Page 78 - STAV broj 206

KULTURA

SARTR-ova predstava “Nigdje nikog nemam”

ENERGIČAN, ALI NEDOREČEN

PRIKAZ POSTAPOKALIPTIČKOG

DRUŠTVA BEZ PROŠLOSTI

Iako je riječ o zanimljivom ostvarenju o “orwellovskom” društvu
budućnosti koju iz straha ignoriramo, i s novim režiserskim imenom
na našoj teatarskoj sceni, krajnji je dojam da je cjelokupni rezultat
Piše: Mirza SKENDERAGIĆ
ostao u procjepu između svedenosti teksta na oskudan broj
stranica i hrabrog upuštanja u cjelovečernju postavku i izvedbu te

da je ona, na koncu, ostala nedovršena ili, preciznije, nedorečena

a repertoaru Sarajevskog ratnog Prije svega, zbog zbijenosti igranja ovog susretu sa staricom koju je pronašao kako
teatra trenutno je nova predsta- komada zasnovanog na narativu, odnosno luta razrušenim dijelom grada.
va ove teatarske kuće Nigdje ni- izbjegavanja detaljnijeg i postepenijeg ra- Međutim, ona ga ne čuje i ne razu-
Nkog nemam, koju je prema ko- zigravanja njegovog mračnog i komičnog mije, a u svojoj glavi nastavlja osluškiva-
madu engleskog dramatičara Edwarda svijeta, što je na koncu i rezultiralo kraj- ti misteriozno kucanje. Nakon njihove
Bonda režirao glumac Alban Ukaj. Riječ nje siromašnim trajanjem od nepunih bračne svađe, u sobu ulazi stranac Grit
je o ostvarenju nastalom kao rezultat ko- sat vremena. (Alban Ukaj), preživjeli posjetilac iz iz-
produkcije Udruženja “Kontakt” i Sara- Predstavu otvara videoisječak s čovje- gubljenog svijeta, koji je poput migranta
jevskog ratnog teatra, a u kojem naslovne kom koji skače u smrt, a koji se konstantno uspio pobjeći od epidemije suicida koja je
uloge igraju Snežana Bogićević, Jasenko ponavlja na pozadini sive sobe – kasarne – zavladala na sjeveru. S jedinom spašenom
Pašić i Alban Ukaj, uz live pratnju muzič- skrovišta – svojevrsne kapsule svijeta čiji fotografijom, predstavlja se kao Sarin zabo-
kog dvojca Basheskia & Edward EQ. Iako se nakošeni zidovi bez vrata i prozora po- ravljeni brat, što je za Jamsa već dovoljan
je ovaj postapokaliptični distopijski tekst, put ceste sužavaju i spajaju te oduzimaju razlog za strijeljanje, s obzirom na to da
koji na tragu Georgea Orwella najavlju- svaki pogled u daljinu. Na sceni se zatim su u trenutnoj 2077. godini porodice stro-
je svijet apsolutne diktature bez emocija, pojavljuje Sara (Snežana Bogićević), koja go zabranjene, pamćenje je tabu, a prostor
sjećanja i prošlosti, hrabro odabran za se bori s upornim kucanjem izvana, iako je krajnje racionaliziran. “Morat ćemo ga
inscenaciju te oživljen u atmosferičnom ispred kuće nema nikoga. Ubrzo se s po- ubiti”, kaže Jams Sari, što u njoj pokrene
ozračju s energičnom glumačkom igrom sla vraća i njen muž Jams (Jasenko Pašić), sukob između preostalih bratskih osjećaja
i muzičkom izvedbom, stječe se dojam strogi i neprikosnoveni policajac nove to- i strogog zakona.
da je njegova postavka, na koncu, ostala talitarne države u čijem je genocidu lič- U uvodu komada Edward Bond piše:
nedovršena ili, preciznije, nedorečena. no učestvovao, te joj priča o neobičnom “Cijelo ljudsko postojanje je fikcija.

78 14/2/2019 STAV