Page 22 - 07.04.2016 BROJ 57
P. 22

POLITIKA



          političkog oca i političke prošlosti. Zbog
          toga ne čudi izbjegavanje predsjednika Vla-
          de Srbije Aleksandra Vučića da se podrob-
          no očituje povodom presude, krijući se iza
          funkcije i “nemanja prava” da izražava pri-
          vatno mišljenje. No, u tom teatru apsurda
          i zaborava nemoguće je ne primijetiti da
          Vučić ističe kooperativnost Srbije s Haš-
          kim sudom, čega je najočigledniji dokaz
          to da su svi bjegunci od pravde pohapše-
          ni i predati Tribunalu. To je postignuće s
          kojim on i njegova partija nemaju nikakve
          veze jer se dogodilo prije njihovog dolaska
          na vlast, a mi svi trebamo oboljeti od ko-
          lektivne amnezije i zaboraviti spomenuti
          skup 2008. godine.
            Želju za zaboravom ne gaji samo srbi-
          janski predsjednik Vlade. Istina je da on za
          to ima najviše razloga, s obzirom na to da
          je cijelu političku karijeru izgradio na pot-
          pirivanju šovinizma. Sada bi želio da se svi
          dive njegovom novom evropskom kaputu
          i zaborave (ne)proporciju “100 muslimana   Neuspjeh Međunarodnog krivičnog   su na dokazanim činjenicama. Zadatak
          za jednog Srbina” i slične egzibicije koje   suda za bivšu Jugoslaviju ne može biti   elita (ne samo političkih, ali one imaju
          su (je l’) “izvađene iz konteksta” (a ne iz   isključiva odgovornost Tribunala. Nedo-  odlučujuću ulogu) jeste da taj materijal
          transkripta sa sjednica Narodne skupštine   sljednosti koje su evidentne u njegovom   ako znaju i umiju učine pristupačnim ši-
          Srbije). Međutim, mlake i prilično mutave   radu izvrsno su opravdanje političkim   roj javnosti.
          reakcije (čast rijetkim izuzecima) govore   elitama balkanskih zemalja da selektiv-  Nova nedosljednost u radu Međuna-
          o široj želji za zaboravom među srbijan-  no pristupaju njegovim rezultatima i time   rodnog krivičnog suda za bivšu Jugosla-
          skim političkim uposlenicima. Nimalo   daju prostor rivalskim narativima. Ako   viju stigla je s presudom – na koju se če-
          ne ohrabruje ni objašnjenje da je presu-  je bilo teško slušati dva sata birokrat-  kalo pune 23 godine – polagaču prava na
          da pala usred predizborne kampanje i da   sko-pravničkog jezika izricanja presude   “copyright” monstruoznog izraza “etničko
          se komentiranjem ne želi od sebe udaljiti   Karadžiću, koliko će biti naporno pročitati   čišćenje” (i nalogodavca “čišćenja”). Ako
          nacionalistički dio birača.       2.500 stranica obrazloženja? Tek to štivo   se utvrdila krivica za genocid, pored od-
                                            može dati kontekst presude onima koji su   govornosti za zločine protiv humanosti i
                                            imali sreću da ne budu savremenici i/ili   ratne zločine, kazna od 40 godina zatvora,
          NEDOSLJEDNOSTI U RADU SUDA        lični svjedoci svega što je pratilo raspad   uz teorijsku mogućnost da se osuđenik s
            Takvo (jeftino) kalkulantstvo podsjeća
          na desperatnu želju takozvane “druge Srbi-  Jugoslavije. Za razliku od rivalskih verzi-  89 godina nađe na slobodi, čini se kao po-
          je”, one građanske, (nenacionalističke), da   ja historije, materijali Tribunala bazirani   tcjenjivanje genocida.
          se zaboravi vo na ražnju na Palama, odno-
          sno Ðinđićeva podrška paljanskom ruko-  Od reakcija treba izdvojiti izjavu predsjednika Srbije
          vodstvu 1994. godine. Istine radi, Ðinđić,   Tomislava Nikolića. Ne, ne govorim o izraženoj
          koji je u međuvremenu beatificiran od tog   “ravnodušnosti” prema bivšem političkom partneru, nego o
          dijela srbijanskog društva, tim se potezom
          samo htio postaviti kontra Miloševiću, iz   tome da je “mjera za Srbina da li ga je Haški sud oslobodio
          čije je “milosti” paljansko rukovodstvo   ili osudio”. Šta god je htio kazati, a pretpostavka je da je htio
          tada bilo izašlo. No, nema sumnje da je to   ovom otrovnom strelicom ubosti Šešelja, u suštini je rekao da,
          bilo samo skupljanje čahura nacionalistič-  ko god nije od Haškog suda osuđen ratni zločinac, nije Srbin
          ke municije, a činjenica da je tada Demo-
          kratskoj stranci porastao rejting govori o   (ne primijetivši da se automatski ubrojio u ne-Srbe)
          spomenutoj kolektivnoj kognitivnoj diso-
          nanci. Ali ni taj rast popularnosti nije bio
          dovoljan za izbornu pobjedu. Dometi po-
          litike koja se formira ad hoc kao suprotnost
          politike rivala ima vrlo ograničene domete,
          a često i neželjene posljedice. Naravouče-
          nije, koje očigledno nije primljeno, jeste
          da se tzv. građanska Srbija ne može niti
          treba takmičiti u nacionalizmu s onima
          kojima je to u političkom kodu i da se ne
          isplati trampiti etiku za glasove. Izbori u
          Srbiji 24. aprila, na kojima će skoro sasvim
          sigurno najviše glasova osvojiti Vučićeva
          SNP, potvrdit će tu lekciju.




         22  7/4/2016 STAV
   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27