Page 50 - STAV broj 262

DRUŠTVO

Piše: Nedim HASIĆ Muslimani juga Amerike

POLUMJESEC I

a Angelita je seoski gradić u srcu
vlažnih pampa sjeverozapadno od ZVIJEZDA NAD
Buenos Airesa. Već u devet uve-
Lčer tu nema svjetla, čini se da su
ljudi koji tu žive već na spavanju. Kuće
rodnog plina i tekuće vode. Nema bana- LATINSKOM
su okružene voćnjacima, silosima, kra-
ve i ovce pasu na ogromnim parcelama
zemlje. Nema asfalta, kanalizacije, pri-
ka, nema apoteka, nema supermarketa,
nema bankomata, nema bolnice, nema
liječnika ili servisa. Nema buke. La An-
gelita je selo šačice porodica koje žive u AMERIKOM
niskim kućama, sa zemljanim podovima
i pećima na drva. La Angelita se uspješ-
no odupire vremenu.
Godine 1910. počeli su pristizati prvi Većina stručnjaka koja je istraživala korijene islama na
doseljenici iz Italije i Španije, kasnije iz
Sirije i Libana, na tu zemlju koju im je južnoameričkim prostorima slaže se kako su ga na to tlo donijeli
darovala Doña María Unzué de Alvear, afrički robovi. Prema nekim izvorima, prve tragove muslimana
bogata žena, vlasnica hiljada hektara
plodnog područja, možda najbogatije i na prostorima onoga što danas nazivamo Latinskom Amerikom
najvrednije zemlje u Argentini. Na gole-
moj, bogatoj ravnici pampasa Evropljani, nalazimo početkom 19. stoljeća u kolonijalnom Brazilu, te u
Sirijci i Libanci počeli bi raditi na terenu nekim zapisima o pobuni robova iz 1835. godine. Pored toga,
i nakon toga primali još imigranata koji
bi putovali u potrazi za prosperitetnom postoje i podaci o pobuni robova koje predvodi musliman Bayyan.
budućnosti u toliko željenoj Americi. U
dvadesetima ih je došlo mnogo, još više Pobuna je zabilježena i na Haitiju, gdje je predvodi musliman
u narednih nekoliko godina, a najveća
muslimanska arapska kolonija u cijeloj imena Boukman. Islam u to kolonijalno doba ipak nije zaživio,
državi formirana je baš u La Angeliti. izuzev u Brazilu, gdje tokom devetnaestog stoljeća putnik Abd-
Neki od njih radili su i živjeli u ovom
malom selu, dok su drugi živjeli u glav- al Rahman piše o Afrikancima koji su tajno klanjali i pridržavali
nom gradu i dolazili u Angelitu samo
prilikom sadnje i berbe ili kada je tre- se ostalih islamskih propisa iako o njima nisu znali baš previše
balo obrađivati zemlju. Putovali su go-
tovo cijeli mjesec brodom, s malo odje-
će, malo stvari, neki s loše napisanim La Angelita
prezimenima, pa čak i s tuđim pasošima.
Daleko od pustinje, brda i planinskih
predjela, krajolik na vidiku bio je vlaž-
na zemlja, ravni horizont kamo god da
su pogledali. Tokom godina, dok su se
druga sela nastanjena Arapima rastaka-
la, a njihovi stanovnici odlazili u druga
mjesta gdje su mogli naći posla, zajed-
nica La Angelita nastavila je sa svojom
kulturom, jezikom, običajima i vjerom.
Krajem sedamdesetih godina proš-
log stoljeća u gradu je živjelo 70 posto
stanovništva muslimanskog arapskog
porijekla, ali nedostatak radne snage i
potraga za profitabilnom budućnošću
među najmlađima natjerali su mnoge
da se presele u druge gradove. Trenutno

50 12/3/2020 STAV