Page 17 - 07.04.2016 BROJ 57

To je Karadžićevo
najotrovnije i najrazornije
postignuće: kreiranje
realnosti u kojoj je
Radomir Kovač srpski
heroj, a djevojke koje je
držao u ropstvu svedene
na nečist čiji su životi
i dostojanstvo postali
bezvrijedni u očima
njihovih dojučerašnjih
komšija

konstitutivnih naroda, pospješeni raspi- prošao važnije od bilo kakve materijalne koji bi u teoriji mogao rezultirati granica-
rivanjem mržnje u medijima i na druš- odštete. Kad bi lokalni Srbi priznali javno: ma neprijateljski nastrojene države koja
tvenim mrežama. ‘Jeste, mi znamo šta je bilo, prihvatamo i bi išla, naprimjer, planinama iznad Sara-
Ne treba zanemariti procese uspostavlja- priznajemo da je to istina’, meni bi to više jeva. Zvuči poznato, zar ne? Nezamisli-
nja povjerenja među ljudima koji se odvijaju značilo od svake zatvorske kazne, od svih vo je da bi Bošnjaci mogli sebi dopustiti
organski, kroz trgovinu, sport, umjetnost, para svijeta. To bi dovelo do pomirenja.” da se ikada više nađu u sličnoj situaciji.
rijetke uspješne inicijative civilnog druš- Eto putokaza srbijanskom premijeru Barem ne bez rata, koji bi imao devasti-
tva. Ne tvrdim da je život prestao klijati, Vučiću, ako je iskren u tvrdnjama o po- rajuće posljedice po sve, ali prvenstveno
ali su ovi pomaci krhki, konstantno pod mirenju. Ako srpski politički vrh zaista po RS, uzimajući u obzir njenu sadašnju
vatrom moćnog političkog establišmen- želi pomirenje s Bošnjacima, prihvata- geostratešku poziciju i odnos snaga u po-
ta i institucija pod njegovom kontrolom. nje istine i njeno javno priznanje jeste ređenju s onim iz 1992. godine.
Umjesto razvoja politika zasnovanih na neophodan prvi korak. I ne samo zato Za Republiku Srpsku prihvatanje isti-
poštivanju vladavine zakona i prava žrtava, što je priznanje istine o zločinima ove ne o zločinima i njeno javno priznanje
usmjerenih ka prevenciji nekog budućeg vrste moralni imperativ za svakog lidera nije samo pitanje moralnog imperativa
konflikta, društvo je zarobljeno u nastav- čije djelovanje oblikuje jedno društvo ili niti njenih obaveza prema svojim građa-
ku rata drugim sredstvima. zato što je to test naše humanosti već zato nima nesrpske nacionalnosti koji su bili
Ako želimo izbjeći novi oružani su- što je u dugoročnom interesu Republike izloženi eksterminaciji i genocidu od stra-
kob, ovo se stanje mora promijeniti. To ne Srpske da prihvati istinu o Karadžiće- ne njenih vojnih i policijskih snaga – to
znači da trebamo prigrliti zaborav umje- vim zločinačkim metodama implemen- je pitanje političke potrebe. Alternative
sto pravde, ali znači da treba okončati do- tacije strateških ciljeva bosanskih Srba su nastavak sadašnje destruktivne parali-
minaciju krivičnog postupka kao lijeka obznanjenih 12. maja 1992. godine. Ar- ze društva i/ili neko buduće obnavljanje
za naše bolesno društvo i da kolektivnu gumenti za ovu tvrdnju jednostavni su i oružanog sukoba.
energiju treba usmjeriti u druge metode vežu se za sadašnju paralizu društvenih Nije kao da srpski politički lideri za
razgradnje Karadžićeve zaostavštine. To odnosa u BiH i mogući razvoj događaja u ovakav iskorak trebaju tražiti inspiraciju
uistinu znači da, umjesto tapkanja u za- budućnosti: ako ne dođe do prihvatanja u Nelsonu Mandeli ili Angeli Merkel. U
čaranim krugovima oko suđenja u Hagu, i javnog priznanja činjenica o zločinima, periodu između 2002. i aprila 2006. Re-
moramo otvoriti ozbiljnu javnu debatu o ako Karadžićeve metode, uključujući ek- publika Srpska (uz snažna “hrabrenja”
konačnom prihvatanju istine o zločinima sterminaciju i genocid, ne budu delegiti- iz međunarodne zajednice) napravila je
i reparacijama za žrtve. mirane u srpskom političkom diskursu, prve korake u ovom smjeru putem jav-
ako se političko vodstvo bosanskih Srba nog priznanja zločina u Srebrenici koje
ZAŠTO ISTINA I REPARACIJE ne odrekne Karadžića i njegovih metoda, je izrekao tadašnji predsjednik Dragan
Prije nekoliko godina intervjuirao sam ako se nastavi poricanje zločina i rehabi- Čavić. Do tada nezabilježen čin javnog
nekoliko desetaka bivših logoraša iz Prije- litacija ratnih zločinaca, ako se nastavi sa priznanja istine proizišao je iz izvještaja
dora i članova porodica Prijedorčana koji zastrašivanjem i diskriminacijom nesrp- komisije za Srebrenicu, čiji su rad omo-
su u logorima ubijeni. Bio je to pokušaj da skog stanovništva od strane vlasti RS-a, gućile i podržale institucije RS-a. Tokom
bolje razumijem njihove percepcije pravde jedini razuman zaključak koji Bošnjaci ovih je godina RTRS redovno prikazi-
koju su pružala suđenja za ratne zločine u mogu izvući jeste da je današnja Republi- vao izvještaje agencije SENSE sa suđe-
Hagu i u domaćim sudovima. Mišljenja su ka Srpska nastavak Karadžićevog projek- nja u Hagu, učinjen je ozbiljan napor da
im se razlikovala o pitanju važnosti visine ta, koncipirana da dovrši njegov posao i se osnuje komisija za istinu na državnom
kazne i većine drugih pojedinosti vezanih cementira rezultate eksterminacije i ge- nivou uz punu participaciju predstavnika
za suđenja, a i sam čin svjedočenja značajno nocida. Ako je to uistinu tako, Bošnjaci RS-a, a u Prijedoru je, naprimjer, posto-
je oblikovao njihove stavove. U jednom su nemaju nikakvu alternativu nego da sma- jao razgovor lokalnih vlasti, predstavni-
se svi slagali: suđenja su po važnosti bila iza traju takvu RS neprijateljski nastrojenim ka žrtava i kompanije “Arcelor Mittal” o
priznanja istine o zločinima od strane vlasti entitetom i sigurnosnom prijetnjom. Po- podizanju memorijala na mjestu gdje je
u Prijedoru i njihovih komšija Srba. Bivši sljedično, svaki pomen proglašenja neza- bio logor Omarska. Stvari su se odvijale
logoraš Omarske sažeo je to ovako: “Meni visnosti takve Republike Srpske ili njenog u pozitivnom smjeru. No, nakon kraha
je njihovo priznanje patnji kroz koje sam pripajanja Srbiji predstavlja čin eskalacije tzv. “aprilskog paketa” ustavnih promjena,

STAV 7/4/2016 17