Page 79 - STAV broj 206

Prirodna stvarnost nam ne nameće svoje ovdašnjem podneblju, i to fokusirajući se Naprimjer, trenutak kada se Grit odmakne
potrebe... Fikcija je naša realnost, jer ona na samo na ideosferu, a ne mijenjajući nasil- od supružnika u svađi i kaže: “A sve ovo
kraju određuje naše postojanje u društvu. no sadržaj, što je gotovo postalo pravilo na zbog jedne stolice.”
Moć ideologije je da ona koristi humani- domaćoj teatarskoj sceni. Stolice, kao dominantan segment sce-
zirajuće sile – naše apetite, strasti, potrebe, Pred nasiljem, strahom i bolom, koje u nografije, izuzetno dobro služe u racionali-
koje nas povezuju sa stvarnošću prirode, njenom slučaju dolaze od muža kao pred- zaciji prostora i to tako da svako ima svoju
koje nas vežu za njene psihotične fikcije. stavnika sveprisutne diktature, Sara se biva stolicu koja ga sljeduje i koja je neodvojiva
Mi se oslobađamo tih fikcija samo kori- primorana odreći vlastitih sjećanja, osjeća- od njegove tjelesnosti, a koju, u današnjem
steći istu silu.” Ono što je Bond, zapravo, nja, glasa te, naposljetku, i vlastitog posto- vremenu gladi za materijalnim, svi žele
želio najaviti, misleći prije svega na utjecaj janja. Kroz energičnu i psihološki uteme- prisvojiti. I to je upravo ono “čovjekovo
kapitalizma, jeste da je čovjek sve manje ljenu glumu Snežane Bogićević, ona postaje vezivanje za psihotične fikcije i njegovo
samosvjesno biće te da sve odlučnije pot- simbol pobunjenog razuma, ali i posljednji oslobađanje od njih s istom silom”, koje
pada pod utjecaj diktature koja očigledno predstavnik njegove nemoći naspram be- je Bond najavljivao.
nije samo vezana za političke ideologije, skopromisne rutine diktature. Njen život Kao najvažniji segment predstave isti-
već je postala način života. postaje čisti teatar apsurda u kojem se za če se live učešće elektromuzičkog dvoj-
Upravo tu centralnu ideju Bondovog prevlast bore stvarnost (realizam) i noćna ca Basheskia & Edward EQ, čija futuri-
teksta prepoznao je i režiser Ukaj, te je cjelo- mora (nadrealizam). Međutim, problem stička, mračna i melanholična melodija s
kupnu glumačku igru posvetio pronalasku i nastaje u glumačkim partnerskim igrama, prizvucima nuklearnog rata umnogome
analizi dubokih korijena apsolutne nemoći koje, zbog radikalnog “prevođenja” narati- doprinosi postapokaliptičnoj slici svijeta
pojedinca naspram diktatorskog života u va u akciju, često ostaju na nivou borbe za u kojoj se čovjek vratio na postavke ho-
kojem on pokušava ostati iznad površine. preglasavanjem, a koje čak i u trenucima minoida, te stvara energičan i impresivan
Posljedica te nemoći jeste konačno odrica- intimnih ispovijesti i dijaloga bivaju liše- čulni doživljaj.
nje od prošlosti, što je u predstavi istaknuto ni emotivnih i psiholoških razumijevanja Iako je, dakle, riječ o zanimljivom ostva-
krajnje jednostavnim scenografskim rješe- partnera. U najvećoj mjeri to proizlazi iz renju o “orwellovskom” društvu budućnosti
njem – prefarbanim i preljepljenim datu- spomenute dramaturške zbijenosti radnje, koju iz straha ignoriramo, i s novim reži-
mima iz savremene svjetske historije, kao ali i jednodimenzionalnih glumačkih utje- serskim imenom na našoj teatarskoj sceni,
što su početak rata u Bosni i Hercegovi- lovljenja likova Jamsa i Grita, što nužno krajnji je dojam da je cjelokupni rezultat
ni, srebrenički genocid, bitka za Vukovar, ne dopušta ni detaljniji razvoj međusob- ostao u procjepu između svedenosti teksta
pokolj u Račku, bombardiranje Beograda nih partnerskih igara. na oskudan broj stranica i hrabrog upu-
u Drugom svjetskom ratu, atomski napad Dodatnoj konfuznosti u glumačkim štanja u cjelovečernju postavku i izvedbu.
na Hirošimu, masakr nad Palestincima u međuodnosima doprinose i teško razlu- Također, u procesu poozbiljavanja original-
logorima Sabra i Šatila... Sjedinjujući na čivi odjeljci napuštanja likova koje igraju ne Bondove ideje u tekstu koji je on napi-
ovaj način balkansku historiju sa svjet- i nezgrapnih obraćanja publici u kojima sao na samom kraju milenija i prilagodbi
skom, on suptilno predstavu prilagođava komentiraju trenutna dešavanja na sceni. njenog značenja izgubio se Bondov mrač-
ni i hladni humor, koji je u najvećoj mjeri
Dodatnoj konfuznosti u vezan za čovjeka budućnosti i apsurdnost
glumačkim međuodnosima njegovog postojanja.
Ipak, Nigdje nikog nemam predstava
doprinose i teško razlučivi je koju ne treba zaobići jer u određenom
odjeljci napuštanja likova metaforičkom smislu donosi prikaz upo-
koje igraju i nezgrapnih zorenja na nezaustavljivo utapanje u živo
obraćanja publici u kojima blato sistema potčinjavanja u kojem se na-
cionalizam ističe kao najsvestraniji plivač.
komentiraju trenutna I jer je to tekst o nama, koji, uprkos zajed-
dešavanja na sceni ničkom življenju sa svima, nigdje nikog
nemamo svoga. n

STAV 14/2/2019 79