Page 44 - 07.04.2016 BROJ 57

FELJTON

Pred nama je ono što nazivamo kasar- Sve češće nam se pogledi spuštaju pre- Počelo je!
nom, a do tih vikendica valja nam preko ma potočiću, iščekujući nekog iz izvidni- Puške su u rukama.
potočića i ceste. Imamo dovoljno vreme- ce. Nestrpljivost nije vrlina, ali se s njom
na da se naoružamo dodatnim oprezom. sada nije lahko nositi. Spremne.
Na samom smo se polasku razvukli u Spuštamo se dalje. Polahko,
strijelce, sve vrijeme pazeći da svako od POČELO JE
nas vidi barem dvojicu sa strana. Prvo zau- Taj se neko vjerovatno pojavio negdje k’o u filmovima. Od drveta
stavljanje pravimo nakon sahatak laganog drugo, jer ga ni Sutko ni ja nismo vidjeli. do drveta, naizmjenično,
spuštanja, na kosi s koje nam predstoji str- Sporo smo ustali i krenuli naniže slijede- pokrivajući onog lijevo ili
mije spuštanje do potočića. ći ostale. Počelo je!
To je mjesto s kojeg trebamo dalje izvi- Puške su u rukama. Spremne. onog desno.
djeti. Šeks uzima nekoliko ljudi. Spuštamo se dalje. Polahko, k’o u fil- Divim nam se na
Ostali čekamo. Napeto. Tišina je. movima. Od drveta do drveta, naizmjenič-
Opasna tišina. Opasna kao strmina ispod. no, pokrivajući onog lijevo ili onog desno. besprijekornoj tišini. Tu
I šta god se izrodilo iz ove tišine, moramo Divim nam se na besprijekornoj tiši- dolje, u kasarni, sigurno nas
to spremni dočekati. Bez razmišljanja o ni. Tu dolje, u kasarni, sigurno nas neće neće čuti. Možemo računati
povlačenju. Posebno kad prijeđemo poto- čuti. Možemo računati na iznenađenje,
čić. Mali su nam izgledi da se živi možemo samo da izdržimo ovako. na iznenađenje, samo da
vratiti istim putem. Stižemo do izvidnice, koja nas zau- izdržimo ovako
Straha ima. Zbog tišine, strmine, ne- stavlja da bi oni nastavila dalje.
mogućnosti povlačenja. Zbog neizvjesnosti. - Čolo, uzmi dvojicu i idite desno - ne
Panike nema. Pogledom pregledam čujem, ali pretpostavljam šta Šeks govori Već sam čučao uz cestu kad je Sutko
kosu, svi smo tu. Bar se tako doima. Poma- Nedžibu, a potom Šefiku Kovačeviću - a prelazio mostić. U par se koraka skupa
lo uplašeni, ali nikako u panici, čemu još ti, Šefa, drugu dvojicu i idite lijevo, osi- nađosmo s one strane ceste, na samom
više doprinosi to što je sad nekoliko bora- gurajte prijelaz preko ceste! ulazu toga što nam je predstavljeno kao
ca ispred. Ostat ćemo smireni, barem dok Mogli smo ih dijelom pratiti dok ne kasarna.
se oni ne vrate. Ili dok ne čujemo pucnje. nestaše iza malenog prijevoja. A ubrzo i Stigao sam baciti pogled na saobra-
Vrijeme se vuče. Važno je da teče, i sva- sami nastavljamo, jednako tiho i jedna- ćajni znak koji je pokazivao udaljenost
ka sekunda koja prođe odnosi malo straha, ko oprezno. do Pala i koji nikoga nije mogao ostaviti
a donosi nadu da će se izvidnica vratiti s Konačno se sve ukazuje pred nama. ravnodušnim.
dobrim vijestima. Potočić, cesta i kasarna. Pitanje je hoće- - Mi smo sedam kilometara od Pala -
Prema potočiću se s mog mjesta nije mo li svi preko mostića za Čolom i Še- bio sam siguran da Sutko nije propustio
dalo doprijeti pogledom. Ali jeste s druge fom. Zašto ne bismo ako su oni već osi- osmotriti znak, ali sam se htio uvjeriti da
strane. U brdu, visočije od nas, viri krov. gurali cestu!? sam dobro vidio.
Pomičem se, tražim bolji pogled. Ništa ne Idemo još opreznije. I dalje jedan po - Pročitah znak, ne vidi se od snijega
vidim osim te jedne jedine kuće i malenog jedan. Bez nekog jasnog redoslijeda, ona- ali mora biti da se radi o Gornjim Pala-
prostora koji je okružuje. ko kako se ko trefljava. ma, svejedno smo blizu, a to znači da smo
- Kolika su ta sela što ih Fahro napa- Vrlo brzo stiže red na Sutka i mene. prokrkali Jahorinu!
da - pitam Sutka. Bacam posljednji pogled na kasarnu! - Gdje smo onda - priznajem svoju
- Po dvije-tri kuće, otprilike - ko da - Jebi me ako tamo ima živa roba - ne zbunjenost i neznanje dok se ponovo za-
čuh nekog. izdržavam ne došapnuti mu, a kao rado- ustavljamo na mjestu u jarku koje nam
- Sto ljudi na pet kuća? sni zbir triju vrlo jasnih detalja: za sve je Dževad Ćerimagić pokazao.
Sutkov kiseli osmijeh odmijeni potvr- vrijeme ne uočih niti jednog čovjeka, niti - Kod Trebevića - Sutko je požurio
dan odgovor, ali i naglasi kako dalje ne bi- kakvih tragova ili prtine, a niti da se ma- odgovoriti, iako vidno pomiješanog ras-
smo trebali razgovarati, odnosno šaptati. kar iz jedne vikendice dimilo. položenja - vjeruj da mi je bilo mrsko
Za svaki slučaj. - I meni se čini - složi se Sutko. pitati Majora, čudno mi je bilo koliko se
nahodasmo, trinaest sati onakvog marša,
a da smo još na Jahorini, još i da ima ne-
kakvih sela. A vidio sam i da mi se i ovaj
veliki vrh čini dobro poznatim.
- Siguran si?
- Sto posto, znaš kako je Trebević spe-
cifičan s ona svoja dva vrha, jednim što se
nadvija nad Lukavicu, a ovo je onaj što je
iznad Starog Grada.
- Taj mi je donekle i poznat, ali samo
s one strane, s Jarčedola ili s Čaršije kad
se gleda.
- Samo sad zamisli da ga s leđa gledaš...
Nisam bio siguran da je to baš tako, ali
se svejedno osmjehnuh. Tako pokazah da
sam se riješio i ono malo preostalog straha.
Sad nam je bliže naprijed, prema Čaršiji,
negoli nazad. Makar i onako kako nam
je pred polazak najavljeno, u tabutima.

44 7/4/2016 STAV