Page 22 - 07.04.2016 BROJ 57

POLITIKA

političkog oca i političke prošlosti. Zbog
toga ne čudi izbjegavanje predsjednika Vla-
de Srbije Aleksandra Vučića da se podrob-
no očituje povodom presude, krijući se iza
funkcije i “nemanja prava” da izražava pri-
vatno mišljenje. No, u tom teatru apsurda
i zaborava nemoguće je ne primijetiti da
Vučić ističe kooperativnost Srbije s Haš-
kim sudom, čega je najočigledniji dokaz
to da su svi bjegunci od pravde pohapše-
ni i predati Tribunalu. To je postignuće s
kojim on i njegova partija nemaju nikakve
veze jer se dogodilo prije njihovog dolaska
na vlast, a mi svi trebamo oboljeti od ko-
lektivne amnezije i zaboraviti spomenuti
skup 2008. godine.
Želju za zaboravom ne gaji samo srbi-
janski predsjednik Vlade. Istina je da on za
to ima najviše razloga, s obzirom na to da
je cijelu političku karijeru izgradio na pot-
pirivanju šovinizma. Sada bi želio da se svi
dive njegovom novom evropskom kaputu
i zaborave (ne)proporciju “100 muslimana Neuspjeh Međunarodnog krivičnog su na dokazanim činjenicama. Zadatak
za jednog Srbina” i slične egzibicije koje suda za bivšu Jugoslaviju ne može biti elita (ne samo političkih, ali one imaju
su (je l’) “izvađene iz konteksta” (a ne iz isključiva odgovornost Tribunala. Nedo- odlučujuću ulogu) jeste da taj materijal
transkripta sa sjednica Narodne skupštine sljednosti koje su evidentne u njegovom ako znaju i umiju učine pristupačnim ši-
Srbije). Međutim, mlake i prilično mutave radu izvrsno su opravdanje političkim roj javnosti.
reakcije (čast rijetkim izuzecima) govore elitama balkanskih zemalja da selektiv- Nova nedosljednost u radu Međuna-
o široj želji za zaboravom među srbijan- no pristupaju njegovim rezultatima i time rodnog krivičnog suda za bivšu Jugosla-
skim političkim uposlenicima. Nimalo daju prostor rivalskim narativima. Ako viju stigla je s presudom – na koju se če-
ne ohrabruje ni objašnjenje da je presu- je bilo teško slušati dva sata birokrat- kalo pune 23 godine – polagaču prava na
da pala usred predizborne kampanje i da sko-pravničkog jezika izricanja presude “copyright” monstruoznog izraza “etničko
se komentiranjem ne želi od sebe udaljiti Karadžiću, koliko će biti naporno pročitati čišćenje” (i nalogodavca “čišćenja”). Ako
nacionalistički dio birača. 2.500 stranica obrazloženja? Tek to štivo se utvrdila krivica za genocid, pored od-
može dati kontekst presude onima koji su govornosti za zločine protiv humanosti i
imali sreću da ne budu savremenici i/ili ratne zločine, kazna od 40 godina zatvora,
NEDOSLJEDNOSTI U RADU SUDA lični svjedoci svega što je pratilo raspad uz teorijsku mogućnost da se osuđenik s
Takvo (jeftino) kalkulantstvo podsjeća
na desperatnu želju takozvane “druge Srbi- Jugoslavije. Za razliku od rivalskih verzi- 89 godina nađe na slobodi, čini se kao po-
je”, one građanske, (nenacionalističke), da ja historije, materijali Tribunala bazirani tcjenjivanje genocida.
se zaboravi vo na ražnju na Palama, odno-
sno Ðinđićeva podrška paljanskom ruko- Od reakcija treba izdvojiti izjavu predsjednika Srbije
vodstvu 1994. godine. Istine radi, Ðinđić, Tomislava Nikolića. Ne, ne govorim o izraženoj
koji je u međuvremenu beatificiran od tog “ravnodušnosti” prema bivšem političkom partneru, nego o
dijela srbijanskog društva, tim se potezom
samo htio postaviti kontra Miloševiću, iz tome da je “mjera za Srbina da li ga je Haški sud oslobodio
čije je “milosti” paljansko rukovodstvo ili osudio”. Šta god je htio kazati, a pretpostavka je da je htio
tada bilo izašlo. No, nema sumnje da je to ovom otrovnom strelicom ubosti Šešelja, u suštini je rekao da,
bilo samo skupljanje čahura nacionalistič- ko god nije od Haškog suda osuđen ratni zločinac, nije Srbin
ke municije, a činjenica da je tada Demo-
kratskoj stranci porastao rejting govori o (ne primijetivši da se automatski ubrojio u ne-Srbe)
spomenutoj kolektivnoj kognitivnoj diso-
nanci. Ali ni taj rast popularnosti nije bio
dovoljan za izbornu pobjedu. Dometi po-
litike koja se formira ad hoc kao suprotnost
politike rivala ima vrlo ograničene domete,
a često i neželjene posljedice. Naravouče-
nije, koje očigledno nije primljeno, jeste
da se tzv. građanska Srbija ne može niti
treba takmičiti u nacionalizmu s onima
kojima je to u političkom kodu i da se ne
isplati trampiti etiku za glasove. Izbori u
Srbiji 24. aprila, na kojima će skoro sasvim
sigurno najviše glasova osvojiti Vučićeva
SNP, potvrdit će tu lekciju.

22 7/4/2016 STAV