Page 45 - 07.04.2016 BROJ 57

Opkolili smo selo. Primijetio sam dvo-
jicu krajnjih kako se prebaciše malo napri-
jed. Pružih pogled do Sutka, koji je također
gledao u tom smjeru i, ne mogavši mu pre-
nijeti svoja najnovija razmišljanja, opet se
osmjehnuh. A da sam ja bio na čelu cijele
ove grupe, sigurno se ne bih više prebaci-
vao. Već bih bio u kasarni i pretraživao je
nastojeći nam pronaći smještaj, makar za
najnužniji period, da se malo odmorimo
i, što je važnije, prosušimo.
Ko zna koliko bi ovo Šeksovo uvođe-
nje trajalo da se ne čuše pucnji s bočnih
strana. Malo sam bio iznenađen početkom,
pa nikako nisam bio siguran ko je od na-
ših prvi udario, što je i nebitno s obzirom
na to da su počeli gotovo u isto vrijeme.
I to vrlo žestoko, nimalo ne štedeći mu-
niciju. Ono što sam već siguran, njima će
dalje biti lakše... bez ikakvog jasnog razloga. Osušiti smo znaju ni ko smo, ni odakle dolazimo, ni
Naišli su na otpor. Prilično slab, jedva se mogli i drukčije. A smio bih se kladi- koliko nas je.
da je nekoliko metaka preletjelo iznad naših ti da je prema planu, ali i trenutnoj situ- Ne riskiraju odmah. Helikoptere ne
glava. Ne skroz bezazlenih, uvijek postoji aciji, namjera bila da nam ove vikendice koriste za bombardiranje, samo za desant.
mogućnost da koji zaluta i pogodi nekog posluže za nešto više od sušenja na njiho- Vojsku spuštaju bliže Palama. Za sada im
direktno u glavu. Baš bi bio peh da neko vom plamenu. je strah od napada na Pale najpreči.
skonča već ovdje, i još ovako. A, iskreno, Sušili smo se brzo. Nepodnošljivo brzo. Zato smo mi radosni. Ponosni. I spre-
bar za sada druge opasnosti i nemamo. Mi koji nismo željeli sudjelovati u ovome mni ići dalje. Samo naprijed!
Više se ne privlačimo, upadamo u izvlačimo se žurno vrhu. Ka vikendicama Žurimo ka kosi iznad. Tu se sabiramo,
kasarnu! koje su još čitave. pridružuju nam se s lijeve strane Ekini. I
Nismo dobili precizna uputstva šta Osim što nam je postalo pretoplo, že- oni su samo protutnjali kroz seoce koje je
nakon zauzimanja. Da smo vikendice va- ljeli smo i malo bolje razgledati naselje bilo njihova meta. Nije bilo otpora. Niko-
trom zauzeli, nekako bismo se lakše snaš- prije nego zauvijek nestane. Način i stil ga nisu zatekli u kućama.
li. Ovako... gradnje, njihov enterijer, možda nešto što Ona mi lutka stalno pred očima. Že-
bi nam ukazalo na vrijeme posljednjeg bo- lim čim prije saznati kako se zvalo ovo vi-
PALJEVINA I VJEŠALA ravka ovdje. kend-naselje, koje je možda bilo stratište
Meni se zaviruje u vikendice, na umu Jedva da smo imali šta vidjeti. Viken- nekim Bošnjacima ako su živjeli nedaleko
mi je da se odmorim i osušim. Međutim, dice k’o vikendice, istina, malo prilago- odavde. Ili su četnici maksuzije dovozili za-
niko ništa ne naređuje. đene kasarnskom životu, ali bez tragova robljenike ovdje da obuka bude što vjernija.
Nečiji mozgovi brže reagiraju. Poči- skorašnjeg boravka. - Kako li se zvaše ovo naselje ispod -
njemo provaljivati iako je svakom jasno Uskoro nađosmo nešto što otkloni po- upita Beća Merdana.
da je kasarna napuštena. Očito da se pro- sljednje sumnje da su vikendice služile kao - Orčeve Vode, ako sam upamtio dobro.
valjivanjima niko i ne traži već se samo kasarne i zbog čega neću do kraja života Čuh, meščini, da neko tako reče, opet mi
troši nakupljena energija. žaliti što je ovo naselje bilo pretvoreno u nemoj vjerovati...
Onog momenta kad i šibice počinju dim i pepeo. - A sela okolo?
raditi osjećamo i prvu pravu korist, tem- Ugledali smo prava pravcata vješala! - Ne znam. Neko je spominjo Ulobić,
peratura se naglo diže, snijeg topi, mi se S lutkom koja je mogla služiti za obuku ili Tuhobić, ili tako nekako. Ali je i to, ko
sušimo. regruta ili za vježbanje manje iskusnih zna... Samo, meni se ovo nikako ne sviđa.
Ipak se osjećam ružno. Prvi put ličimo vojnika. Bila je nevelika, poput djeteta od Nije trebalo paliti, to nije muslimanski!
na četnike, na palikuće. Bezdušno u pla- dvanaest godina, što je cijeli prizor činilo - Znam, efendija, ni meni. Ja i nisam
menu nestaje jedna po jedna vikendica, još jezivijim. palio vikendice, ali jesam jedna vješala.
Ne samo da mi je prestalo biti žao na- - Kakva vješala?!
selja već sam se i sam uhvatio šibice. Pričao sam mu dok smo se pomicali.
Ugledali smo prava Pucnjava je stala. Dim se dizao i iz Dobili smo signal da idemo naprijed. Na-
pravcata vješala! S lutkom okolnih sela. vodno je trebalo postaviti liniju na kosi pred
Javiše se četnici. Prvo artiljerijom, a
koja je mogla služiti potom i helikopterima. nama i uvezati se s Fahrom desno, kao i s
drugom jedinicom koja je već trebala iza-
za obuku regruta ili za Od artiljerije neće vidjeti fajde. Uglav- ći sasvim lijevo, na onaj greben Trebevića
vježbanje manje iskusnih nom se samo čuju ispaljenja, a projektili koji grli Lukavicu.
završavaju u snježnim dubinama. Možda
Bećo me odslušao bez daha, dojmljen
vojnika. Bila je nevelika, samo kuraže svoju pješadiju koja je iz- pričom, ali nimalo promijenjenog mišlje-
poput djeteta od dvanaest vjesno u panici. Dosad niko nije mogao nja u vezi s paljenjem kuća i vikendica:
- Svejedno, nije trebalo paliti. Dabog-
godina, što je cijeli prizor ni zamisliti da će ovdje, samo nekoliko da da ovo izađe na hair. n
kilometara od Pala ili Trebevića, toli-
činilo još jezivijim ko duboko u okupiranoj teritoriji, gor- Između Jahorine i Trebevića,
jeti njihova sela i zaseoci. Pri čemu ne 20. i 21. decembar 1992. godine

STAV 7/4/2016 45