Page 42 - 07.04.2016 BROJ 57

FELJTON

Operacija “Koverat”

NA SEDAM

KILOMETARA

OD PALA

Ovo je treći nastavak sjećanja bivšeg pripadnika Armije Republike
Bosne i Hercegovine sabranih u još neobjavljenu knjigu Ogledalo.
Bio je pripadnik Samostalnog bataljona Sutjeska, u sastavu Prve
fočanske brigade, poslije počasno nazvane Viteškom

Piše: Asim ĆERIMAGIĆ

vi su strahovi davno prošli. Nije MISLILI SMO DA SMO
se imalo kuda nazad. A ni za na- NA VRHU JAHORINE
prijed nije bilo dovoljno snage. Minobacač s postoljem i lafetom, ci-
SOčekivali smo da ćemo stići neg- jevima i minama, da li i on predstavlja
dje odakle se može vidjeti cilj napada, a problem? Nikako, jer na njega više niko
nadali smo se i da će biti manje snijega. ne obraća pažnju. Ne sumnjamo da nam
Ovako, trebamo čučati, samo će se oni leđa neće izdržati.
najluđi usuditi malo odspavati dok ne Sve smo donijeli na odredište i mo-
dođe komanda za napad. A već je i sva- žemo ga odmah kompletirati, postavi-
nulo. Noge sam jedva osjećao. ti. Samo, valjda je red da prvo krene ostaje ovdje. Diverzanti i bacačlije idu
Kako se desetak minuta ne oglasi ko- pješadija. naprijed, na kasarnu. Vi ostali hajte, pri-
manda, odlučismo barem čarape promije- Imamo pravo sumnjati, može biti premati vojsku, nek ostanu samo vođe
niti, iako to nije bilo nimalo jednostavno. da smo ga uzalud teglili. Svud se bije- grupa: Fahro, Eko, Šeks i Nedžib.
Pertle su zaleđene. Šibicom ih treba odle- li snijeg i nigdje ga nema ispod trideset Barem sam nečim bio zadovoljan, nas
diti, a pri tome ih ne zapaliti. Oni čiji su centimetara. Možda mi je jasnije što ni- ipak predvodi Šeks. Major je ispunio nje-
zubi snažniji uopće ne riskiraju. Uglav- smo donijeli više mina. Gađanje odav- govu želju. A ja, kad već ne mogoh ništa
nom uspijevamo, a samo rijetki ostaju s de bit će samo rasipanje. Ako se koja i drugo uraditi, vratih se vojsci s vodičem
nešto skraćenim pertlama. aktivira ispod snijega, geleri će se brzo koji reče da se zove Hajdo:
Smatrao sam da mi je pet pari tankih hladiti i vjerovatno slabo dobacivati. Je- - Gdje je ta kasarna?
čarapa sasvim dovoljno za jednu bitku, pa dini efekt bit će što ćemo se javiti, što bi - Nije daleko, eto je dolje.
makar se ona unaprijed nazvala historij- četnici trebali još ozbiljnije primiti ovo - Je li kolika? I, otkud ovdje?
skom, makar iz ko zna kojih razloga bila naše uskakanje u njihovo zaleđe, što će - Nije to prava kasarna, to je vi-
započeta usred decembra i makar podra- to možda olakšati posao našoj pješadiji. kend-naselje, pa su ga četnici preuredili
zumijevala da se Jahorina pročešlja i uz- Jedini čovjek koji ovdje više zna jeste u kasarnu. Govorio sam ja Majoru da se
duž i poprijeko! Major. Ne spominje minobacač, ali pozi- izradio, da je treb’o mnogo više ljudi dati.
Pošao sam s dva para čarapa na noga- va dva-tri najbliža saradnika da zajedno Ne reče mi ništa, al’ me tako oštro po-
ma. Premalo! posljednji put ispitaju vodiča. gled’o. Volio bih da mi je rek’o: ‘Tvoje
Jedva ih odvojih od nogu. Lijepe su, Bira, i odvaja nas dvadesetak. Ime- je bilo da nas dovedeš...’ Zamisli samo,
nove, baciti ih ne dolazi u obzir, a valja nom, ne prema nekakvim funkcijama. ostavlja čitav vod u rezervi da njega čuva.
ih nositi dalje. Takve. Pune vode. Možda Trefih se kraj vodiča. Bešović je, po obi- Vidjeh da se Hajdi više ne priča, a
do kraja dana vide vatru. čaju, škrtario s riječima. žurio sam i svojima prenijeti Majorov
Navlačim druga dva para. Na mokre - Fahro i Jablaničani idu desno, na ona plan. Mada nisam osjećao glad, želio sam
i promrzle noge. Predviđam da ih neću dva sela. Ove dvije čete idu lijevo, ondje nešto pojesti jer nisam znao kad ću za to
osjećati duže od podne. je ono veće selo. Vod Nedžiba Kovačevića imati sljedeću priliku.

42 7/4/2016 STAV