. Uspjeli smo naći objekt koji   da odgajaju djecu na normalan način, da
          je do toga da imamo u džematu oko sto-  ispunjava sve naše obaveze, od lokacije do   budu uspješni, dobri i zahvalni članovi
          tinu porodica. Odlučili smo nakon toga   unutrašnjeg prostora. Ljudi su se stvarno   zajednice. Mi živimo u Americi, daleko
          da kupimo prostor 2009. godine, koji smo   organizirali i uspjeli smo u nijetu. Imamo   od naše matične domovine i bitno je da
          preuredili. Još više su se porodice počele   i stari objekt koji smo stavili na prodaju.   imamo zajednicu gdje se možemo oslo-
                                                                               niti jedni na druge, mjesto gdje se osjeti
                                                                               duh Bosne, naše tradicije, kulture i vjere.”
                                                                                  Prema riječima efendije Latifovića,
                                                                               ramazanski su dani najljepši.
                                                                                  “Posebno su lijepi ramazanski dani,
                                                                               kada se družimo, zajedno iftarimo. Reci-
                                                                               mo, svakog ramazana zadnjih deset dana
                                                                               ja ne izlazim iz džamije, uvijek ima neko,
                                                                               organizujemo druženje, zajednička učenja,
                                                                               predavanja. Naravno, Bajram je radost,
                                                                               vrijeme kad obilazimo jedni druge. Treba
                                                                               čuvati veze, održavati ih, kako ove ovdje
                                                                               naše, tako i s našom domovinom Bosnom.
                                                                               Brzo se živi, svi trče i rade jer moraju, i
                                                                               to je obaveza, ali ne smijemo zaboraviti
                                                                               ko smo, šta smo i odakle smo”, poručuje
                                                                               Jasmin ef. Latifović, imam u najjužnijem
                                                                               džematu koji okuplja Bošnjake u Sjedi-
                                                                               njenim Američkim Državama.     n


                                                                                                   STAV 14/2/2019  75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80