Page 49 - STAV broj 262

na Zapad. U drugim zemljama (Italija, Pojavom globalizacije i uštede dragocjeno vrijeme, dosegnuti
Francuska, Španija...) stanje nije bolje. željeno i obećano.
Kapital ne pita za stanje tvoje duše u ti- digitalizacije ostvaruje
jelu koje se hrani tim čim se hrani. se politička i tehnička NAZAD SE NE MOŽE
Da li je se onda čuditi, nakon ova- Ljudi su došli do pozicije da se grče-
kvih informacija, da imamo osjećaj da revolucija kojom u naše vito bore da koliko-toliko uhvate korak
ne stižemo vrijeme, da živimo sve brže s ovim ludilom. To se ogleda i u odnosu
i da nam život protječe a da i ne osje- živote ulaze lavine suvišnih prema djeci gdje su roditelji prije željeli
ćamo. To je zajednički osjećaj ljudi 21. informacija, finansija, da im djeca bolje žive od njih, a sada je
stoljeća, makar po ovom pitanju se svi njihova želja pretopljena u nadu da im
slažemo da smo kao naelektrizirani. kupovina nepotrebnih samo ne bude lošije. Sve ovo porađa stanje
Sociološki promatrano, može se reći da stvari, a što prosječnom kod ljudi da im je otuđenost novi odnos
se naša društva mogu stabilizirati samo sa stanjem izgubljenosti. To da čovjek
daljnjim napretkom. To znači da mora- čovjeku oduzima mora napredovati i grčevito držati korak
mo povećavati našu proizvodnju (bilo s vremenom, a ustvari ima osjećaj kao
čega) jer tržište zahtijeva inovacije, što neophodnu nutarnju da se iscrpljuje stojeći u mjestu, stvara
omogućuje održavanje nivoa te zadr- stabilnost i mir. Pogledajte sve češće bolest koju su nazvali burn-out
žavanje postojećih institucija i radnih (sagorijevanje). Neko isključi svjetlo u
mjesta. Međutim, ljudi mogu bilo šta samo kakvo je psihičko nama. Ne vidimo kuda dalje. Ljudi koji
ubrzati ili povećati, produkciju, komu- su još zdravi govore da se više tereta ne
nikaciju..., ali Vrijeme ne. Možemo ga stanje “modernog” može nositi. Oni koji su proučavali ovaj
samo daljim ubrzavanjem našeg života čovjeka. Sve se odvija fenomen (burn-out) tvrde da se on ne jav-
još više “zbiti”, što stvara osjećaj da smo lja od pretjeranog rada već od osjećaja
vrlo “tanki” s vremenom. Ostaju nam nevjerovatnom brzinom da se čovjek mora mnogo brže kretati,
tako u sjećanju samo stvari koje su di- gdje su tehničke inovacije ali da sve to gubi smisao, zaboravlja se
rektno tiču našeg identiteta. Jer ako nam u konačnici namjera i cilj tog kretanja.
se sve tako brzo dešava, uglavnom i ne svakodnevica s kojom se Ne postoji horizont niti kraj u kom se
primamo stvari oko nas kvalitetno, već čovjek može na momenat sakriti i smi-
površno, te nam kao takve i ne ostaju odavno više ne drži korak riti. Ljudi koji su ovaj gubitak svjetla
u sjećanju jer je njihovo konzumiranje doživjeli opisuju to kao kretanje u pro-
rutinsko. Odatle se sve češće može čuti: storu u kojem nestaje zraka, nazad se ne
“Pa, zar je toliko vremena već prošlo”; suvišnih informacija, finansija, kupovi- može, svijet i šumovi nestaju i, gušeći se
“Zar je to već Nova godina”, ili rama- na nepotrebnih stvari, a što prosječnom u tim osjećajima, čovjek je od sebe i od
zan, rođendan, godišnjica... čovjeku oduzima neophodnu nutarnju svega otuđen.
Od 18. stoljeća, a posebno u 20. i sad stabilnost i mir. Pogledajte samo kakvo Da li je izlaz u tome da se ovako i da-
u 21, tehnološki razvoj odvija se tako je psihičko stanje “modernog” čovjeka. lje radi i živi, ali sporije? Međutim, niko
ubrzano da se ni cilj, a ni sam smisao Sve se odvija nevjerovatnom brzinom više ne želi sjediti u vozu koji se sporo
svemu tome ne nazire. Ideja da će taj gdje su tehničke inovacije svakodnevi- kreće, hitnu pomoć koja će stići, ali ne
proces dovesti ljude do sreće, da će imati ca s kojom se odavno više ne drži korak. žuri, internet koji je sporiji... Problem
slobodu i mogućnost da sami odlučuju Sve ovo prate finansijske krize s kojima kod ubrzavanja našeg života nije njegova
o svojim životima očito se nije ostvari- je svako normalan davno prestao vjero- brzina već odsustvo čovjeka i otuđenost
la. Pojavom globalizacije i digitalizacije vati da ćemo s ovakvim daljnjim “na- bića koje nema i ne osjeća rezonansu. To
ostvaruje se politička i tehnička revo- pretkom” i usavršavanjem tehničkih je forma u kojoj je nestao dodir s okoli-
lucija kojom u naše živote ulaze lavine proizvoda, a koje imaju za cilj da nam nom i samim sobom. Pogubljeni su osje-
ćaji koje čovjek dobija u kontaktu s pri-
rodom, umjetnošću, sa suprotnim polom
ili, a što je za čovjeka veoma bitno, nestalo
je vjerovanje. Ovakvo stanje nastajalo je
od ideje da se Božije prisustvo pozicioni-
ra iza Svijeta, da Njegovo prisustvo bude
– odsutno. Onaj koji zaboravlja (čovjek)
je Onog koji je živi, sveprisutni svjedok,
unutarnji, vanjski... izmjestio i pozicio-
nirao tako daleko od svog bića da je na
taj način ugasio lampu bez koje sada ne
vidi. Jer, upravo vjerovanje ukazuje čo-
vjeku da svijet oko njega nije stran, be-
životan i nijem već otvoren za njega sa
smislenom i zdravom rezonansom koja
mu je potrebna za normalan život. Bez
obzira na to kojom se brzinom kretao.
Dok se ne dođe do ovog znanja, dok se i
duši također ne ponudi kvalitetna ishra-
na, pokušavat ćemo i dalje naše bolesti
rješavati tabletama. n

STAV 12/3/2020 49