Page 46 - STAV broj 354

DRUŠTVO

Remziju Balagića ovih su godina stal- ‘Žima’, bila je čak i jedna velika otkupna
no posjećivale novinarske ekipe preno- stanica i prodaja repromaterijala za više
seći priču o njegovom zanatskom putu, zanata u Zagrebu. Onda dolazi rat, dolazi
ali nastavlja fascinirati njegova upornost do, nažalost, propadanja, zatvaranja firmi,
da održi svoj zanat u životu, iako mu je, ljudi se okreću nekim drugim stvarima.”
kako kaže za Stav, i više nego jasno da će Otac Remzije Balagića Ago doselio
njegovim konačnim stavljanjem ključa u je u Sarajevo 1956. godine iz Glamoča i
dućansku bravu u našoj državi biti ugašen četkarski zanat počinje učiti kod četkar-
zanat čiji se počeci vežu za drevnu Kinu, skog majstora Jahijela Fincija. Punih 40
još prije 6.000 godina, gdje su izrađivane godina radio je u našem glavnom gradu,
četkice od dlaka crnog zeca, zelene lasice ali nam njegov nasljednik objašnjava da
i bijelog jarca, a korištene su u kaligrafiji. nisu uspjeli dokučiti kada je i na koji na-
Kako to obično i biva, zanat je naučio od čin ovaj zanat stigao kod nas. “Ni očev
oca, s kojim je još kao dijete provodio do- majstor Jahijel Finci nije imao u svojim
sta vremena u radionici, dok je samostalno defterima podatak od kada datira četkar-
počeo raditi okončanjem rata. Ističe kako ski zanat na ovim prostorima, tako da ni
je pokušao prenijeti svoja znanja i na kćer- mi kasnije nismo dokučili tu informaci-
ke, kojih ima tri, ali su se ipak odlučile za ju. Međutim, jedno je sigurno – riječ je o
zanimanja koja su sada konkurentnija na drevnoj vještini. Čak su i gladijatori, borci
tržištu rada. Četkarstvo će im u životu, pret- u starom Rimu, imali na svojim oklopima
postavlja, možda biti samo razonoda, hobi. krijeste, za čiju su izradu trebali četkari.
O tome kako je izabrao ovaj životni po- Taj fenomen gladijatora povlači čitav niz
ziv priča: “Ja sam po zvanju metalostrugar, drugih pitanja. Naprimjer, gladijatori su
ali sam družeći se i gledajući kako to otac jahali konje, tako da su vjerovatno imali
radi naučio četkarski zanat. Pokušao je i i češagije za njihovo timarenje. Zatim su
brat, ali mu to nije bilo interesantno, tako imali i obuću za čije je održavanje također
da je odustao. Kada neko, poput mog oca, trebao neki oblik četke. To sve ukazuje da
hrani od tog posla peteročlanu porodicu, govorimo o prastarom zanatu. Ipak, kada
kada imate solidna primanja, godišnje od- tu priču svedemo na prostor BiH, ne zna
more i ljeti i zimi, nemoguće je da i vi ba- se ko je bio prethodnik Jahijela Fincija.
rem ne pokušate biti dio tog svijeta. Znači, Jednostavno, ne postoji nigdje taj podatak
u to vrijeme četkarski zanat nije bio samo iako se zna da je i on završio zanat negdje
‘za cekera’, to je bio ozbiljan posao. I ne u Bosni”, kazao nam je.
samo četkari, tada su izuzetno dobro radi- Uprkos činjenici da je bio u penziji,
li i stolari, i užari, i kožari, i mnoge druge Remzija Balagić za svog oca Agu kaže da
zanatlije. Postojale su čak i specijalizirane je bio glavni u radionici sve dok je bio živ.
tvornice četki, kao što su ‘Cazin’, ‘Niveta’ i Iskreno nam govori da još uvijek ne zna

“Lejla je naučila da vinta i da uvlači, dok je Amila baš dugo
sa mnom radila i pomagala mi. Ona odlično govori engleski
jezik, rječita je i bila mi je od velike pomoći u komunikaciji
s turistima. Ona se trudi, bilo bi joj žao da sa mnom nestane
ovaj zanat u našoj državi, ali joj treba još prakse kako bi
ušla u posao. U teoriji je, slobodno ću kazati, bolja od mene,
značajno bolja. Lamija, najmlađa kćerka, ima želju, sa mnom
u radionici farba i još svašta nešto radi, ali ne želim da je
forsiram jer tek završava osnovnu školu.”

46 17/12/2021 STAV